BiH najgora u regiji: Investitori odustaju kad vide koliko dokumenata treba

Od toga broja, 23 čine osnovne ili glavne dozvole, a da bi se one pribavile, potrebno je napraviti više od 100 koraka u postupku, piše Večernji list BiH.

Nedostatak vizije i strateškog planiranja izgradnje energetske infrastrukture čini tako ključno obilježje procesa odobravanja u FBiH. Ove manjkavosti manifestiraju se kroz nepostojanje energetske strategije FBiH i prostornih planova na svim razinama vlasti u entitetu, a posebice na razini Federacije. Uz njih, nedostaju i brojni drugi strateški i planski dokumenti, stručne studije i ulazni podaci prijeko potrebni za razvoj sektora i izgradnju infrastrukture.
Bez suradnje i komunikacije

Sve ovo navodi se u analizi pravnog okvira i preporuka za otklanjanje prepreka za investiranje u sektor energetike u FBiH, koji je dio šire analize pripremljene u okviru tehničke asistencije Ministarstvu vanjske trgovine i energetskih odnosa BiH i entitetskim ministarstvima energetike, koju su pružali projekti USAID EIA i GIZ ProRE.

Tako se, npr., u FBiH ne provodi strateška procjena utjecaja na okoliš (SEA), iako je propisana Zakonom o zaštiti okoliša FBiH. Dalje, ne postoji izrađena odgovarajuća studijska dokumentacija o raspoloživosti prirodnih resursa s aspekta potreba energetskoga sektora, a koja bi, da je urađena, pružila dobru osnovu za proces planiranja i ažuriranja prostorno-planske dokumentacije te učinkovitiju realizaciju projekata.

Isto tako, korištenje hidropotencijala na pograničnim rijekama nije omogućeno zbog nepostojanja sporazuma sa susjednim državama i nedostatka unutarnjeg dogovora. Federacija BiH nema usvojen prostorni plan FBiH ni pripremljene i usvojene prostorne planove posebnih obilježja od značaja za FBiH, kojim se definira prostor za izgradnju značajnih energetskih objekata, a čije je usvajanje predviđeno tek nakon donošenja prostornog plana FBiH.

Dalje, neke županije u FBiH nemaju usvojene prostorne planove, a na toj razini vlasti nijedno tijelo nije utvrđeno kao nadležno za sveukupnu odgovornost i nadzor nad postupkom izdavanja dozvola. Postupak se odvija u brojnim i međusobno ovisnim potpostupcima koji se vode pred različitim institucijama na svim razinama vlasti, resornim ministarstvima i drugim mjerodavnim tijelima uprave.

Investitorima nisu dostupne upute u kojima su precizno navedene dozvole i institucije koje su mjerodavne za izdavanje upravnih i drugih akata ni na lokalnom ni na stranim jezicima, upozorava se u analizi. Posebice je izražen nedostatak suradnje i koordinacije u radu istih i različitih razina vlasti u FBiH i BiH u postupku odobravanja projekta i izdavanja dozvola.
Što se traži od investitora

Analiza je pokazala kako mjerodavna tijela u FBiH vode postupke izdavanja dozvola u svojoj oblasti neovisno jedni od drugima, tako svi oni traže da im investitor dostavi dokumentaciju koju su uglavnom već tražila i druga tijela u ranijim postupcima te koja nije uvijek relevantna za izdavanje dozvole iz njihove mjerodavnosti.

Sve ovo uvećava broj koraka, dokumenata i troškova u postupku jer investitor svaki put nanovo mora pribavljati i prilagati, primjerice, izvode iz zemljišnih knjiga, katastra, registra poduzeća te brojne druge potvrde i suglasnosti.

Konačno, u FBiH nije određeno tijelo koje bi investitorima na početku postupka pomoglo u identifikaciji i redoslijedu izdavanja dozvola i drugih potrebnih upravnih akata ili koje bi imalo ulogu koordinatora u postupku ishođenja dozvola s drugim mjerodavnim institucijama. Ukupan trošak pribavljanja svih dozvola i drugih naknada u BiH iznosi 17,5 posto od ukupne vrijednosti investicije.

Ovako visoki troškovi, uz 16 koraka za pribavljanje dozvola iz oblasti građenja, za što je u prosjeku potrebno 193 dana, čine BiH najlošije rangiranom zemljom u regiji po lakoći poslovanja. Imajući u vidu sve ovo, ne čudi što su trenutačna ulaganja u energetski sektor znatno ispod potreba i očekivanja, piše Večernji list BiH.