Ekstra profiti za od(a)brane po službenoj dužnosti

Sudovi u Bosni i Hercegovini (BiH) iz godine u godinu troše sve više novca za odbrane po službenoj dužnosti, a najveću korist od toga ima nekolicina odvjetnika koji na tim poslovima ostvaruju velike zarade.  

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo

Neki od odvjetnika, kao i osuđenici sa kojima su razgovarali novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva, kažu da suci u pojedinim slučajevima sugeriraju ili sami postavljaju branitelje po službenoj dužnosti. Međutim, za te tvrdnje ne nude dovoljno dokaza.

Prema podacima koje je prikupio CIN, u periodu od 2005. do 2010. godine iz budžeta 41 suda u BiH je potrošeno najmanje 32 miliona KM za odbrane po službenoj dužnosti. Ukupan iznos potrošenog novca je nepoznat, jer 32 suda nisu dostavila tražene podatke, dok je 13 sudova dostavilo nepotpune podatke.

Najplaćeniji branitelj po službenoj dužnosti u navedenih šest godina je Omar Mehmedbašić, sa ukupnim prihodom od 864.000 KM. Slijede ga Izet Baždarević sa 548.000 KM i Selman Zijadić sa 530.000 KM.

Prema dostupnim podacima, među 10 odvjetnika sa najvećim zaradama su još četiri sarajevska odvjetnika: Tarik Čingić, Muhidin Kapo, Midhat Kočo i Mirza Kovač, te Vesna Tupajić-Škiljević iz Sokoca, Ranko Dakić iz Prijedora i Petko Pavlović iz Srebrenice. Oni su pojedinačno zaradili između 250.000 KM i 450.000 KM.

Nisu svi odvjetnici tako uspješni.

Čak 85 posto odvjetnika - njih 753 -  je za šest godina zaradilo manje od 50.000 KM. Lista sa imenima i zaradama 861 odvjetnika po službenoj dužnosti objavljena je na www.cin.ba.

Prema zakonu o kaznenom postupku odvjetnike po služenoj dužnosti dobijaju osumnjičeni koji nemaju novca za svoju odbranu. Besplatne odvjetnike mogu dobiti čak i okrivljeni za milionske pronevjere, poreske utaje ili trgovinu drogom, znači, svi koji donesu potvrdu da nemaju redovne prihode i imovinu.

Naknade se plaćaju novcem poreskih obveznika, prema tarifama koje određuju odvjetničke komore, koje utvrđuju i liste odvjetnika po službenoj dužnosti. Najviše novca donose odbrane na Sudu BiH, čak dva do četiri puta više nego na općinskim sudovima. Ipak, zbog većeg broja slučajeva, najveću zaradu su odvjetnici ostvarili na lokalnim sudovima.

Mehmedbašić, Baždarević, Zijadić, Čingić, Kapo i Kovač su tako većinu prihoda ostvarili na Općinskom sudu u Sarajevu. Kočo je pola zarade ostvario na državnom, a pola na općinskim sudovima, dok su Dakić, Pavlović i Tupajić-Škiljević po službenoj dužnosti uglavnom branili na Sudu BiH.

Poznanstva i briga za osuđenike -  formula za uspjeh

Novinari CIN-a su razgovarali sa trojicom najplaćenih odvjetnika. Oni kažu da su poslove dobijali stečenim ugledom, ali i zahvaljujući širokom krugu prijatelja koji ih preporučuju. Pomoć sudaca i ostalih u pravosuđu im, kažu, nije potrebna. 

Mehmedbašić se odvjetništvom počeo baviti 2005. godine. Na odbranama po službenoj dužnosti u 2006. godini je zaradio ukupno 2.395 KM, a već godinu kasnije 121.062 KM. Posljednje tri godine zarađuje dvostruko više. Nagli rast primanja objašnjava tako što je novac za odbrane sa početka karijere dobijao naknadno - po okončanju sudskih postupaka.

Mehmedbašić na suđenje dolazi u crnoj službenoj togi. No, izvan sudnice on izgledom podsjeća više na rok-glazbenika nego na ljude iz njegove profesije.   

Kaže da poznaje veliki broj ljudi, od glazbenih zvijezda do kriminalaca, što mu pomaže da dođe do klijenata: "Ja sam s njima pio kave dok su bili na slobodi. Tako se isto viđamo i dok su u zatvoru."

Neki od osuđenika koje je zastupao rekli su novinarima CIN-a da ih on posjećuje, donosi im hranu, obilazi njihove roditelje.

