Bivši vojnik Mario iz BiH nestao u Ukrajini. Obitelji rekao da ide čistiti puteve, zapovjednik majci izrazio sućut

Dvadesetosmogodišnji Mario Kuzmanović, bivši vojnik Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, nestao je u prosincu 2024. na ratištu u Ukrajini. Nakon više od godinu dana potrage za odgovorom o tome gdje joj je sin, Marina Kuzmanović iz Modriče iz Rusije je dobila informaciju da će ga proglasiti poginulim, piše Radio Slobodna Europa.

Mario Kuzmanović nestao je na ratištu u Ukrajini, gdje se borio na strani ruske vojske, što je kazneno djelo prema zakonima u Bosni i Hercegovini.

"Mama, sad idem izvan grada. Idem raditi. Neću imati interneta. Umoran sam. Žedan sam i gladan. Noge su mi mokre."

To su neke od posljednjih poruka koje je poslao majci Marini. Od 8. prosinca 2024. njegova majka nije imala službene informacije o tome što mu se dogodilo niti je imala ikakav kontakt sa sinom. U siječnju 2026. iz Rusije joj je stigla informacija da će ga proglasiti mrtvim, ali bez jasnih podataka o tome gdje i kako je stradao te što je s njegovim tijelom.

"Meni samo treba da znam gdje da mu svijeću zapalim. Zar tražim previše", kaže Marina.

Kuzmanović je u Rusiju otišao početkom studenoga 2024., rekavši najbližima da ide raditi na čišćenju cesta te da neće ratovati. Motiv mu je bila zarada.

Motiv mu je bila zarada

"Plakala sam i bojala se, kukala sam. On mi kaže, mama, ne boj se, ne idem u rat. Rekla sam mu da može biti mina, ne znam… On kaže da prvo idu demineri, pa onda oni čiste teren i ceste. Kažem mu: ‘Molim te, javljaj se’", ispričala je Marina za Radio Slobodna Europa. Kaže da mu je motiv za odlazak u Rusiju bila zarada. Mislio je da će zaraditi dovoljno da plati njegu djeteta s poteškoćama u razvoju u Moskvi, kao i da će dobiti rusko državljanstvo.

Kuzmanović je u siječnju 2025. otpušten iz Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, doznaje RSE. Pretpostavlja se da je razlog to što se nije pojavljivao na poslu u vojarni Orašje, jer je dva mjeseca ranije otišao u Rusiju, a potom na ratište u Ukrajinu. Pridruživanje stranim vojskama kazneno je djelo prema zakonima BiH. Ubrzo su se, tijekom veljače i ožujka, pojavile informacije da je Kuzmanović nestao na bojištu u Ukrajini, točnije u Novogrodovki, oko 20 kilometara jugoistočno od Pokrovska.

Majka Marina kaže da je već tada bila u Rusiji, pokušavajući doznati što se dogodilo njezinu sinu s kojim nije imala kontakt od početka prosinca.

Majka ga je tražila u Rusiji

"Tada su mi tvrdili da je moj sin živ, da je negdje na bojištu. Nisu govorili da je poginuo. Ali je onda došla potvrda da je ‘nestao bez vijesti’. Rekli su da će ga tražiti i da će učiniti sve da ga pronađu", opisuje Marina svoj prvi odlazak u Rusiju i susret s vojnim dužnosnicima. Do rujna i njezina trećeg odlaska u Rusiju nije bilo nikakvih informacija. U Moskvu je išla i krajem 2025. godine. Obišla je više institucija i gradova te dobila potvrdu da je jedinicu u kojoj je bio Mario pogodio kamikaza-dron.

"Kad sam došla i predstavila se, rekla da sam majka tog i tog, da ga tražim i da dolazim iz Bosne, neki zapovjednik mi je pružio ruku i rekao: primite moju sućut. Tu sam se šokirala. Jer sam imala nadu da se moj sin sakrio, da je pobjegao, da je… da je živ negdje, da se krije. Sve sam to u svojoj glavi mislila. Imala sam nadu da je živ…"

Dužnosnici su rekli da je veza s njima prekinuta i da su oni "99 posto poginuli", ali da tijelo nije evakuirano i da je ostalo ondje gdje su i stradali. Marina kaže da je ruskim vojnim dužnosnicima rekla kako sumnja da je njezin sin vrbovan i prevaren te da nije znao da ide na bojište. Kaže da su odgovori iz Rusije uglavnom bili da mora čekati.

