Kad je teško - Karačić!

Baš smo upali u skupinu u kojoj ne možemo igrati drukčije nego maksimalno. Naglašavam, na velikim natjecanjima ne gledaš pobjedama u zube, pa već sutradan te čeka nova utakmica. U Portugalu smo prvu izgubili, pa smo na kraju bili prvaci...

Za nijansu smo bili kvalitetniji u prvom poluvremenu i trebali smo ga završiti s 5-6 golova razlike. Ne znam zašto je potrebno da drugih 30 minuta moramo igrati uglavnom sa sedam najjačih igrača, Duvnjak, Kopljar i ostali morali su odraditi posao sami do kraja i to nije dobro. 
Pa normalno je da će Duvnjak napraviti one pogreške koje inače od njega ne očekuješ kad je u jakom ritmu obrana - napad odigrao cijelo drugo poluvrijeme.

Ne bih baš napadao Bičanića, Sliškovića i Stepančića da su pasivni, već bih stavio na njihova leđa teret odgovornosti. Treba ih koristiti i kad se lomi, a ne samo kad vodimo 5-6 golova razlike. I vidjet ćete da će nam oni to vratiti.

Najveći je dobitak što smo dobili Karačića koji je pokazao da zaslužuje puno povjerenje jer je preuzeo odgovornost u kritičnim trenucima. Već godinama izuzev Bičanića nemamo pravo rješenje na toj strani i dobra je spoznaja da Duvnjak ima sad s kim kombinirati.

Što su naši problemi?

Prvo, igra šest na šest (zabili samo 5 od 32 gola s vanjskih pozicija, op. a.) što se može popraviti na treningu nadograđivanjem akcija. Nemamo uopće asistencije za lijevo krilo, ne znam je li Štrlek ijednom skočio, dok na drugoj strani Kopljar sjajno upošljava Čupića. Pucaj, Stepančiću, više nema Buntića i ti sad moraš preuzeti pucačku rolu.

Drugo, primali smo olako pogotke, pogotovo sa sredine, i to u utakmici s Tunisom mora biti bolje.

vecernji.hr