Dodaje da su odbrane po službenoj dužnosti tek dio njegovih prihoda - uz odbrane u kaznenim predmetima, rad na brakorazvodnim parnicama i slučajevima zaštite autorskih prava.  

Zijadić je bivši tužitelj. Odvjetništvom se bavi od 2003. godine. Objašnjava da ga često kontaktiraju optuženici koje je ranije branio, te i sada hoće samo njega.

Baždarević kaže da je do prije šest godina radio kao sudac i da ga zato mnogi klijenti žele imati kao branitelja. Dodaje da je nekima od njih i sudio. Sudio je duže od 20 godina. Ipak, kaže da se događa da su pojedini odvjetnici favorizirani.

Odvjetnici krive suce

I drugi odvjetnici koje je CIN kontaktirao kažu da zakon ne garantira pravednu raspodjelu odbrana po službenoj dužnosti.

Sarajevski odvjetnik Ismet Mehić, koji je u pet godina na službenim odbranama zaradio 34.000 KM, kaže da su neki od odvjetnika u dogovoru sa policijom, tužiteljima  i sucima, ne želeći precizirati njihova imena: "Ja, osobno, mislim da je u pitanju korupcija."

Ni njegov kolega Mustafa Bračković, također ugledni sarajevski odvjetnik, nije se obogatio braneći po službenoj dužnosti - za šest godina zaradio je 43.000 KM.

Kaže da su ga birali osumnjičeni koje poznaje od ranije i da je samo na taj način mogao dobiti klijente. Dodaje kako nije strana pojava da suci optuženicima i osumnjičenima predlažu određene odvjetnike.

Zakonom je propisano da na prvom pojavljivanju pred sudom osumnjičenom mora biti predočena službena lista odvjetnika i omogućeno da samostalno izabere svog branitelja. Sucima i drugim zaposlenicima u pravosuđu zabranjeno je da utječu na njihov izbor. Sud može postaviti branitelja samo ako ga optuženi ne izabere sam.

Do 2009. godine Zakon o kaznenom postupku BiH je dozvoljavao suckom vijeću da u ime osumnjičenog izabere odvjetnika po službenoj dužnosti, ukoliko to on odbije učiniti. Izmjenom zakona određeno je da će se odvjetnici u tom slučaju dodjeljivati redoslijedom sa liste.

Odvjetnik Zaim Poturović, koji je uspio izlobirati ovu promjenu, kaže da je ona trebala omogućiti ravnopravnost svih odvjetnika, ali da odbrane po službenoj dužnosti i dalje dobija samo 10 posto njegovih kolega.

Ova izmjena nije unesena u entitetske zakone i zakon Brčko distrikta.

Suci negiraju da biraju odvjetnike

Suci sa kojima su novinari CIN-a razgovarali kažu da se ne miješaju u izbor branitelja. Objašnjavaju da osumnjičeni biraju branitelje, a ne oni.

"Svi kriminalci će izabrati jedno deset odvjetnika(...) za koje smatraju da su kvalitetni", kaže Milenko Milekić, predsjednik Kaznenog odjeljenja Osnovnog suda u Banjoj Luci.

Međutim, pojedini osuđenici kažu da nisu dobili priliku da biraju ili da njihov izbor sud nije uvažio. Novinari CIN-a su razgovarali sa 39 zatvorenika kazneno popravnih zavoda (KPZ) u Sarajevu, Banjoj Luci, Tuzli, Zenici i Foči. Među njima je najviše osuđenih za ubistva, razbojništva, trgovinu drogom, prevare, silovanja.

Svi su dobili odvjetnika po službenoj dužnosti, ali njih 17 je izjavilo da im je branitelj dodijeljen bez njihovog znanja. Dvojica su kazala da su odvjetnike izabrali sami, na prijedlog sudskih policajca iz Ž/K Sarajevo, iako nisu tražili njihovu pomoć. Ostali nisu imali primjedbi na izbor branitelja.

Besim Muftić iz Gračanice, zatvorenik KPZ-a  Zenica - osuđen za ubojstvo, kaže da mu Rozalija Džanić, sudac Ž/K suda u Tuzli, u rujnu 2006. godine nije predočila listu odvjetnika i da mu je Rifata Konjića dodijelila bez njegove suglasnosti.

Muftić se prisjeća da je rekao sucu da se brani šutnjom, na što mu je ona kazala da izađe na puš-pauzu, gdje mu je prišao Konjić i predstavio se kao njegov odvjetnik.

