Novi politički vjetrovi - BiH Hrvatima treba koliko i pametni političari

Nije manje značajno ni saznanje da je iseljenim Hrvatima još uvijek stalo do BiH i kao države Hrvata, uz ostala dva naroda. A treća je činjenica pokazala da prema prvim procjenama 570.000 Hrvata još ima snage oduprijeti se majorizaciji. U tom će duhu i neki politički procesi, vezani ponajprije za Federaciju BiH, morati poprimiti drukčije tijekove.

Nažalost, bilo je i saznanja koja ne vesele. U trenutku priprema za ovaj, po opstanak Hrvata kao konstitutivnog naroda u BiH vrlo značajan događaj javili su se i oni koji čak ni ovakvom političkom trenutku nisu mogli odoljeti, pa su se upustili u sitne politikantske obračune kakvih hrvatske stožerne stranke u BiH, ali ni njihove centrale u Hrvatskoj već dugo nisu pošteđene.

Prve procjenama napravljenima nakon popisa stanovništva, Bosnu i Hercegovinu svojom državom smatra oko 570.000 Hrvata. To je za više od 100.000 od najoptimističnijih procjena koje smo imali priliku čuti prije popisa. Govorilo se o brojci izmđu 400 i 450 tisuća Hrvata koji su ostali dijeliti sudbinu susjedne države, koja se na okupu drži samo uz pomoć međunarodne zajednice.

Jasno je da ova brojka nije točna i da su popisani i građani susjedne države koji već godinama žive u Hrvatskoj ili nekim drugim europskim državama. Međutim, to nije slučaj samo s Hrvatima, jednako su popisivani građani sva tri naroda. Prema tome, ako brojke onih koji stvarno žive u BiH i nisu u potpunosti točne, razmjer između sva tri naroda jest. A za Hrvate je to trenutno najvažnije. Njihov broj nije pao ispod 10% ukupnog stanovništva u BiH, kao što su neke crne prognoze predviđale.

Republika Hrvatska ima interes da BiH bude, između ostalih naroda, i država Hrvata. Nije tu riječ samo o povijesnim i demografskim okolnostima. Danas se na takve stvari gleda kroz geostrateške interese. Republika Hrvatska može značajne uštede svog gospodarstva ostvarivati ako prometno poveže svoj istok i jug preko uređene i stabilne države BiH. Baš na tom našem prometnom interesu najbolje se oslikava točnost definicije po kojoj država nije ništa drugo nego skup interesa njezinih građana. Hrvati u BiH na razne su načine vezani s Republikom Hrvatskom, bilo da je riječ o ekonomskim, obrazovnim ili kulturnim interesima. Što je Republika Hrvatska jača kao država, to će i oni kvalitetnije ostvarivati svoje interese. A da bi to bilo moguće, potrebni su i Hrvati u BiH koji će tu državu činiti mirnom i stabilnom te koji će biti politička snaga za usmjeravanje političkih tijekova prema suradnji sa zapadnim susjedom. Treba reći da su hrvatski političari prilikom ovog popisa stanovništva pokazali vrlo visoku svijest o hrvatskim nacionalnim interesima. Jednako su to pokazali vladajući, kao i oni iz oporbe.

Za svaku je pohvalu odlazak premijera Zorana Milanovića u srednju Bosnu nekoliko dana uoči početka popisa stanovništva. Također je i predsjednik Ivo Josipović pokazao interes za ta zbivanja kad je primio i dao javnu podršku oporbenim političarima koje je primio zajedno s njihovim stranačkim kolegama iz BiH.

Posao koji su u ime HDZ-a u Hrvatskoj odradili Drago Prgomet, zamjenik predsjednika te stranke, i Milan Kovač, član predsjedništva HDZ-a, bio je stvarno rudarski. U dva su tjedna održali desetke animacijskih skupova i tribina po Hrvatskoj, objašnjavajući Hrvatima iseljenim iz BiH zašto je bitno da iskoriste svoje pravo i ne odreknu se zemlje u kojoj i na kojoj su rođeni. Odradili su i brojne medijske nastupe. Bio je to posao u kojem su pokazali da političari mogu odraditi veliki posao na općem interesu i da sve to ne zasjene osobnim interesima ili našim političarima toliko dragim egoizmom. Za svu tu silu tribina i skupova znali su oni koji su imali interesa na njih doći. Nitko nije od toga pravio medijski cirkus. A možda je tako bilo i bolje.

U slučajevima rijetkih medijskih istupa hrvatski političari doživjeli su napade od onih koji su imali najmanje razloga takvo nešto napraviti. Tekstove s negativnim osvrtom na to što su Prgomet i stranačke mu kolege radili potpisali su baš novinari koji su do prije godinu živjeli u BiH pa otišli dalje u potrazi za boljim životom. Zdravom razumu nemoguće je dokučiti koji bi mogao biti razlog takvih napada. Kao mogući zaključak nameće se samo to da su autori bili dirigirani od političara kojima i nije baš odgovaralo to da hrvatska politika u BiH uspije pokazati sasvim novo lice.

Dvadeset godina hrvatska se politika u BiH može opisati kao stanje stalne napetosti i sukoba. Gledano iz Hrvatske, bila je to politika stalnih optužaba između dvije najveće stranke gdje se nije baš štedilo protivnike. SDP je optuživao HDZ za stalne pretenzije na podjelu BiH, a s druge strane vraćani udarci su kroz tvrdnje da sljednici hrvatskih komunista žele Hrvate u BiH prepustiti majorizaciji druga dva veća naroda. A sad se dogodilo nešto što nikad ranije na ovom političkom polju nije bilo viđeno. Vladajući SDP i oporbeni HDZ zajedno su pokrenuli akciju animacije Hrvata da se registriraju kao građani BiH. I sve je to proteklo bez teških riječi i međusobnih optužaba. Tako nešto očito nisu mogli probaviti političari koji svoju vlast održavaju na stalnim sukobima i napetostima.

Otuda i kritike umjesto riječi zahvalnosti onima koji su dali koliko su mogli da se danas broj Hrvata u BiH procjenjuje na oko 570.000, što je za četvrtinu više od ranijih predviđanja. A osim tako visoke brojke raduje i činjenica da su se na domaćoj političkoj sceni pojavili političari koji znaju ostvariti rezultate i bez teških riječi i međusobnih optužaba. Možda ne izgledaju kao medijske zvijezde, ali očito znaju svoj posao.

Ante Gugo / politikaplus.com