Ono što je u Konjević polju diskriminacija i apartheid u Sarajevu je demokracija

Važna obavijest! Učenici moraju polagati eksternu maturu prema katalogu koji je za njih pripremilo Kantonalno ministarstvo obrazovanja. I što je tu sporno? Ništa. Sva djeca treba da polažu maturu prema jedinstvenom obrascu i istim pitanjima. Nema izdvajanja i elitizma. Tako i treba: jednak pristup maturalnom ispitu za sve učenike. Demokracija se to zove. Ali kako demokracija u samo jednom trenutku postaje diskriminacija! I to ne mala. Postaje upravo onda kada Ministarstvo obrazovanja krši temeljna prava iz Konvencije o pravima djeteta na obrazovanje, pa tako i polaganje eksterne mature ne usmjeri ka: „razvoju poštovanja prema roditeljima djeteta, djetetovom kulturnom identitetu, jeziku i vrijednostima, prema nacionalnim vrijednostima zemlje u kojoj živi, zemlji iz koje može potjecati, kao i prema civilizacijama drukčijim od njegove vlastite." (član 29.)

Sanja Vlaisavljević l poskok.info

U multikulturnom kantonu u kojemu je prije neki dan oduzeta titula počasnog Sarajlije zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću, djeca Hrvati i svi koji su odlučili da pohađaju nastavu na hrvatskome jeziku uskraćena su da polažu završni ispit na tom jeziku. Jedan od predmeta, obvezni predmet, na ispitu je „bosanski, hrvatski, srpski jezik i književnost", a sva ispitna pitanja su na bosanskome jeziku.

Dakle, dijete koje je učilo ponešto o sklonidbi imenica sada mora znati odgovoriti na pitanje o deklinaciji imenica. Dijete koje je učilo sprezati glagole, sada ih treba konjugirati. Dijete koje je učilo ponešto o usklicima sada treba odgovarati na pitanja o uzvicima. Dijete koje je učilo ponešto o česticama sada treba odgovarati na pitanje o rječicama. Dijete koje je učilo da je šesti padež vokativ, a sedmi instrumental, za tren to treba zanemariti i naučiti da je u bosanskome jeziku instrumental šesti, a vokativ sedmi padež. Dijete koje nešto zna o posvojnim zamjenicama sada treba znati i ponešto o prisvojnim. A kada sve to bude pisalo i odgovaralo na postavljena pitanja iz „maternjeg jezika", nesretno dijete, na tečnom bosanskom jeziku onda će se igrati sa rečeničnim primjerima u kojima su navedeni: Tarik, Sanjin, Ema, Edin, Ujedinjeni Arapski Emirati, Velika Kladuša...
Mnogo toga što su Esma, Suvada i Fadila postavile u ispitnom katalogu sva će hrvatska dječica trebati znati. A ove autorice su pitanja pripremile, dakako, za svu djecu podjednako, iz udžbenika i čitanki za osnovne škole koje su napisale Amira, Almira, Azra, Vesna, Alija i Ljiljana. Svi ti udžbenici nose naziv „Bosanski jezik"... Ni to nije sve. Kao potpora u pripremi poslužila im je stručna literatura koju su napisali: Muhidin, Senahid, Muris, Dževad, Ismail, Fatima, Nedžad, Zdenko i Milivoj. A sva stručna literatura se odnosi na bosansku književnost, pravopis i gramatiku bosanskog jezika kao i metodiku bosanskog jezika. A radovi spomenutih Zdenka i Milivoja su, onako, općenite teorije književnosti. Da se pokaže multikulturni pristup književnosti. Hajde dobro, ovo je samo jedan predmet. U matematici leksika ne bi trebala biti problem. Pa to je egzaktna znanost! Nema mnogo priče. Brojevi, crte i piši zadatak. No ako dijete dobije zadaću da izračuna ugao, njegov kut o kojemu je učio nestaje. Jednadžba postaje jednačina. Zbroj postaje zbir. Višekratnik postaje sadržilac. Pravac postaje prava. Dužina duž. Umnožak postaje proizvod. A ako je do sada rješavao zadatke u kojima je pisalo: „Izluči zajednički faktor", nema veze. Sada će na to pitanje morati odgovoriti podjednako točno čak i ako piše: „Izdvoji ili pronađi zajednički faktor". Dvoznamenkasti broj će postati dvocifreni, a usporedni pravci postaju paralelne prave. Polumjer postaje radijus. Duljina postaje dužina. Obujam prelazi u obim, a poučak u teoremu. Oplošje brzo preraste u površinu, a plašt ni u što više ne prelazi.
I tako kada dječica sjednu da pišu maturalni ispit, ne u nacionalističkom, segregaciji sklonom Mostaru ili Vakufu, njihovi roditelji će biti spokojni, a zar bi i mogli da ne budu, jer znaju da „U onim državama u kojim postoje etničke, religiozne ili jezičke manjine, ili osobe autohtonog porijekla, djetetu koje pripada takvoj manjini ili koje je autohtono neće biti zanijekano pravo da, u zajednici s drugim članovima svoje grupe uživa svoju kulturu, da ispovijeda svoju vjeru ili da upotrebljava svoj jezik." (član 30.)
Sreća je da će djeca u Sarajevu čiji je materinski jezik hrvatski ili djeca koja su birala taj jezik imati jednake uvjete za polaganje mature kao i djeca kojima je maternji jezik bosanski. A o srpskom jeziku ili ćirilici da ne govorimo.
I tako, ono što je u jednom dijelu BiH segregacija ili diskriminacija, to je u multikulturnom Sarajevu demokracija. A svi oni koji postave pitanje uporabe jezika su naprosto nacionalisti: ustaše ili četnici, svejedno.
Bandić nije počasni Sarajlija, hrvatska djeca nisu jednakopravna djeci većinskog naroda, a svi zahtjevi hrvatskog naroda za jednakopravnošću su čista nacionalistička retorika. Ako im se ne sviđa ovdje, a oni nek' lijepo krenu ka Hrvatskoj. Treći entitet neće dobiti, pa makar svi krenuli put Hrvatske. A kada će djeca imati mogućnost da na hrvatskom jeziku polažu maturu? Kada svi oni koji traže jednakopravnost za Hrvate - budu počasni građani Sarajeva!