Nekoć smetlište, a danas novi kamp za migrante u BiH: Nema zahoda ni vode, ali ima zmija i mina

Nisu baš sretni što žive na nekadašnjem odlagalištu smeća, okruženi minskim poljima, a žale se da im u kamp noću stižu i zmije.

Da kamp nije adekvatan misle i u UN-u Bosne i Hercegovine: traže vlasti da ih premjeste, jer nemaju ni WC-a ni vode ni struje.

Bivši ilegalni deponij otpada

Vučjak - bivši ilegalni deponij otpada. Ovo je mjesto koje je pretvoreno u kamp za migrante. Tamo nema ni struje, ni vode, ni sanitarnih čvorova.

"Struja i toalet, to su nam veliki problemi.", "Ovdje ne bi trebali spavati ljudi, ovdje mogu spavati psi.", "Imamo alergije, probleme s kožom.", samo su neki od problema s kojima se migranti muče.

Migranti su u Vučjak dovedeni s ulica Bihaća nakon što je u gradu porasla stopa kriminala. U šatorima spava oko 700 ljudi. Smješteni su usred šume, problem im predstavljaju i životinje, pogotovo dok spavaju.

"Sinoć, možda oko ponoći zmija je ušla u šator. Svi smo se prestrašili. Pobjegli smo vani, a onda je i zmija izišla", rekao je Bilan iz Pakistana.

Liječnici su u kamp danas došli prvi put

Bilan nam je pokazao osip na nogama koji je dobio od boravka u kampu Vučjak. Tražio je lijekove, ali ih nije dobio. Liječnici su u kamp danas došli prvi put. Dosad su o njima brigu vodili samo volonteri Crvenog križa.

"Ovo je kamp kojim upravlja lokalna vlast, međutim Crveni križ humanitarnu pomoć i mi smo sada u procesu nabavke toaleta kako bismo riješili taj problem s obzirom da to utječe na zdravstveno stanje, a već je dobar dio migranata koji se nalaze ovdje u lošem zdravstvenom stanju", rekla je Katarina Zorić iz Crvenog križa i Crvenog polumjeseca.

Crveni križ im je omogućio i agregat za punjenje mobitela. Radi samo dva sata dnevno i svi ne stignu napuniti uređaje.

Nema dovoljno vode da se svi tuširaju

Jedina dostupna voda im se dovozi u cisternama. U jednom spremniku je ona za tuširanje, u drugima ona za piće.

"Voda teče samo sat vremena. Nakon toga gotovo. Nema dovoljno da se svi tuširaju. Samo 5, 10, 20 ljudi se stigne otuširati dok ima vode. Posljednji put sam se tuširao prije dva dana", rekao je Bilan iz Pakistana.

Kad nestane vode u cisterni, peru se vodom namijenjenom za piće. Na ulazu u kamp dežura policija. No, tu nisu zbog sigurnosti migranata, nego da im spriječe povratak u Bihać. Za razliku od ostalih kampova u Unsko-sanskom kantonu koji migrantima dozvoljavaju izlazak, iz Vučjaka van ne mogu pa ni da bi kupili osnovne namirnice.

"Ovuda ima tri sata hoda do centra Bihaća, ali policija nas hvata. Kažem im da idem kupiti nešto u trgovinu, hranu, ali oni kažu da ne mogu, da se vratim u džunglu", rekao je Ahmazei iz Afganistana.

Vlasnici vikendica pobunili se zbog kampa

Nekoliko kilometara od improviziranog kampa je vikend naselje. Vlasnici vikendica pobunili su se zbog kampa. Ne zato što se boje migranata, nego zato što su svjesni da ovo nije mjesto za život.

"To je bilo smetlište koje je sanirano poslije rata. I sad su oni to izrovali, opet poravnali, metili ljudima šatore", rekao je vlasnik vikendice Miroslav Šimić.

Zbog ovakvog rješenja protestiraju i iz Ujedinjenih Naroda.

UN: "Vučjak" neadekvatan i opasan

"'Vučjak' predstavlja vrlo značajne zdravstveni i sigurnosni rizik i trenutno nije opremljen za smještaj migranata i izbjeglica u skladu s međunarodnim standardima. Mjesto se nalazi u neposrednoj blizini područja zaraženih minama. Također postoji velika opasnost od požara i eksplozije zbog moguće prisutnosti metana u podzemlju."

Riječ koja se čuje na svakom koraku u ovom kampu je "game". Nije riječ o nekoj igri koju su oni donijeli sa sobom iz svojih država već o pokušaju prelaska hrvatske granice. Start ove etape je na jednom prolazu kroz šumu koja je u ratu bila minsko polje. Upravo tim putem se sprema Ali.

Sve znaju - za prolazak Hrvatske im treba 10-ak dana hoda. Kroz Sloveniju mogu proći za dva, a cilj igre je dokopati se Italije.

U novi pokušaj kreću i mnogi drugi

"Hrvatsku molimo za pomoć. Samo mjesec, dva. Mi ćemo svi proći i onda zatvorite granice, nije problem. Treba nam mjesec dana da svi prođemo, naše obitelji, djeca...svi", rekao je Mohamad iz Pakistana.

U novi pokušaj kreću i mnogi drugi. U ruksak spremaju osnovne namirnice i kreću u novi pokušaj provlačenja ispod radara hrvatske granične policije.

Sedam kilometara preko planine kroz gustu i teško prohodnu šumu, punu divljih životinja i zaostalih mina iz rata predstavlja slijedeći nivo njihove igre. Sve to ih ne plaši. A to dovoljno govori u kakvim uvjetima žive u ovom kampu.

vijesti.hr