"Išla sam i u Rostov na Donu, glavni centar za prijem i obradu poginulih. Bili su korektni i susretljivi. Rekli su mi da su pokupili poginule vojnike koji su ležali po zemlji i ulicama te da rade na DNK obradi, ali vojnike koji su ostali zatrpani u zgradama i podrumima još nisu pronašli i rekli su da će to potrajati dugo."

Proturječne informacije

U međuvremenu je s različitih strana dobivala oprečne informacije: da su neki vojnici pokopani u masovnoj grobnici u Donjecku tijekom toplijih mjeseci zbog straha od zaraze te da su im prije ukopa uzeti DNK uzorci. Jedna informacija navodi da je teško ranjen u napadu dronom i da je s njim izgubljena svaka veza te da nije mogao biti evakuiran, uz nadu da će se nakon razminiranja područja moći tražiti tijela. Druga informacija iz ruske vojske kaže da se njezin sin nalazi u privremenoj mrtvačnici u Donjecku i čeka identifikaciju. Od vojnih vlasti tražila je osobne stvari svoga sina i putovnicu, ali ni to nije dobila.

"Srce mi se raspada. Više ne mogu izdržati, bojim se da ga neću uspjeti pronaći. Ako je poginuo, želim ga vratiti u Bosnu, da ga pokopam. Njemu nije mjesto tamo", napisala je Marina u poruci tijekom jednog boravka u Rusiji.

Majka smatra da je Mario Kuzmanović prevaren

Marina kaže da je u Rusiji službeno iznijela i prijavila sumnje da je Mario prevaren i da nije znao da će ratovati, da je bez obuke odveden na bojište te da nije znao kamo ide. Povratna informacija bila je da se dobrovoljno pridružio vojsci. To je navedeno i u službenim dokumentima koje je Marina dobila.

Radio Slobodna Europa mjesecima je pratio slučaj Marija Kuzmanovića, ali službene informacije izostale su i od ruskih institucija i od institucija Bosne i Hercegovine. Ministarstvo vanjskih poslova BiH nije odgovorilo na upit o državljaninu Kuzmanoviću. Za RSE nisu odgovorili ni iz Veleposlanstva BiH u Moskvi o tome jesu li upoznati sa slučajem nestanka bh. državljanina. Veleposlanstvo Rusije u Sarajevu za RSE je navelo da je nadležan konzulat BiH u Moskvi, iz kojeg također nisu odgovorili na upit.

Veleposlanstvu Rusije u Sarajevu, odnosno konzularnom odjelu, obratila se i majka nestalog Kuzmanovića. Kaže da je ostavila svoje podatke i DNK uzorak prikupljen u Banjoj Luci, ali se nakon toga ništa nije dogodilo niti je dobila informacije o tome gdje joj je sin, gdje su njegovi posmrtni ostaci i kako ih može dobiti. Marina je pisala i konzulatu BiH u Moskvi, ali ni ondje joj nisu mogli pomoći, uputivši je na bh. institucije.

Pisala Rusima, Ukrajincima, Crvenom križu…

Kaže i da je, nakon informacije iz jednog izvora ruske vojske da bi njezin sin možda mogao biti zarobljen, pisala i ukrajinskim institucijama, kao i Međunarodnom odboru Crvenog križa. Ime sina tražila je na popisima koje objavljuje ukrajinski državni projekt “Želim pronaći”, koji pruža informacije o ratnim zarobljenicima, nestalim osobama i preminulim ruskim vojnicima u Ukrajini. Ni ondje nije pronašla ime svoga sina Marija.

