Jasna Merdan-Kolar: Bez sporta ne bih stigla ni do Sarajeva

jasna merdan
jasna merdan

U njeno igračko vrijeme, autor ovog teksta nije imao toliko godina da bi je gledao na djelu, ali je sama činjenica da postoji neko s ovih prostora s takvom sportskom karijerom, čini posebno zanimljivom, piše Dnevni avaz.

Drage uspomene

Mostarka (rođena 19. listopada 1956.) dominirala je svjetskom rukometnom scenom osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, osvojila je olimpijsko zlato (Los Angelesu 1984.) i srebro (Moskva 1980.), bronzu na Svjetskom prvenstvu (Mađarska 1982.), dva puta europski Kup prvaka s austrijskom Hypobankom, a Međunarodna rukometna federacija (IHF) proglasila ju je 1990. najboljom svjetskom igračicom...

Danas živi, petnaestak kilometara od Beča, gdje je gradila igračku karijeru poslije 28. godine, odnosno već od 1984. Posljednjih godina ja radila kao trenerica u Kornojburgu, a potom i u Perhtoldsdorfu.

Njena izuzetna igračka karijera kao srednjeg/lijevog beka trajala je do 40. godine. Postizala je golove i sakupila niz rekorda, koji i danas stoje, ali ističe da je ipak bila igračica koja je igrala i za druge. Sakupila je niz trofeja, a danas je teško izdvojiti najdraže...

- Bilo je mnogo lijepih stvari, vrlo je teško nešto izdvojiti, počevši od matične Lokomotive i ulaska u Prvu ligu pa poslije dvije olimpijske medalje, osvajanje Kupa prvaka s Hipom i proglašenje za najbolju igračicu na svijetu. Svi su ti trenuci bili važni i rado ih se sjećam - kaže Merdan-Kolar.

Bila je šest puta zaredom prvi strijelac jugoslavenske lige, a u Austriji je postavila niz rekorda koji i danas stoje. Postigla je rekordnih 1.206 golova u 163 nastupa za Austriju. Zabila je 17 golova za Jugoslaviju protiv Sjedinjenih Američkih Država u Los Angelesu 1984., a što je bio rekord Olimpijskih igara.

- Austrijska liga je bila kao liga domaćica i hobi - pa su ti rekordi stigli usput. A bile su važne internacionalne utakmice, gdje možeš pokazati šta stvarno znaš. Jednostavno je išlo, ali sam, zato, i trenirala. Došla sam sa 28 godina u Austriju, a sa 35 sam trenirala više nego sa 23 da bih bila najbolja igračica na svijetu- ističe naša sugovornica.

Prosječna obitelj

Kad se sad osvrne na svoju karijeru, teško je pronaći nešto za čim bi zažalila.

- Nije ostalo ništa da nisam postigla, možda smo 1982. godine na Svjetskom prvenstvu u Mađarskoj trebali biti najmanje drugi ili svjetski prvaci. Jedino to... - smatra Merdan-Kolar.

Što bi trofejna sportašica iz BiH mogla poručiti svojim sunarodnjacima?

- Da pokušaju što više investirati u mlade sportaše. Pobjeđivati, gubiti, ponovo ustati i pobijediti, to je kao u životu. I ja sam odrasla u prosječnoj obitelji sa četvero djece, gdje je tata jedino radio, a proputovala sam svijet uz sport. Bez sporta, ne bih, vjerovatno, stigla ni do Sarajeva.

A za Mostar?

- Kako u Mostaru postoje tri ženska kluba, bilo bi lijepo kad bi organizirali jedan pravi, kad bi se ujedinili i postizali mnogo veće uspjehe nego što pojedinačno postižu. U jednom gradu tri kluba je previše. Da bi se privukli mladi u sport, moraju se postizati i uspjesi da bi oni, onda, vidjeli da ima smisla time se baviti. Ako nemaš rezultate, vrlo je teško animirati nekoga, to je svugdje tako. Samo uspjesi privlače i publiku i sponzore - naglašava Merdan-Kolar.