Gorući problem Hrvata u Bosni i Hercegovini!

Teško pronalazimo načina da ih zajedno sagledamo i pronalazimo za njih rješenja. Jedan od naših gorućih problema jest odlazak stanovnika. U Domovinskom ratu smo skoro prepolovljeni. Ima mjesta iz kojih su doslovno svi i nakon rata prognani, npr. Sokoline kod Kotor-Varoši.

Svjedoci smo kako skoro svaki dan odlaze u inozemstvo obitelji pa i one s malom s djecom. Ovaj problem jednako primjećujemo u Hercegovini, kao i u središnjoj Bosni, Bihaću i Posavini. Početak školske godine najbolje nam pokazuje koliki je to problem. U mnogim razredima nema po nekoliko učenika koji su bili prošle godine sa svojim kolegama i kolegicama. Čuje se kako učenici govore: "Marko je otišao sa svojima u Njemačku", ili "Ana je otišla s obitelji u Austriju".

Koji su razlozi tolikog odlaska pojedinaca i obitelji? Sigurno svaka osoba i svaka obitelji koja odlazi ima svoje razloge i motive. Nakon razgovora s mnogima koji su otišli, mislim kako njihove razloge možemo svrstati u tri skupine. U prvoj su oni čiji je razlog nezaposlenost. Nemaju posla. Neki od njih čekaju godinama posao i kad su vidjeli kako to čekanje može još dugo potrajati odlučili su potražiti posao negdje u zapadnoj Europi. U drugu skupini spadaju oni koji imaju posao, ali su njihova mjesečna primanja mala (npr. 500 KM mjesečno). Njihov razlog je što s 500 KM mjesečnih primanja ne mogu osigurati svojoj obitelji ni osnovne troškove života. Zatim, u trećoj skupini su oni koji imaju za naše prilike lijepa mjesečna primanja, jer rade i muž i žena. Razlog njihova odlaska je, kako oni kažu, budućnost njihove djece.

Ovaj problem je gorući problem svih nas Hrvata u BiH. To je problem svih naših društvenih struktura i naše Crkve. Imamo li snage skupiti se i ovaj problem ozbiljno istražiti te odgovorno pokušati pronaći rješenja kako bismo zaustavili odlazak pojedinaca i obitelji? Dok nas ovaj problem „uništava", čini mi se da smo mi još zabavljeni suparništvima, umišljenostima, uskim interesima, nešto slično kao i Filipljani kojima je pisao sv. Pavao (Fil 2,2-4).

Fra Iko Skoko / Večernji list