Mir, mir, mir - svatko nam je kriv

Ciklus vijesti posljednjih dana obilježen je aktivacijom starih sukoba.

Pogledamo li svijet, Sjedinjene Američke Države prešle su put od pregovarača između Rusije i Ukrajine do onih koji svojim sankcijama i retorikom dodatno produbljuju sukob. Izrael i Palestina otvorili su novi krug nasilja.

Piše: Ivan Prskalo

Pogledamo li naše čemerne bosanskohercegovačke prilike, Milorad Dodik polako izlazi iz politike, ali se paralelno gase i sankcije koje su mu ranije bile nametnute. U Mostaru se ponovno otvaraju rasprave i optužbe o izgradnji Hrvatskog narodnog kazališta.

Cinično rečeno – pred nama se događa reciklaža starih sukoba, a nezahvalno je više i predviđati dokle će sve to ići. Jedno je, međutim, sigurno – sve to postaje teže pratiti, a nas je sve lakše uvući u one izvještačene sukobe iz kojih se teško izvući.

Um u ratnoj pripravnosti

Ovaj tekst može se čitati kao izravni nastavak prošlotjedne kolumne, jer se ponovno govori o medijskoj i informativnoj manipulaciji kojoj smo, nažalost, sve podložniji.
Banalno je i izlizano reći da vijesti postoje samo da uznemire naš duh i zalijepe nas za ekrane, ali zrno istine u tome postoji. Prostor interneta i brzi ciklus vijesti stvorili su paralelni virtualni svijet u kojem živimo sve više iz dana u dan.

U tom svijetu postoje zadani ideološki okviri iz kojih se teško pomaknuti, a oni nam srozavaju sposobnost kritičkog mišljenja – i mišljenja općenito. Svakom moćniku koji teži samovladi u interesu je da narod drži u tom virtualnom prostoru, jer se tako njime lakše upravlja.

Nije više potrebno „utjerivati“ narod oružjem – dovoljno je kontrolirati protok informacija i možete oblikovati cijelu populaciju po vlastitoj volji.

Ključni alat takve kontrole je stalno poticanje sukoba. Sukobi izazivaju podjele, a čim ljude možete fragmentirati – lakše ih možete i kontrolirati. Um u stalnom stanju borbene pripravnosti postaje umoran i traži najjednostavnije obrasce djelovanja.

Naravno, sukobi nisu izmišljeni – ali odnosi prema njima svakako jesu. Glavni impuls „mainstreama“ – bilo lijevog, bilo desnog – jest tjeranje ljudi u ideološke torove. Umjesto rješenja, dobivamo navijačke tabore koji se međusobno iscrpljuju dok oni iznad njih neometano djeluju i profitiraju.

Ozdraviti od virtualiteta

Sukobi nas, nažalost, ne mogu mimoići. Oni oblikuju našu svakodnevicu i teško ih je ignorirati. No, ono što možemo učiniti jest izbjeći uvlačenje u opsadno stanje koje nam Internet i vijesti svakodnevno nameću.

Svjedočimo političkoj radikalizaciji i polarizaciji jer smo izgubili sposobnost dijaloga. Zatvoreni smo u vlastite „balone“ i ne vidimo jedni druge. Nije problem u kompromisu, nego u činjenici da više ne možemo ni percipirati drugačije mišljenje. Nijanse su nestale, a uljudnost je zamijenjena šablonskim jednoumljem.

Taj obrazac nije svojstven samo nama. U Sjedinjenim Američkim Državama traje sukob između ljevice koja desnicu vidi kao naciste i desnice koja ljevicu smatra izdajničkom. Mediji, političari i influenceri stalno izmjenjuju udarce, ali se stanje ne mijenja – samo se eskalira nasilje.

Sličan fenomen vidljiv je i u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje su sve stranke međusobne preslike. A u Bosni i Hercegovini – dominiraju isti političari s istim porukama i istim neispunjenim obećanjima.

Naša je najveća greška što se olako dajemo uvući u izvještačene sukobe, zaboravljajući na stvarne probleme koje treba rješavati. Dok nam pažnju odvlače trivijalnosti, vladaju isti ljudi.

Konkretne promjene započinju konkretnim razmišljanjem – i to tek onda kada naučimo razlikovati virtualni svijet od stvarnog.

U vremenu trajne nestabilnosti, naivnost postaje luksuz. Možda nas se još nekoliko puta može povući za nos, ali pitanje je hoćemo li napokon reagirati – dok još sami možemo odlučivati – ili tek kad budemo iskorišteni do kraja.

Stavovi izneseni u ovoj kolumni isključivo su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno mišljenje redakcije.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.