'Hrvate u BiH već smatraju nacionalnom manjinom'

Na temelju njihova ponašanja i postupaka ustvrdio sam da žele ono prvo. Tu će biti tri ili 33 entiteta, onako kako odluče glavni, a to nisu ni Zagreb, ni Beograd, Banja Luka, Sarajevo niti Mostar', rekao nam je banjalučki biskup Franjo Komarica u povodu upravo provedena popisa stanovništva u BiH

Najveći dio njegove biskupije od 1991. godine je pod nadzorom bosanskih Srba, izložen sustavnom uništenju. Kao jedina moralna zaštita i materijalna potpora obespravljenom katoličkom pučanstvu u široj banjalučkoj regiji, uspio je spriječiti oružane sukobe i spasiti tisuće života. No danas, dvadeset godina poslije, čini se da su rezultati etničkog čišćenja zacementirani.

'Popis stanovništva u BiH pokazat će sve drame nesretnog rata, ali i neodlučnost, nejedinstvo i nehumanost dosadašnjih političkih garnitura - međunarodne zajednice i domaćih političara - kada je u pitanju obnova normalnog života i život dostojan čovjeka. Pokazat će se i dramatične posljedice etničkog čišćenja u svim trima narodima. U velikom broju naših župa, osim onih u zapadnoj Hercegovini, broj vjernika je smanjen - od potpunog nestanka do desetak posto predratnog broja', procjenjuje biskup Komarica.

Najodgovornijima za takvo stanje smatra političare koji predugo nisu poduzimali ono što su morali: omogućiti svim prognanicima i izbjeglicama povratak i život od vlastitog rada.

'Velika većina onih koji su otišli na druge kontinente više se neće vratiti. Iz Hrvatske bi ih se moglo vratiti nešto više, kao i iz pojedinih europskih zemalja, ali za to u Bosni nema političke volje. Hrvatski političari nisu za svoj narod ni iz daleka učinili dovoljno, da ne govorim o političarima drugih dvaju naroda. Međunarodni političari, od Europe do SAD-a, kažu mi da su Hrvati davno prekrižili Bosnu i da im nitko od hrvatskih političara ne govori ništa o mogućem povratku Hrvata. Kada sam im pokazivao stotine i tisuće imena i prezimena iseljenih hrvatskih obitelji, čudili su se što im o tomu hrvatski kolege ništa nisu govorile.'

KONTROLIRANI KAOS

'Dobivao sam u ruke međunarodne proračune još od 2000. godine pa nadalje, u kojima se predviđa koliko milijuna eura stoji povratak bosanskih Srba u entitet Federacije i u određene općine, da je za povratak Bošnjaka u Republiku Srpsku potrebno osigurati toliko i toliko milijuna eura, dok procjena povratka bosanskih Hrvata svojim domovima - ne postoji!

Kako je to moguće? Kako to da jedan domicilni, konstitutivni narod, najstariji narod u jednoj zemlji, ne pripada ni jednom političaru? Niti svome, niti političaru svojega susjeda, niti međunarodnom političaru. To je nedopustivo i duboko nehumano', ogorčen je Franjo Komarica.

Kritike upućuje i medijima u Hrvatskoj koji su se sve ove godine oglušivali o nacionalne probleme Hrvata u BiH.

'Nebrojeno puta razgovarao sam s ljudima s HRT-a i preklinjao ih, kao i hrvatske političare, da pomognu u ispravljanju velike nepravde, jer tko stane iza nepravde, taj je zločinac. A ovdje je učinjena strašna nepravda prema mnogim našim sugrađanima, osobito katolicima i pripadnicima hrvatskog naroda. Jučer je to bila ratna nepravda, a danas je postala pravda.'

Pitamo ga je li takvo stanje i posljedica politike hrvatskog državnog vodstva koje je Hrvatima iz BiH od početka devedesetih nudilo i hrvatsko državljanstvo, bolja radna mjesta i životnu perspektivu u Hrvatskoj, nego što su imali u matičnoj državi?

'Ne znam je li to u nekim glavama hrvatskih političara bila duboko kratkovidna i nehumana strategija. To da čovjek ima pravo živjeti u drugim zemljama zbog rada, zarade, školovanja... standard je suvremenog svijeta koji to ljudima uglavnom omogućuje. Ali nitko im ne smije zabraniti povratak i život u rodnoj kući ako oni to žele. Hrvatskom narodu u BiH prekriženo je temeljno ljudsko pravo da živi na svome, ne kao nečiji rob, nego životom dostojnim čovjeka.'

