HRS: Hrvatsko pitanje i hrvatska pitanja Zoranu Milanoviću

Gospodine Milanoviću hrvatsko pitanje itekako postoji. To što ga hrvatski političari u BiH ne umiju i ne žele formulirati, to je sasvim druga stvar.
Zoran Milanović za svoga mandata učinio je krajnje pozitivan vanjskopolitički zaokret Republike Hrvatske u odnosu na Hrvate u BiH. Otklon od neokolonijalnog pogleda Ive Sanadera i rasističkog pristupa Stjepana Mesića prema Hrvatima u BiH je hvale vrijedan potez kojeg se mora imati uvijek u vidu kada se spominje aktualna vlast u RH.

Zaokret, međutim, ne znači konstruktivan progres, nego jednostavno dizanje na jednu dostojanstvenu ljudsku razinu komunikacije i odnosa, dimenziju čega je Milanović pokazao tijekom svake posjete Hrvatima u BiH. Stoga, hrvatski politički predstavnici iz BiH, osobito predstavnici HNS-a, uz iskreno dužno poštovanje posjeti objektima kulturološke i sakralne važnosti, morali su posjet Zorana Milanovića iskoristiti za konkretnije i plodonosnije stvari.

Prva stvar, netko je morao Milanoviću pojasniti kako hrvatsko pitanje itekako postoji možda baš ponajviše u Varešu gdje Milanović reče kako ga nema. Prigodom zauzimanja Vareša od strane Armije BiH 1993. iz tog mjesta je prognano oko 10000 Hrvata Vareša i još toliko Hrvata Kaknja i okolnih mjesta koji su svoj spas tražili u Varešu. Za zločine Armije BiH u Kopljarima i Duboštici, kao i pljačku i palež kuća prognanih Hrvata nitko nikada nije odgovarao. Prošli izbori, položeni vijenci se osušiše, izborni pobjednici zaboraviše žrtvu svoga naroda, do sljedećih izbora.
Toliko su zaboravni da zaboraviše kako su članovi Glavnog vijeća HNS-a sjedili u hrvatskom Saboru kada se donosio Zakon o registru birača koji diskriminira hrvatske građane koji žive van Republike Hrvatske. Isti onaj na koji se prije par dana žale veleposlaniku Del Vechiu tražeći više biračkih mjesta u BiH. Dakle žale se na odredbe za koje su i oni sami digli ruke ili prešutno odobrili.

Zaboraviše iskoristiti prigodu te podsjetiti g. Milanovića kako pomoć hrvatske Vlade projektima Hrvata u BiH nije milostinja nego obveza i dužnost. Ako ne radi ratnih zasluga ljudi koji su se u Domovinskom ratu žrtvovali za hrvatsku državu, onda radi vanjskotrgovinske razmjene sa BiH, gdje baš Hrvati iz BiH čine jedinu pozitivnu konstantu u gospodarskom životu Hrvatske. Primjerice, samo slijedom mutno dobivenih udjela u vlasništvu u poduzećima, poput primjerice HT-a Mostar, Hrvatskoj se vrati i više nego ona „pomogne" svoje sunarodnjake u BiH.
Prisutnost premijera RH u BiH se morala iskoristiti za diskusiju na ove, ali i druge teme koje se tiču odnosa BiH sa Hrvatskom. Zašto nitko Milanoviću nije spomenuo i izbjegava razgovor uopće na temu Gornjih Horizonata? Zašto se ne dogovori susret sa gospodarstvenicima, poput proizvođača mlijeka i drugih poljoprivrednika koji protestiraju iz BiH kako bi premijer čuo što bi moglo biti od obostranog interesa za BiH i Hrvatsku? Zašto se ne otvori tema zašto su sjedišta hrvatskih tvrtki u BiH većinom u Sarajevu? Zašto Hrvatska izbjegava diskusiju na temu otvaranja dodatnih graničnih prijelaza, osobito na području Čapljine gdje za ljetnih mjeseci po cijela sela bivaju prometno blokirana?

Gospodinu Milanoviću hvala na posjetu, gospodi hrvatskim političarima iz BiH, osobito ovim pobjednicima iz redova HNS-a ne bi loše bilo da se probude iz postizbornog sna. Ne možemo živjeti od izbora do izbora.

HRS