VIDEO  Mještani Donje Ričice kod Uskoplja odbijaju prodati imanja rudniku: Ovo je zemlja naših predaka

U Gornjem Vakufu – Uskoplju Rudnik Gračanica planira proširenje rudarskih aktivnosti na obližnje mjesto Donje Ričice. Projekt koji datira još iz osamdesetih godina prošloga stoljeća ponovno je aktualiziran. Stanovnici, većinom povratnici, odlučno kažu „ne“ proširenju rudarskih aktivnosti na njihovo mjesto. Svjesni da je rudnik okosnica razvoja ovoga kraja, postavlja se pitanje – može li se pomiriti ekologija i ekonomija?

Mario Glavaš vratio se u svoje rodno mjesto Donju Ričicu u Gornjem Vakufu – Uskoplju, kupio kuću i osnovao obitelj. Sada, s ponovnim pokretanjem priče o proširenju rudarskih aktivnosti Rudnika Gračanica, njegovo imanje, ali i imanja njegovih susjeda, mogla bi postati dio rudarskog kopa. Iako rudnik planira otkup zemljišta, mještani su odlučno protiv.

Mario kaže da ima dvadeset duluma zemlje i kuću koja je njihova djedovina. Sa suprugom i pet sinova živi od vlastitog rada i ne planira napustiti svoj dom. Kaže da je ovo treći pokušaj rudnika i da novac nije dovoljan razlog da proda zemlju svojih predaka.

Kuća njegova susjeda Stanka Žutića nalazi se na samom ležištu ugljena. Obnovio ju je početkom 2000-ih godina i, kako kaže, neće je prodati ni za sebe ni za svoju djecu. Smatra da ono što mještani imaju nije mjerljivo s dobiti koju će ostvariti drugi, iako razumije da mnoge obitelji žive od rudnika, prenosi BHRT.

Dragan Batinić naglašava da se stanovnici sela uz asfalt bave poljoprivredom i poznati su proizvođači kupusa te da bi eventualno proširenje rudnika dovelo do onečišćenja i uništilo njihovu proizvodnju. Njegov sumještanin Josip Batinić kaže da su u posljednjih 20 godina tri puta obnavljali svoje kuće – prije rata, u ratu i poslije rata – te da ne mogu stalno iznova graditi i živjeti u neizvjesnosti.

Iz Rudnika Gračanica, s druge strane, poručuju da su već 50 godina motor razvoja ove općine. Sporno područje, kako navode, integralno je ležište prema rješenju donesenom još 1962. godine, a odluke su obnavljane 2001. i 2012. godine. Direktor rudnika Besim Ohron ističe da 80 posto postrojenja ostaje na istom mjestu i da rudnik ima sve potrebne suglasnosti i odobrenja. Prema njegovim riječima, redovito se provodi praćenje stanja i sve je u granicama dopuštenog kada je riječ o utjecaju na okoliš.

Ohron dodaje da rudnik primjenjuje moderne tehnološke procese te da se otkopavanje i transport obavljaju u skladu sa zakonom. Pokrenute su procedure za dobivanje suglasnosti u svrhu dodjele koncesije, kako bi se pristupilo rješavanju imovinsko-pravnih odnosa. Planiran je otkup zemljišta lokalnog stanovništva, ali isključivo na dobrovoljnoj osnovi, bez izvlaštenja.

Mještani, međutim, poručuju da neće prodati svoju zemlju ni pod kojim uvjetima.

„Mještani Donje Ričice ne daju svoju zemlju, ni svoju djedovinu, ni pradjedovinu – ništa“, poručuje Josip Batinić.

Izjavu općinskog načelnika nismo dobili, iako je dolazak ekipe bio najavljen. U pismenom odgovoru iz Općine naveli su da nisu nadležni, jer Općinsko vijeće daje suglasnost, a Vlada Srednjobosanskog kantona donosi konačnu odluku o dodjeli koncesije. Iz resornog ministarstva potvrđeno je da podnesak rudnika trenutačno ne sadrži svu dokumentaciju propisanu zakonom.

Direktor rudnika Besim Ohron ističe da je odluka sada na lokalnim i kantonalnim vlastima.

„Odluka je na svim akterima – općini, političkoj i zakonodavnoj vlasti – da odluče treba li im ovaj rudnik u ovom kapacitetu. Rekao sam na početku mandata – rudnik neće biti ugašen u mraku, sve će biti jasno, pa neka svi preuzmu odgovornost za ono što to znači u lokalnoj zajednici.“

Naredna sjednica Općinskog vijeća zakazana je za četvrtak, 6. studenoga. Ipak, jedno je jasno – kako kaže mještanin Dragan Batinić, možda rudnik ima novca da otkupi njihovu zemlju, ali ne i ono što ona znači njima.