Sudac Džanić kaže da je Muftić sam izabrao odvjetnika, te da ju je čak molio da to bude Konjić.

Odvjetnik Konjić kaže da s tim nema nikakve veze i da on samo dobije rješenje. Za odbranu ovog klijenta je dobio 9.000 KM. U proteklih šest godina Konjić je na Ž/K sudu u Tuzli zaradio ukupno 159.645 KM.

Novinari CIN-a su pregledali na desetine sudskih zapisnika sa saslušanja. U većini je navedeno da je osumnjičenom predočena lista odvjetnika, a potom ime i prezime onog koji je izabran za službenog branitelja. Međutim, točnost ovih navoda osumnjičeni ne potvrđuje svojim potpisom, zbog čega je teško utvrditi da li je samostalno izabrao odvjetnika ili je to umjesto njega učinio sudac.

Zapisnici u pojedinim slučajevima ne nude dovoljno informacija o načinu izbora odvjetnika.

Kosta Jovanović, zatvorenik KPZ-a Banja Luka - osuđen za razbojstvo, kaže da na Okružnom sudu u Banjoj Luci u listopadu 2009. godine nije dobio listu odvjetnika, već mu je sudac Božana Vulić odmah dodijelila Branka Gudala kao branitelja. Gudalo je na odbranama po službenoj dužnosti zaradio 91.000 KM.

Danijela Milovanović, bivša predsjednica Kazneno-prekršajnog odjeljenja ovog suda, kaže da u zapisniku nije navedeno da je Jovanoviću predočena lista odvjetnika, niti je zatražena njegova suglasnost da ga brani taj odvjetnik.       

Mada je Edin Bešić, zatvorenik KPZ-a Tuzla - osuđen za silovanje, prije četiri i po godine sa liste izabrao odvjetnika Šehu Šehića, kaže da mu je Općinski sud u Živinicama, ne pitajući ga, dodijelio Sminku Smajlović. Sud može tako odlučiti ukoliko odvjetnik kojeg je izabrao osumnjičeni ne prihvati poziv za odbranu. Međutim, sudac je dužan da optuženog obavijesti o tome i ponudi mu da izabere drugog. Bešić kaže da ga nisu obavijestili o Šehićevom odgovoru, niti mu pružili šansu da ponovo bira.

Ibrahim Bubić, aktualni predsjednik Općinskog suda u Živinicama, kaže kako u zapisniku stoji da je Bešić bio suglasan sa odlukom da ga zastupa Sminka Smajlović, te da je nemoguće utvrditi zašto mu je dodijeljen ovaj odvjetnik.

Muhamed Tulumović, sadašnji direktor Tajništva Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH objašnjava da je on kao tadašnji predsjednik suda potpisivao rješenja koja bi mu dostavljali njegovi asistenti. Ukoliko je stranka tražila drugog odvjetnika, a u slučaju da osumnjičenom nije dodijeljen onaj kojeg je htio, sudac ga je morao obavijestiti. Tulumović objašnjava da bi sudac ostao bez posla ukoliko bi optuženi podnio pritužbu da je dobio odvjetnika mimo svoje volje.

Šehić kaže da se ne sjeća da ga je iko upoznao s tim da ga je Bešić tražio za svog branitelja. Također je rekao da takvih slučajeva ima dosta.

Osuđenici svjedoče i da pojedini sudski policajci u Sarajevu preporučuju odvjetnike. Edmir Rajković, zatvorenik KPZ-a Sarajevo, kaže da je u pritvoru dobio upute za izbor odvjetnika.

Rajković objašnjava da mu je jednom prilikom policajac dao ceduljicu sa imenom Izeta Baždarevića, a kada se kasnije ponovo našao u pritvoru, drugi policajac je na identičan način predložio odvjetnika Selmana Zijadića. Ovaj osuđenik kaže da je prihvatio oba prijedloga i za svoje branitelje izabrao ove sarajevske odvjetnike.

Baždarević i Zijadić su izjavili da nikada nisu čuli za Rajkovića.

Sudska dokumentacija pokazuje drugačije. Zijadić je Rajkovića branio 2007, a Baždarević 2005. godine.

Šef sudske policije u Sarajevu Esad Solak kaže da je i ranije dobijao neslužbene informacije da njegovi potčinjeni reklamiraju odvjetnike i da ih odvjetnici za to nagrađuju, ali da to nikada nisu uspjeli dokazati.