FOTO/VIDEO  U Orašju održana svečana promocija diplomanata

FPMOZ, prof.dr.sc Mario Vasilj, Orašje

Na početku promocije svima nazočnima obratio se dekan FPMOZ prof. dr. sc. Mario Vasilj riječima:

Poštovana gospođo rektorice, poštovane kolege i kolegice dekani, cijenjeni kolege profesori, uvaženi gosti, dragi diplomanti!

Sve Vas iskreno pozdravljam u ime Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti i zahvaljujem Vama, uvaženi gosti i uzvanici, što ste svojom nazočnošću uveličali ovo naše slavlje: promociju 91 diplomanata: 9 magistara struke, 46 prvostupnika, 36 profesora.

Svima iskreno čestitam i želim da pronosite dobre vijesti o našem i vašem fakultetu. Vi ste naša pozivnica sljedećim studentima. Vi ste naš dobar glas. Vi ste ostvarili uspjeh. A od uspjeha nema ništa ljepše i zato još jednom čestitam.
Vi ste se otrgli beznađu i kuknjavi kako su za sve krivi oni drugi. Postoje i uvijek će postojati ljudi, bili studenti, profesori, liječnici, automehaničari, stolari ili poljoprivrednici kojima su uvijek krivi svi osim njih samih.

I umjesto da se suoče sa vlastitim pitanjima na koje trebaju dati valjan odgovor oni traže izgovore?
Prvo bi pitanje trebalo biti: radim li?
Radim li dovoljno?
Uživam li u onome što radim?
I tek ako su odgovori pozitivni može se ići i dalje u tom samoispitivanju...
Jesam lija dobar?
Jesam li ja dobar, dekan?
Profesor?
Asistent? Stručni suradnik? Student?
Zaslužujem li to biti? Jesam li dao najbolje od sebe? Jesam li i što sam mogao bolje?

Ako budete iskreni prema sebi uvidjet ćete da uvijek ima mjesta za vlastito poboljšanje. Uvidjet ćete da još uvijek ima stvari koje treba napraviti, da još uvijek ima praznina koje treba popuniti i da još uvijek ima potrebe uvijek i iznova davati najbolje moguće odgovore na pitanja koja postavljaju život i vrijeme.
Svaki posao, i ovaj naš, pred nas stavlja tisuće problema: organizacijskih, egzistencijalnih: poneko veliko pitanje opstanka i opstojnosti, ali i ona svakodnevna mala na koja je nužno dati odgovor ili će ga netko drugi ponuditi umjesto nas i tako odlučivati o onome što je bila naša odgovornost i obveza.

Kada je u pitanju organizacija i vođenje našega Fakulteta u posljednje vrijeme nema prigovora da nešto loše ili krivo radimo, ali nam se prigovara da previše žurimo s napomenom daje ponekad dobro zastati pa čak napraviti dva koraka natrag kako bi mogli tri naprijed. A ja tvrdim nema natrag. Ni koraka natrag, ako ne može korak naprijed može makar pedalj. Može milimetar. Život i vrijeme idu samo naprijed. Naše geslo je lagano pomalo. I uvijek naprijed. Prema uspjehu.

Upravo onako kako ste vi ostvarili svoje diplome. I na tom uspjehu ja vam još jednom od srca čestitam. No kao opomenu treba imati na umu da je istina kako bi se ostvarenje života moglo sagledavati kroz uspjehe i postignuća, pa ako hoćete i društveni položaj i ugled u društvu, ali Vas molim da nikada ne zaboravite ispunjenje života i zadovoljstvo s onim što činite, zadovoljstvo samima sobom, svojom obitelji i svojim životom.
Još jednom vam čestitam na vašem uspjehu. Budite naš dobar glas u sredinama u kojima živite, svojim radom, svojom stručnošću, svojim poštenjem.
Lagano pomalo do uspjeha. Samo naprijed.

Svako vam dobro. Živjeli, bile su završne riječi prof. dr. sc. Maria Vasilja.