Hodovo kod Stoca pod solarnim panelima: Kako je sustav poticaja stvorio energetske milijunaše
Hodovo, nekoć mirno područje sjeverno od Stoca, u posljednjih desetak godina pretvorilo se u najveće središte solarne energije u Bosni i Hercegovini. Danas se na tom području nalazi više od 156 MW instalirane snage solarnih elektrana, od čega najveći dio čine Hodovo Solarni Park (92,5 MW) i Stolac Solarni Park (64 MW), kojima upravlja tvrtka Eco-Wat d.o.o. u vlasništvu braće Brajković.
Na ovom lokalitetu zemljište je parcelirano na mikrojedinice, a veliki projekt razlomljen na više manjih elektrana do 150 kW kako bi svaka ušla u sustav poticaja i izbjegla plaćanje koncesijske naknade.
Studija ovog slučaja koju je izradio Transparency International BiH navodi da je razvoj projekta započeo malim instalacijama još 2012. godine, kada su tvrtke poput GP Toming d.o.o., u vlasništvu Mire Tomasa, te Bičakčić d.o.o., čiji je vlasnik bivši premijer FBiH Edhem Bičakčić, postavile prve male elektrane koristeći povlaštene feed-in tarife koje su bile i do deset puta više od tržišne cijene električne energije.
Studija Slucaja Solarne Elektrane Hodovo by Uredništvo hercegovina info
Ključni poticajni mehanizam bio je definiran Zakonom o korištenju obnovljivih izvora energije i učinkovite kogeneracije iz 2013. godine, koji je jamčio otkup električne energije po fiksnim cijenama financiranim naknadama koje su građani plaćali kroz račune za električnu energiju.
Takvi poticaji omogućili su brz povrat investicija, kod manjih elektrana već u roku od tri do sedam godina. Međutim, sustav je potaknuo snažan interes investitora povezanih s politikom, što je dovelo do prekoračenja broja dodijeljenih dinamičkih kvota.
U ranoj fazi razvoja sektora dodijeljeno je 16.969 kW više kvota nego što je bilo predviđeno, nezakonito je isplaćeno više od 12 milijuna KM, a zabilježen je i sukob interesa, zbog čega se protiv bivšeg direktora Operatora za OIEiEK Boriše Misirače vodi istraga Posebnog odjela za korupciju, organizirani i međukantonalni kriminal (POSKOK).
Dok su u Operatoru skrivane informacije o načinu dodjele kvota, investitori povezani s politikom dominirali su poslovnom zonom Hodovo. Najveća instalacija pripada tvrtki Eco-Wat d.o.o., u vlasništvu Dejana Brajkovića i njegova brata Tihomira, poznatog i kao vlasnika građevinske kompanije Tibra Pacifik. Tihomir Brajković je 2019. godine osuđen za poreznu utaju od 2,39 milijuna KM. Tvrtka je prethodno ostvarila desetke milijuna KM poticaja za male hidroelektrane.
Kako se došlo do zemljišta?
Prenamjena zemljišta bila je ključan preduvjet solarnog buma. Više od 120 hektara državnog poljoprivrednog i šumskog zemljišta u Hodovu prenamijenjeno je u građevinsko kroz Prostorni plan općine Stolac za razdoblje 2013.–2023., a potom prodavano po izrazito niskim cijenama, oko 3 KM po kvadratnom metru. Eco-Wat je 2022. godine najprije rezervirao, a zatim kupio 90 hektara tog zemljišta.
Nacrt Prostornog plana za razdoblje 2024.–2034. predviđao je proširenje na više od 1.200 hektara, no u studenom 2025. kantonalna inspekcija HNŽ zabranila je njegovu provedbu zbog proceduralnih propusta i neusklađenosti s kantonalnim planovima.
Nevladine organizacije i građanske inicijative, poput „Stolačkog otpora“, optužile su lokalne vlasti za netransparentnost, izostanak javnih rasprava i pogodovanje investitorima, dok lokalna zajednica unatoč velikim ulaganjima vidi minimalne koristi.
Slične primjedbe iznijeli su i revizori Ureda za reviziju institucija Federacije BiH, koji su u izvješću o poslovanju Operatora za OIEiEK dali negativno mišljenje zbog materijalnih pogrešaka u financijskim izvještajima i kršenja zakona, uključujući neobjavljivanje dinamičkih kvota i popisa proizvođača, nepotpune registre projekata, nezakonito zapošljavanje bez javnih natječaja, kršenje Zakona o javnim nabavama te prekoračenje kvota za solarne projekte mimo Akcijskog plana.
Korupcijski rizici
Slučaj Hodovo pokazuje kako nedostatak transparentnosti u ranoj fazi energetske tranzicije može dovesti do koncentracije profita u uskom krugu aktera uz minimalnu korist za lokalnu zajednicu. Zakonske manjkavosti koje su omogućile razbijanje velikih projekata kako bi se ušlo u sustav poticaja i izbjeglo plaćanje koncesijskih naknada rezultirale su povlaštenim položajem određenih investitora, koji za istu količinu proizvedene energije ostvaruju višestruko veće poticaje i zaradu.
Kako bi se ublažile nepravilnosti, 2023. godine usvojen je novi Zakon o OIEiEK, koji je feed-in tarife zamijenio aukcijskim modelima, odnosno FIT aukcijama za postrojenja do 150 kW i FIP premijama za veće projekte. Prva FIT aukcija održana je 2025. godine putem elektroničke platforme Operatora za OIEiEK, gdje se investitori natječu za najpovoljnije uvjete, što bi trebalo povećati transparentnost i smanjiti troškove.
Ipak, time je riješen samo dio problema raspodjele poticaja, dok se razbijanjem velikih projekata i dalje izbjegava plaćanje koncesijskih naknada, čime se nanosi šteta javnim financijama.
Zbog toga Transparency International BiH predlaže izmjene zakona kojima bi se više solarnih elektrana istog vlasnika na istom lokalitetu tretiralo kao jedan projekt, čime bi se spriječile zlouporabe sustava poticaja i koncesija. Također, ostaje otvoreno pitanje prenamjene i prodaje državnog zemljišta za energetske projekte, koje bi se trebalo provoditi isključivo putem javnih natječaja uz početnu cijenu temeljenu na tržišnoj vrijednosti i neovisnoj procjeni.