FOTO/VIDEO  Bačanović: Za Sarajevo i neke svjetske gradove, Mostar je multietnički gigant

Dobar loš zao, Mario Vrankić
...Dobar, loš, zao". Ipak, nekada dobijete izuzetno zanimljiva razmišljanja od sugovornika za koje bi na prvi pogled zaključili kako nemaju dovoljno životnog iskustva. No, to bi bio pogrešan zaključak za mladog povjesničara i novinara hrabrog imena i stava - Vuka Bačanovića.

Za svoju epizodu u novinarstvu kaže da je "istorija sadašnjice" koja mu je pomogla da shvati kako je prošlost funkcionirala. Trenutno se od novinarstva drži kolumni i uspješno piše za dva portala iz dva bh entiteta, i to bez cenzure. Na neki način se i dalje smatra sarajevskim disidentom jer se u tome gradu stvorila učmala atmosfera zbog koje se ne treba radovati ili biti zlurad jer je stanje takvo, priča Bačanović.

"Nikako da shvate kompleksnost istorijata, kompleksnost države... to je kao igra gluhih telefona, koliko god u Sarajevu nemamo dobre signale i druge dvije strane loše odgovaraju na te loše signale umjesto otvorenosti koje bi mogle preokrenuti stvari i onda imamo hermetički zatvorene prostore koji ne komuniciraju, a to nije dobro za ovako malo društvo kao što su naša...", dodaje.

Za povijest smatra kako nije zbir datuma i događaja već zbir procesa, a razmišljanja o tim procesima su nam itekako potrebna, ali falsificiranja su redovita u dnevno-političkom korištenju povijesti. To je prirodno za ljude koji su emotivna bića, ali intelektualci bi trebali ići dublje od toga, priča Bačanović.

"Moja odluka da odem iz Sarajeva nije bila samo zbog jednog Facebook statusa i reakcije na njega, već zbog niza stvari koje su se događale i nisu bile za otvorene za dijalog. Ali toga ima i u drugim sredinama, valjda ta hermetička zatvorenost odgovara i političkim elitama."

Nije sretan niti ulogom medijima te opet koristi pojam zluradosti koja kao da sve više ističe negativne stvari u nekim drugim krajevima zanemarujući drugu stranu priče. Ali mi nemamo gdje drugo ići nego nam je ovdje razgovarati, tvrdi.

Bilo koja stranka koja teži integraciji mora shvatiti i ako bi BiH sutra postala građanska opet bi bila mala u svjetskim razmjerima. Mi smo upućeni jedni na druge, ne treba odbacivati južnoslavenski okvir razmišljanja, dodaje. Nadalje, Bačanović kaže kako ne može ostati nijem ni na nedostatak samokritičnosti Republike Srpske, prije svega ratne, a to zapaža i kod Hrvata. "Srpska i hrvatska strana nemaju adekvatan odgovor na politiku Sarajeva."

Za popularno zvani grad na Neretvi se slaže da je kolateralna žrtva događanja u Federaciji i tvrdi da je Mostar za Sarajevo multietnički gigant. "Ako pogledamo druge podijeljene svjetske gradove gdje i nije bilo ovako krvavog rata te sredine su puno više podijeljene i napete, zato nemojmo praviti veliki slučaj gdje ga nema", dodaje.

U osvrtu na Željka Komšića koji je bio u Predsjedništvu BiH bio dva puta pita se što su rezultati rada tog čovjeka osim parola. Čak i ako bude izabran, u što sumnja, kome će to najviše štetiti pita se Bačanović. "Komšića ne mogu ni da nazovem političarom. Nema on te intelektualne kapacitete da sam radi i piše to što slušamo, ali to nije samo njegov slučaj".

Identiteti su fluidna stvar, oni se mijenjaju i to je legitimno. Stoga je opasna i priča o bosanskim katolicima koji su nekad postali Hrvati i sl. Zapravo, stanje u samoj publicistici je loše, s kvaziintelektualcima imamo posla svugdje, kaže Bačanović.

Naglašava, kakva god rješenja da nađemo moramo samo paziti da se rat ne ponovi ili bilo što slično.

Ostatak razmišljanja ovotjednog gosta, koje je teško u cijelosti prenijeti u tekst, pogledajte u video prilogu cijele emisije.