Danko Bevanda: Neka se zvuk Hrvatskih zvona još dugo čuje diljem naše BiH, pa i šire!

Za Vrijeme Domovinskog rata bio je pripadnik 2. gbr Gromovi, jedne od najelitnijih postrojbi HV - a, a trenutačno je dopredsjednik Udruge 100%-tnih HRVI I. skupine, udruge koja od svog osnivanja okuplja najteže stradalnike HV - a i HVO - a. Član je i Udruge Hrvatska zvona, pa je to, pored svega navedenog, bio povod ovom našem razgovoru.

1. Kako jedan branitelj poput Vas, 100%-tni invalid danas promišlja o državi i o narodu za koje se borio? Kako gledate na današnju Hrvatsku? Kako gledate na položaj hrvatskog naroda u BiH?

Još od svojih prvih razmišljanja u okruženju u kojem sam se rodio i odrastao često sam razmišljao o tadašnjoj državi u kojoj je moj hrvatski narod bio u podčinjenom položaju u odnosu na druge narode, a posebno na srpski narod što se posebno osjećalo u mome kraju u kojem je nekolicina njih bila na svim vodećim funkcijama. Kako ih nije bilo dovoljno za sve te funkcije, na žalost pojedinci iz mog hrvatskog naroda koji su gledali samo svoje sitne interese, pristupali su tadašnjoj komunističkoj partiji i na razne načine činili zlo svom narodu. Kada je došao trenutak ponovnog stvaranja Hrvatske države nisam nimalo dvojio gdje je moje mjesto. To je bilo vrijeme u kojemu sam osjetio da je to povijesni i privilegirani trenutak moje generacije za doprinijeti uspostavi samostalne i slobodne Hrvatske države, jer mi smo bili ti koji su imali prigodu ostvariti višestoljetne snove hrvatskog naroda. Nakon gotovo tri desetljeća postojanja Hrvatske države i krvavog rata u kojem smo je stvorili, zadovoljan sam činjenicom što imamo tu Hrvatsku državu, ali nikako ne mogu biti zadovoljan stanjem u kojem se danas nalazi ova zemlja. S obzirom na činjenicu da u vrijeme kada smo išli stvarati Hrvatsku državu za tu ideju nisam žalio dati svoj život, nikako ne mogu biti zadovoljan s trenutnim stanjem u kojem se nalazi hrvatski narod.

Što se tiče položaja hrvatskog naroda u BiH iz kojega i sam dolazim, tu mogu biti još manje zadovoljan i jako sam zabrinut zbog svega što se dogodilo i događa u proteklih dvadeset i više godina, a posebno mi smeta nejednakost i neravnopravnost u odnosu na druga dva konstitutivna naroda u BiH. Tu bih posebno istaknuo odnos hrvatskih „političkih elita" u BiH prema mom narodu. Njihovo vlastohleplje ili samodostatnost je jedan od glavnih razloga za trenutno stanje u kojemu se nalazi hrvatski narod u BiH. Nikako se ne mogu pomiriti s činjenicom da, dok je hrvatski narod zbog ekonomskih razloga prisiljen na iseljavanje iz BiH, u isto to vrijeme političari koji taj narod trebaju voditi, stječu enormna bogatstva na račun tog istog naroda.

2. Teško ste ranjeni 1995. godine. Tri tjedna ste bili u besvjesnom stanju, mozak vam je pretrpio velika oštećenja, a liječnici vam nisu davali puno izgleda za život. Danas se pak borite s posljedicama svega toga, no duh ne jenjava. Kako tako tjelesno ranjen čovjek može imati tako jaki duh?

Da, točno ste naveli da sam nakon teškog ranjavanja 5. kolovoza 1995. godine u VRO Oluja bio u teškom zdravstvenom stanju kada mi se davalo vrlo malo izgleda za preživljavanje. Mislim da su volja za životom i Božji planovi bili presudni da nastavim živjeti i dočekam rođenje tada još svog nerođenog djeteta, jer u trenutku moga ranjavanja moja supruga Kata je bila trudna i sami dragi Bog je htio da ja dočekam rođenje svoje druge kćeri. Iz ljubavi prema svojoj obitelji ja crpim energiju i snagu za svoj život. Moram još samo napomenuti da smo prije mog ranjavanja imali kćer Luciju koja je bila stara tri i pol mjeseca, supruga Kata je bila trudna s kćeri Marijom, a nakon toga smo dobili još dva sina Domagoja i Luku.
Na Vaše pitanje kako ovako ranjen čovjek može imati jak duh, odgovor je istinska i snažna vjera u svemogućega Boga.

3. Unatoč svemu tome što ste prošli smatrate velikom privilegijom što ste imali priliku boriti se za svoju Domovinu i svoj narod ?

Kao što sam već ranije naglasio, višestoljetna težnja hrvatskog naroda za vlastitom državom davala mi je volju i snagu da dam svoj osobni doprinos u ostvarenju tog cilja. Doista sam smatrao privilegijom što sam živio u vremenu stvaranja slobodne i neovisne Domovine, jer to je bilo nešto najsvetije što sam mogao učiniti za svoj narod zajedno s najhrabrijim sinovima i kćerima mog hrvatskog naroda.

4. Zašto ste osjetili potrebu priključiti se Hrvatskim zvonima ?

Držim da je zbog svega gore navedenoga bilo primjereno na neki način dati svoj osobni doprinos u realizaciji svog viđenja rješavanja problema u kojem je hrvatski narod u BiH. Nakon što sam u razgovoru s prijateljima doznao za program Udruge Hrvatska zvona nisam nimalo dvojio da se trebam uključiti i, zajedno s drugim članovima koje izuzetno cijenim, pokušati u okviru svojih mogućnosti doprinijeti u širenju ideje i realizaciji programa Udruge Hrvatska zvona.

5. Borac ste za prava branitelja. Baš poput g. Marka Radoša bili ste sudionik velikih braniteljskih prosvjeda u Savskoj ulici u Zagrebu prije nekoliko godina. Kakav je po Vama danas položaj hrvatskih branitelja?

Mišljenja sam da hrvatski branitelji nisu dovoljno prepoznati i priznati u hrvatskom društvu, naime glasna manjina građana RH kontrolom medija i vješto manipulirajući osjećajima hrvatskog naroda pokušava stvoriti dojam da su hrvatski branitelji teret ovoga društva. Onaj tko se borio za Hrvatsku državu i bio spreman dati život za njenu slobodu ne traži ništa manje ili više nego li da se provode zakoni države za koju su se borili i koju su stvorili, pa i Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata.

6. Što očekujete od Udruge Hrvatska zvona koja će uz još neke udruge na predstojećim općim izborima poduprijeti HRS?

Od Udruge Hrvatska zvona očekujem da preko svojih članova i kandidata koji će biti uključeni na izborne liste na predstojećim Općim izborima u BiH provede svoj program i u tom pogledu pružam potpunu potporu suradnji s drugim udrugama koje imaju slične programe kao i s HRS - om.
Iskreno se nadam da ćemo s mladim, obrazovanim, nekompromitiranim i čvrstim ljudima vratiti nadu hrvatskom narodu u BiH.
Jedino na takav način možemo zaustaviti iseljavanje i osigurati opstojnost hrvatskog naroda na njegovim stoljetnim ognjištima.
I poruka za kraj: Neka se zvuk Hrvatskih zvona još dugo čuje diljem naše BiH, pa i šire!

Hrvatska zvona