Da li mediji vode glavnu riječ u politici u BiH? Ili političari vode glavnu riječ kreirajući vijesti u medijima?

Da li mediji vode glavnu riječ u politici u BiH? Ili političari vode glavnu riječ kreirajući vijesti u medijima?

Širenje dezinformacija je svjesno obmanjivanje javnosti. Obično su to senzacionalne vijesti koje nastoje da privuku pažnju i formiraju određenu volju kod građana/ki.Po svemu sudeći, da mediji imaju veliku ulogu u formiranju političkog mišljenja među građanima/kama pokazala su i istraživanja ankete koja je sprovedena na 200 ispitanika/ica u FBiH i RS-u.

Da li zaista postoje mediji koji daju objektivno, nepristrano i realno stanje u društvu?

Prema rezultatima anketnog ispitivanja, građani/ke u FBiH za TV kuću koju smatraju da nudi najtočnije i najnepristrasnije informacije naveli su „N1“ televiziju (37%), nakon čega slijedi „Al Jazeera“(21%), potom „FTV“(13%), dok građani/ke u Republici Srpskoj smatraju da je to „BNTV“(61%), potom „BHRT“(16%). Kada su u pitanju printani mediji građani FBiH smatraju da je to „Dnevni avaz“(35%), zatim „Oslobođenje“(28%), te „Dnevni list“(12%) ;dok građani/ke RS-a smatraju da su to „Nezavisne novine“(30%), zatim „Blic“(28%), te „Glas Srpske“(17%).

Slobodno možemo postaviti pitanje da li je državni servis pod kontrolom vladajuće političke elite. Samim tim, plasiranje jednostrane verzije priče je neizbježno,da li su privatizacijom javnih servisa ubili demokraciju??? Ili doveli do sasvim izvjesne njene propasti??! I koga još zanima što javni servisi „BHRT“ i „RTRS“ nemaju suradnju ni kada je u pitanju „Nogometna Premijer liga Bosne i Hercegovine“ , „logično“ je da BHRT radi prijenos utakmica koje su u Banja Luci, Bijeljini, Prijedoru, Krupi na Vrbasu, ...,zašto da postoji suradnja, ako je lakše da BHRT crpi svoje kapacitete, da snosi troškove smještaja, prijevoza, prijenosa...

Svjedoci smo da živimo u vremenu kada nam užurbanost zbog prvatnih/poslovnih obaveza ne dozvoljava u punom kapacitetu provjeru istinosti informacija koje nam se plasiraju. Sa jedne strane imamo rijetko zainteresirane mlade za politiku i provjeravanje valjanosti informacija, sa druge strane imamo stariju populaciju koja živi još po starim ustaljenim navikama, čekajući Dnevnik na državnom kanalu u 19-19:30 jer je uvijek tako bilo, tako je i sad i ostat će... posao, kava, večera, Dnevnik i spavanje. I tako, nesvjesno, nenamjerno, mase živeći po ustaljenoj praksi odobravaju, podržavaju širenje dezinformacija, klimaju glavom i glasaju onako kako im se kaže.

Točno je da je teško u masi portala, raznih vrsta medija doći do prave, valjane informacije i kako je uopće prepoznati? Naravno da bi političari mogli da odigraju bitnu ulogu pravdajući, potkrepljujući određene informacije dokazima iznoseći stvari crno na bijelo.

No, svakako da će im prije rasti popularnost dolaskom neke sočne priče, malo više „zabiberene“, do uha bake na selu. Ako je vjerovati statistici i matematici, glavno sredstvo informiranja javnosti u digitalnom svijetu, kroz 10-ak godina bit će Instagram. Vjerujemo da sad već mnogi pripremaju teren da bi bili korak ispred za desetljeće. Koliko lažnih profila već sada postoji na Instagramu?? Dovoljan će biti jedan klik na story da saznaš šta se to danas dogodilo na sjednici NSRS ili šta je uradila Vlada Kantona Sarajevo, tko je koga nazvao budalom, šta je pravo dobro rekao, tko laže, tko priča istinu. Jer ako nisi objavio na Instagram, nije se ni desilo. Zar ne?

Da li mediji vode glavnu riječ u politici u BiH? Ili političari vode glavnu riječ kreirajući vijesti u medijima?

I da li će se itko ikada upitati Tko je, uistinu, jedini krivac. A društvo, politika, neravnopravnost, potkupljivost, mito…, stoji u istraživanju Armine Gec (SBB) i Sandre Janković (SDS), polaznica ALPI programa.