Lokalna policija u Modriči sastavila je službenu zabilješku o nestanku Marija Kuzmanovića, a RSE doznaje da su sa slučajem upoznate i sigurnosne agencije BiH, no da nemaju više informacija, osim da je najvjerojatnije poginuo na ratištu u Ukrajini.

Mario Kuzmanović jedan je od gotovo nekoliko tisuća stranih boraca koji su se pridružili ruskoj vojsci. Točan broj stranih državljana nije poznat, ali ukrajinski dužnosnici procjenjuju da je riječ o oko 18.000 stranaca iz cijelog svijeta. Bohdan Ohrimenko, šef ukrajinskog Koordinacijskog centra za ratne zarobljenike, rekao je u prosincu prošle godine da stranci u rusku vojsku dolaze iz više od 120 zemalja.

"Imamo dokaze da ih je 3.388 već poginulo", rekao je Ohrimenko, prenijela je ukrajinska državna novinska agencija Ukrinform.

Potpisao ugovor s ruskom vojskom

Nije poznato kako je Kuzmanović otišao u Rusiju niti preko kojih osoba. Majci je rekao da ide raditi na održavanju cesta u Rusiji, ali RSE nije mogao utvrditi je li Kuzmanović doista vjerovao da će u Rusiji raditi, a ne ići na bojište u Ukrajinu. Ono što je kasnije poznato jest da je potpisao ugovor s ruskom vojskom. Prošle godine Rusija je pojednostavila i ozakonila priključenje stranih boraca službenoj ruskoj vojsci. Zauzvrat su strancima obećana ruska državljanstva, plaće za vojni angažman te naknade u slučaju smrti.

Harry Stevens, američki istraživač vanjske politike i obrane specijaliziran za Rusiju, ranije je za RSE rekao da se, prema njegovim saznanjima, tisuće ljudi nalaze u sličnoj situaciji kao obitelj Kuzmanović i mjesecima nemaju nikakav kontakt.

Kako se to pitanje rješava u državama čiji su oni državljani ovisit će o političkoj situaciji u tim zemljama. Države koje imaju vrlo bliske odnose s Rusijom ili su o njoj ovisne mogu imati velikih poteškoća u postavljanju tih pitanja, osobito ako bi to moglo biti neugodno ili izazvati političke probleme, smatra Stevens. Dodaje da je Indija iznimka, jer je premijer te zemlje Modi to pitanje izravno postavio ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, tražeći da se utvrdi gdje se nalaze deseci nestalih Indijaca i što se s njima dogodilo.

Hoće li njihovi posmrtni ostaci ikada biti vraćeni u njihove zemlje ili će obitelji dobiti ikakvo objašnjenje, i dalje je vrlo nejasno, kaže Stevens.

Rusija šuti o stranim borcima

Stevens smatra da Rusija nerado govori o stranim borcima u svojim redovima, a osobito o poginulima.

"Mnoge zemlje iz kojih dolaze vjerojatno su, u ograničenim slučajevima, pokretale pitanje svojih nestalih državljana. U nekim situacijama Rusija će surađivati, pokušati locirati te ljude, repatrirati ih ili obavijestiti obitelji gdje se nalaze ili da su poginuli", kaže Stevens.

O konkretnom slučaju iz Bosne i Hercegovine, dodaje, teško je govoriti. Moguće je da mu je doista ponuđeno nešto drugo od onoga što je na kraju dobio. Teško je utvrditi istinu: je li se pridružio iz ideoloških razloga, zbog novca ili je znao da se priključuje vojsci. Što se tiče ruskih vlasti, one u suštini drže sve karte u rukama i nemaju obvezu obiteljima reći što se dogodilo, locirati nestalog vojnika ili pružiti bilo kakve informacije.

Stevens zaključuje da će pitanje nestalih osoba ostati veliki problem, izvor neugodnosti i tuge za obitelji, vjerojatno još godinama nakon završetka rata. Sličan odgovor Marina je dobila i od Međunarodnog Crvenog križa u Bosni i Hercegovini, da mogu proći godine prije nego što dobije bilo kakvu informaciju o tome gdje joj je sin i gdje se nalazi njegovo tijelo.