Ustaše, balije i četnici su opasniji od tovara i purgera'

Ustaše, balije i četnici su opasniji od tovara i purgera'

Najnoviji događaji u Širokom Brijegu pokazali su da je navijačka scena na prostorima bivše države skrenula u iznimno ekstremne vode. Dosad su se zbrajali razbijeni izlozi, automobili ili glave, ali u posljednjih mjesec dana, nažalost – broje se mrtvi.

U Beogradu je stradao mladi Francuz samo zato što je, prema mjerilima huligana lišenih zdravog razuma, imao kriva navijačka obilježja. U Širokom je divljanje Hordi zla zaustavljeno potezanjem oružje i smrću jednog navijača, a europski izlet Bad Blue Boysa u Temišvaru, kao i brojnih prije toga, završili su samo uhićenjima i ružnom slikom o zemlji iz koje dolaze.

Sukobi Torcide i BBB-a zasad, nasreću, završavaju 'samo' materijalnom štetom i velikim brojem ozlijeđenih

"Eskalacija nasilja je evidentna. Pokazuje se da je, uz Poljsku i Italiju, problem nasilničkoga ponašanja nogometnih navijača najizraženiji u Europi najizraženiji baš u zemljama bivše Jugoslavije - Srbiji, Hrvatskoj i BiH. Postoje poveznice koje se odnose na navijačke skupine iz tih triju zemalja proisteklih iz bivše Jugoslavije, a to je prije svega besperspektivnost mladih u uvjetima poraća, svekolike društvene krize i socijalne drame u mnogim aspektima neuspjele tranzicije", komentirao je za Net.hr sociolog Dražen Lalić.

Prema Lalićevim riječima, 'u igri' je mnogo faktora koji u međusobnoj sinergiji rezultiraju nezavidnim stanjem navijačke scene u te tri zemlje. Brojni pripadnici navijačkih skupina slijede tradicionalno snažno subkulturu koja je prilično obilježena nasiljem.

Na huligansko ponašanje znatno utječe i nezavidno funkcioniranje nogometa unutar tih zemalja: loše uređenje stadiona, znatna prisutnost korupcije i organiziranoga kriminala, nesređeni vlasnički odnosi, robovska kupoprodaja igrača, bahati menadžeri, sindrom Mamić , te nekvalitetne lige...


...dok se u BiH već puca iz svih oružja...

Ipak, postoje razlike u dominantnim osnovama navijačkih sukoba u Bosni i Hercegovini, te Srbiji i Hrvatskoj. U BiH to je nastavak međuetničkoga rata ekstremno navijačkim sredstvima, dok se u Srbiji i Hrvatskoj navijači i njihove skupine uglavnom sukobljavaju zbog regionalnih i gradskih različitosti. Međuetnička i politička neprijateljstva stvaraju veću mogućnost za izbijanje zbiljskoga nasilja s teškim posljedicama nego druge osnove sukoba, tvrdi Lalić.

Navijačko 'bure baruta', od te tri zemlje, dosad je pod kakvom-takvom kontrolom, za razliku od BiH i Srbije, držala Hrvatska putem Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, provođenje kojega donekle ograničava sukobe i ublažava njihove posljedice. Dobra je stvar što je kod nas javnost jako senzibilizirana za taj problem, vlast i civilno društvo ga pokušavaju suzbiti, no 'izlaz iz tunela' tek se počeo nazirati.

Neki, doduše, 'pucaju' i u Hrvatskoj, ali uglavnom je to 'mali kalibar'

"U društvenim akcijama suzbijanja toga problema najvažnije je uspostaviti balans između represije i preventive. Treba kažnjavati izgrednike, a radi se o dijelu pripadnika jezgri koji sramote svoju skupinu i navijačku kulturu kod nas u cijelosti. Na ostale pripadnike navijačkih skupina treba izravno prevencijski i edukacijski utjecati, i to na prostorima i u situacijama provedbe njihova rituala. Đurđa Adlešič je razumna političarka, dosad je pokazala kako sve više razumije taj problem i iskreno je zainteresirana za njegovo suzbijanje, pa joj treba dati potporu. U samoj Hrvatskoj u navijačkim izgredima još nitko nije poginuo i ne daj Bože da se to dogodi, što nije uvjetovano samo sretnim okolnostima nego i aktivnostima policije i drugih čimbenika. Međutim, taj se problem već kontinuirano prelijeva izvan naših granica u osjetljivim situacijama putovanja najagresivnijih pripadnika navijačkih skupina u inozemstvo", kaže Lalić i nastavlja:

"U posljednjih trećinu stoljeća od kada postoji navijačka subkultura u Hrvatskoj muževi su ubijali žene, Srbi Hrvate, katolici pravoslavce, čak i heteroseksualci homoseksualce i slično, no još se nije dogodilo da je navijač ubio navijača. To pokazuje kako kod nas još uvijek prevladava simboličko nasilje koje nije usmjereno na ubijanje ili ozbiljnije ozljeđivanje suparnika, dok je sklonost zbiljskom nasilju ipak manje prisutna. Prema raširenoj navijačkoj pa i drugoj javnoj predodžbi, u Hrvatskoj se sukobljavaju "tovari" i "purgeri", a u BiH "ustaše" i "balije" ili "četnici" i "balije", što je očito mnogo opasnije. Makar je i ovo što rade neki navijački ekstremisti iz Hrvatske – strašno'.

DRAŽEN LALIĆ