HŽRK Zrinjski: Uspon i pad sportskog ponosa Hercegovine

HŽRK Zrinjski: Uspon i pad sportskog ponosa Hercegovine
Svi se nadali da će Plemkinje i u ovoj godini nastaviti sa sjajnim rezultatima, ali razvoj događaja nažalost ide u nekom drugom smjeru.

Priča prva: Toči se šampanjac, siječe se pobjednička torta, a dvoranom na Bijelom Brijegu ori se šampionska pjesma. Rukometašice Zrinjskog osvojile su naslov državnih  prvakinja. Tako su Plemkinje prekinule dugogodišnju dominaciju Borca i vratile titule prvakinja u Mostar i Hercegovinu. Osim titule Plemkinje su napravile ogroman iskorak u Europi, koji s obzirom na uvjete u kojima rade graniči sa plasmanom u finale nogometne lige prvaka. Sijevali su tih dana blicevi u školskoj dvorani na Bijelom Brijegu, gurali su se kamermani da snime neku od zvijezda sportskog čuda Mostara i Hercegovine. I dvorana je tih dana bila dobro ispunjena, svi su željeli bio dio pobjedničkog i slavljeničkog tima. Mnogi su tada Plemkinje tapšali po leđima obećavajući brda i doline. One nisu htjele ni brda ni doline, željele su samo život dostojan sportašica i koliko toliko normalne uvjete za trening. Na kraju ništa od toga, obećanje ludom radovanje.

Priča druga: Subotnja utakmica sa ŽRK Izviđač u polupraznoj dvorani. Na parketu u početnoj postavi Zrinjskog nema niti jedne igračice koje su bile starterice u šampionskom sastavu, samo vratarka Pandža koja je vratila u svoj klub. U sastavu je još par igračica iz prošle sezone, a većina su ih još djevojčice kojima je ovo prva seniorska sezona. Nema novinara, nema tv ekipa, a i dvorana zjapi više prazna nego puna. Ostale su Plemkinje opet same, isto kao i prije par sezona kada su bile zadnje na ljestvici sa nula bodova. Razlika je samo što su uoči ove utakmice Plemkinje bile prve, a jedan dio onih koji su lani slavili titulu zdušno se na tribinama raduje porazu Zrinjskog. Početak kraja sportskog ponosa Mostara i Hercegovine zbog nemara i nebrige grada, županije i države za vrhunske sportašice, i ne samo to.

Priča  treća: Početak kraja zapravo se doodio kada je jedan od nazaslužnijih za uspjehe Zrinjskog v.d direktor Dragan Pinjuh dao ostavku na mjesto u klubu koga je doveo na vrh nakon što su pojedine igračice odbile otići na navijačku proslavu Noć Plemića. Ostavku je kratko obrazložio riječima: Njihova odluka suprotna je mojim uvjerenjima.

Prije toga gospodin Pinjuh je skupa sa još jednim velikim gospodinom Petrom Zelenikom preuzeo klub koji je bio na dnu dna i digao ga u europske i šampionske visine. U cijeloj toj priči nikako se ne smije zaboraviti uloga velikih prijatelja kluba Božidara Bate Puljića i Damira Kljaje Ćalte, kao i Udruge prijatelja športske obitelji Zrinjski.

Kada su neke maske pale, a slavlje se završilo igračice Zrinjskog ostale su same daleko od lažnih prijatelja i bliceva novinarskih foto aparata. Preko noći izvršena je fuzija sa HRK Kosača. Račinica je tada bila jasna, a ona je glasila: Napravljen je spoj mladosti i iskustva koji bi trebao garant za dugoročni period u vrhu domaćeg rukometa. To je bio račun bez krčmara, jer je klupski račun ostao prazan. Klub bez para je kao i brod bez kapetana koji napuštaju svi koji mogu. Počelo je osipanje šampionske generacije. Neke igračice su potražile sreću u Hrvatskoj, neke su jednostavno napustile klub, a neke su otišle u klubove gradskih rivalki. Ostale su mlade i perspektivne igračice napuštene od svih.

Gdje su uzroci i razlozi ovog svega teško je reći. Puno je pitanja, a malo odgovora. Da se vrhunski sport vrjednuje kako treba do ovoga vjerojatno ne bi ni došlo. Mogao je sportski savez grada povesti više računa o svom biseru koji je naš grad predstavio u Europi u najboljem svjetlu. Mogle su i kompanije koje upravljaju našim novcem dio toga novca vratiti uspješnom sportskom kolektivu.Moglo  je se učiniti puno toga, ali se ništa učinilo nije.

Reći će neki da nam tu sada nije Sarajevo krivo. Ima puno istine u tome, nije krivo Sarajevo ali jesu oni koji služe tom Sarajevu. Podaci koji su prije nekoliko dana izašli u javnost govore da su pojedini direktori u mostarskim tvrtkama imali godišnje plate koje su veće od cjelokupnog godišnjeg proračuna HŽRK Zrinjski su zastrašujući. Zastrašujuće je i koliko se novca iz naših tvrtki prelijeva u druge krajeve finansirajući nekakve  festivale. Mogli bi sada još puno toga nabrajati, ali to ne pije, niti će dovesti vodu na mlin rukometašicama Zrinjskog.

Mlade igračice koje danas brane boje svetog dresa su potencijal i perspektiva koje bi poželio svaki klub na ovim prostorima. Ukoliko one ostanu na okupu, opet će Zrinjski za par sezona biti neprikosnoven na ovim prostorima. Kažu da jedna lasta ne čini proljeće, ali svakako znači nagovještaj proljeća. Ta prva lasta koja se vratila u svoj Zrinjski je vratarka Pandža i iskreno se nadamo da će još neka od igračica krenuti njenim putem. Ovaj portal će svakako biti uz Plemkinje na tom putu, bez obzira bile prve ili zadnje na ljestvici. Ljubav prema klubu ne može se platiti nikakvim novcem, a još manje nekim karticama iz glupih tv reklama.

HERCEGOVINA.info