Komarica je više puta pojašnjavao zašto bosanske Hrvate ne zove da se vrate, uvjeren da oni i bez njega znaju gdje im je domovina, rodna kuća i izvor životne rijeke. Često je tvrdio da im stoji na raspolaganju pri pomoći da se vrate, ali oni o tomu ipak sami slobodno odlučuju. Godinama se pita zašto čovjek ne može sa svojim 'komšijama' u Derventi, Banjoj Luci, Zenici, Sarajevu, gdje je rođen i gdje mu je srce i mladost, normalno živjeti kao što to može sa Šveđanima, Norvežanima, Afrikancima i Južnoamerikancima?

‚Političari su zakuhali vrlo perfidnu igru, a međunarodni čimbenici su to, nažalost, podržavali i sada u zemlji održavaju kontrolirani kaos.'

IZDALI SMO BOGA I NJEGOVO PRAVO NA BiH

Hoće li popis stanovništva potvrditi praktičnu podjelu BiH na tri etniciteta - hercegovački kao većinski hrvatski, središnji i Sarajevo kao bošnjački, a Republiku Srpsku kao srpski, dakle ono što su ratni meštri i zamislili početkom rata?

'Često kontaktiram s običnim, malim ljudima i oni vrlo lako međusobno pronalaze zajednički jezik, nije im teško živjeti zajedno i ne plaše se jedni drugih. Strah šire oni koji su ga širili i prije rata - demagozi, zavodnici, političari, ratni profiteri i nesretnici. Žao mi je što se takve i dalje podržava', ističe Franjo Komarica koji ne traži ništa više nego da se svakom čovjeku omoguće temeljna prava kakva uživa u svakoj normalnoj europskoj zemlji.

'Gdje će tko i kako živjeti, njegova je stvar, ali mora živjeti životom dostojnim čovjeka. BiH nije Sahara, nego bogata zemlja koja svoje stanovnike može komotno hraniti. Ona je lakmus papir uspjeha ili neuspjeha Europe. Ako ne bude onakva kakvom ju je Bog stvorio, dakle zajedništvo u različitosti, neće biti ni Europe, a onda teško i Hrvatskoj. Previše se egoizma namnožilo u vodećim europskim glavama vođenim interesima, a degradira se čovjeka i njegovu bogovitost te postaje rob svojih vlastitih ruku. I mi katolici zakazali smo kada je objavljena Božja istina o vrijednosti čovjeka, izdali smo Boga i njegovo pravo na BiH, na Hrvatsku, na opstojnost čovjeka u BiH kao bogolikog stvorenja. I zato ne dajem pravo onima koji kažu da nemaju što katolici Hrvati raditi u Bosni. To je totalno protiv evanđelja.'

 

Biskup Komarica poznat je po visokom suosjećanju sa svojom pastvom i odgovornosti koju ima prema svim stanovnicima Bosne i Hercegovine. To proizlazi iz svih njegovih nastupa, razgovora i susreta s ključnim ljudima međunarodne politike. Prije nekoliko dana tako je u Austriji, prethodno u Slovačkoj, a prije toga i s njemačkim, nizozemskim, pa i hrvatskim političarima razgovarao o nacionalnim problemima Hrvata i katolika u BiH.

'Tužno je kada mi Nizozemci kažu da im nikada ni jedan hrvatski političar nije govorio o problemu Hrvata u BiH. Pitao sam predsjednika Suda u Strasbourgu kako to da nikad ne govore o jednom konstitutivnom narodu, jer hrvatsko pitanje u BiH nije riješeno. Kada vam njemački ili francuski političari kažu da za njih u Bosni postoje samo Srbi i Bošnjaci, a Hrvati su odavno nacionalna manjina, onda to ne mogu ne čuti.

Naši političari to dobro znaju! A što su napravili da bude bolje? Ima narodna poslovica: Tuđe poštuj, a svoga se ne odriči. Zašto su se naša braća u BiH po jeziku i po vjeri nas odrekla?' znakovito pita banjalučki biskup dr. Franjo Komarica.

Tportal.hr