HRS: Zašto se ignorira problem iskorištavanja djece i žena za potrebe organiziranog kriminala?

...kako, bez obzira na klimatske uvjete, ponizno traže bilo kakav vid pomoći. Mnogi ljudi im i pomognu, nesvjesni da na taj način sudjeluju u trgovini ljudima i prisilnom iskorištavanju djece i žena za potrebe organiziranog kriminala. No, mnogo veći je problem što vlasti i resorne institucije ne poduzimaju apsolutno ništa kako bi se stalo u kraj ovom iskorištavanju slabijih.

Jeste li znali kako ovi navodni prosjaci imaju zadatak da tijekom jednog dana moraju donijeti unaprijed određen novčani iznos? Ako to ne ispune bivaju premlaćeni, osakaćeni, seksualno i fizički iskorištavani? Jeste li znali kako prostor ispred mostarskih crkava, Starog grada, kafića, noćnih klubova, benziskih crpki , raskrižja i dr., gdje najčešće srećemo prosjake, su u biti raspoređeni teritoriji djelovanja različitih organiziranih kriminalnih skupina koje čak i međusobno trguju s pravima na prosjačenje, kao što je to bio slučaj u Sarajevu gdje se raskrsnice prodaju i za nekoliko tisuća KM? Ono najvažnije, jeste li znali da sa svakim „milodarom", pa i onim najmanjim, činite kazneno djelo i kršite cijeli niz zakona i međunarodnih odredbi o ljudskim pravima? Ako niste do sada znali, sada znate.

No, ono što je zabrinjavajuće jeste činjenica kako sve brojnije oblike zanemarivanja ljudi, iskorištavanja, psihičkog i fizičkog zlostavljanja, a ponajviše PRISILNOG PROSJAČENJA koje se provodi u našoj sredini ignoriraju oni koji su najpozvaniji djelovati, a to su institucije vlasti. Primjerice, za vrijeme Međunarodnog sajma kada grad Mostar vrvi gostima „sa strane", ili za vrijeme posjeta nekih važnih političara i/ili gospodarstvenika, pripadnici romske nacionalnosti „preko noći" pokupe s ulice kako bi se (makar privremeno) stvorila što bolja i ljepša slika o gradu i regiji. Čim se prigoda završi, sve biva po starom. Grad postane preplavljen prosjacima koji nisu ništa drugo, nego moderni robovi. Takav selektivan, kozmetički i sporadičan pristup vješto koriste upravo oni koji prosjačenje pomno i detaljno planiraju, pa se djecu i žene s malim bebama šalje u prosjačenje po kafićima, noćnim klubovima, benzinskim postajama i sl., bez imalo straha od policije.

Kako pojasniti uvijek ista vozila koja gotovo u identično vrijeme svakoga jutra i kasno u noći upravo ove osobe dovoze i odvoze s unaprijed dogovorenih lokaliteta, građani to vide i prijavljuju, a da nijedna od resornih institucija, počevši od policije, pa do Centra za socijalni rad ne reagiraju? Je li normalno da polugola djeca od 6-9 godina sami hodaju po gradu i prose u 23 sata, pa i kasnije po noći? Ako nije u pitanju međusobni dogovor ili namjerno prešućivanje iz imovinske ili bilo koje druge koristi, koja to sila i nelagoda priječi službenike u obavljanju njihovog posla?

Problemu prosjačenja i iskorištavanju ljudi se mora prići sustavno. Kad već institucije izbjegavaju raditi svoj posao u cilju prevencije, prvi korak moramo učiniti mi, tj. svatko od nas. Taj korak je da se prilozi za pomoć siromašnima i potrebitima usmjere putem humanitarnih organizacija, župnih ili vjerskih zajednica, udruga koje skrbe ugrožene populacije, humanitarne brojeve za liječenje i sl., a da se izbjegne bilo kakvo davanje novca prosjacima na ulici. Davanjem novca prosjacima postajemo suučesnici u kriminalu i iskorištavanju ljudi i (ne)svjesnim činom u dobroj namjeri činimo više problema.

Ovim putem pozivamo sve odgovorne (od zakonodavnih do policijskih tijela) da prestanu zataškavati i ignorirati problem iskorištavanja slabijih za potrebe organiziranog kriminala, nego da djeluju u skladu sa zakonom. Pozivamo građane da osobno ili telefonskim pozivom prijave policiji svaki sumnjivi oblik ponašanja i prosjačenja pojedinih osoba, na poseban način boravak male djece u gradu bez nadzora roditelja. P(r)ozivamo i odgovorne osobe iz područja socijalne zaštite, ponajviše Centar za socijalni rad da ne zatvaraju oči nad ovim problemom, jer djeca iz obitelji romske populacije nisu kriva za postupanje njihovih roditelja i članova njihove obitelji.

Ako živimo u suvremenom demokratskom društvu, kako samima sebi tepamo, onda svaki čovjek mora imati zagarantirana osnovna ljudska prava, bez obzira na dob, spol ili nacionalnu pripadnost. Ako je uskraćen za bilo koje od tih prava onda mora biti netko odgovoran.

Gradski odbor Mostar