HRS: Povlačenje apelacije – još jedan autogol hrvatske politike u BiH

Tijekom cijele 2018. izborne godine smo doslovno bili bombardirani naslovima, člancima, skupovima, konferencijama, itd. o neustavnosti izbora delegata u Dom naroda FBiH. Temelj svega je bila postojeća odluka Ustavnog suda u predmetu Ljubić, koja je poslužila za, sada povučenu, apelaciju za osporavanje dijelova Ustava Federacije koji su u suprotnosti odluci u predmetu Ljubić. Slavodobitno se obilazilo sva mjesta u BiH, stoički stojeći na braniku legitimiteta, braneći narod od sarajevskih tamnih sila, da bi netom nakon proglašenja službenih rezultata izbora zavladala sveopća amnezija.

Od domoljubljem nabijenih izjava „neće biti vlasti sa onima koji ODMAH kao MINIMUM MINIMUMA nisu spremni izmijeniti Izborni zakon BiH u skladu s presudama Ustavnog suda", nekako se došlo do mimohoda sa Željkom Komšićem, izglasavanja neustavnog Proračuna Federacije Tuzla, dizanja ruku za financijsku konsolidaciju bosanskih gubitaša, kreditiranja za izgradnju Bloka 7, dizanja ruku za diskriminatorske izmjene Zakona o braniteljima, došlo se do toga da predsjednik Kluba legitimnih u parlamentu Federacije govori u „ime nove parlamentarne većine" u kojoj, pored njih, sjede „moralne vertikale" poput Hamdije Abdića Tigra, Salke Bukvarevića i DF-a Željka Komšića. Povlačenje apelacije je samo šlag na tortu nedosljednosti i nepostojanja bilo kakve strategije, a ona trešnjica koja će doći na kraju biti će formalno sudjelovanje u vlasti na razini Federacije nekad na jesen, jer u praksi legitimni predstavnici već u njoj sudjeluju.

Ne zna se točno koji su stvarni razlozi povlačenja apelacije. Stoji li razlog u tome da se raspolaže provjerenim informacijama da će se Ustavni sud negativno izraziti po istoj ili ju odbaciti u potpunosti? Ako jeste, zašto bi to bio problem? Zna se odavno kako je Ustavni sud u potpunosti ispolitizirana institucija, u službi Sarajeva i međunarodne zajednice. Negativan stav bi bio izvrstan temelj za tužbu Europskom sudu za ljudska prava, osobito ako se zna kako se Ustavni sud na identične stavke izbornog zakona izjasnio u skladu sa tekstom apelacije u predmetu Ljubić. Je li odluka o povlačenju u biti prevencija neispravno sročenog teksta apelacije? Ovo nikada nećemo znati. Ono što znamo jeste da pojašnjenje za malu djecu koje smo dobili, a kaže kako je razlog povlačenja apelacije „kako bi se ostavilo prostora dogovoru" i kako bi se „rješenje moralo donijeti u Parlamentarnoj skupštini", jer se ne želi postati predmetom onih koji „dirigiraju procese i imaju svoje ustavne suce, bilo da su međunarodni ili bošnjački", nije ništa drugo nego neviđeni autogol hrvatske politike. Jednako kao što je i podnošenje apelacije bio rezultat razgovora pod okriljem HNS-a i odluka o povlačenju je to morala biti. Na ovakav način ispadamo nesposobne sluge.

Ostaviti „prostora dogovoru" sa bošnjačkom političkom elitom koja ne preže od treći put biranja hrvatskog člana predsjedništva, koja konstantno govori o „višku prava Hrvata" i dr., znači u praksi odustajanje od iskrene borbe za izmjene izbornog zakona. Govoriti o „nečijim ustavnim sucima" govori o nesposobnosti hrvatske politike da izlobira za sebe podršku kod međunarodne zajednice i partnera. Očekivati podršku „s neba" zbog gaženja tvojih ljudskih i građanskih prava je krajnje naivno. No, živi bili pa vidjeli, pravi i stvarni razlog ovog poteza nije ništa drugo nego zauzimanje kvalitetnije polazne pozicije za dogovaranje oko resora i raspodjele vlasti, ma kakvo god opravdanje mi ovih dana slušali i čitali od strane legitimnih predstavnika i njihovih medija. Inzistiranje na smislu apelacije, eventualna tužba Europskom sudu za ljudska prava značilo bi konačnio početak rješavanja hrvatskog pitanja u BiH, a rješavanjem tog pitanja izgubila se sva retorika na jedrima koje aktualna hrvatska politička oligarhija jaše zadnjih 20 godina. Zato se apelacija povukla. kako bi se mogli i dogodine i sljedećih godina izbori dobivati zbog „nelegitimnog izbora hrvatskih predstavnika".
S toga, poštovana gospodo, pali ste na ispitu. Sposobni ste isključivo se boriti za svoje povlastice i pozicije, a za ostalo vas jednostavno nije briga. Radije budite iskreni s narodom i recite kako je cilj vaše politike zasjesti, a vrhunac borbe za taj isti narod polaganje vijenaca i slikanje po komemoracijama.
Slaven Raguž
Predsjednik HRS-a