Dražana Melo: Dobri duh HŽRK Zrinjski

Zrinjski-Gračanica
Zrinjski-Gračanica
Nekada igračica, a danas zapisničar i rukometni sudac, ali i dobri duh HŽRK Zrinjski. Evo što Dražana kaže za naš portal o sportu koga najviše voli:

Kao prvo hoćeš li nam reći kada i kako si se počela baviti rukometom?

Najveći „krivac" zbog kojega sam se našla na parketu  i zbog koga toliko volim ovaj sport danas je gospođa Zdenka Prskalo. Naime, davne '97 god dok je gospođa Prskalo bila trener tada zlatne generacije Zrinjskog ( Sanela prskalo, Mirjana Lončar, Helena Nožić, Mirela Suton itd ) pozvala me je da im se priključim. Od tada pa do danas sam u svijetu rukometa.

Možeš li u kratkim crtama nabrojati sve što si radila u rukometu od početka karijere?

Bila sam lijevo krilo, pa tehničko lice u klubu, pa tajnik kluba,  a uz sve to sam 2003 godine položila za rukometnog suca.

Danas si zapisničar, kao i rukometni sudac. Da li je lakše biti igrač ili raditi ove druge, tehničke stvari u rukometu?

Na ovo pitanje je vrlo teško odgovoriti. Kada ste igrač na terenu svih 60. minuta proživljavate na samo sebi poznati način. Pokušavate dati maksimum od sebe,  ne zato što to drugi očekuju od Vas nego zato što to vi želite svim srcem. U ulozi suca nastojite pokazati svo svoje poznavanje rukometnih pravila uz maksimalnu objektivnost i nastojeći ne oštetiti ni jednu od dvije ekipe na terenu. Naravno, uvijek ima onih koji su zadovoljni vašim suđenjem kao i onih koji to nisu. Što na kraju znači „živ se čovjek na sve navikne".

Dugo si već u rukometu, pa možeš li nam reći koliko Mostaru nedostaje sporstska dvorana?

Sportskih dvorana u Mostaru nedostaje gradu ne zbog rukometa i rukometnih događanja nego zbog mostarskog sporta općenito. Ne znam koliko su čitatelji upućeni, ali u gradu Mostaru egzistira preko 25 klubova koji igraju dvoranske sportove. Samo dvorana na Bijelom Brijegu i ona u Sjevernom logoru to ne mogu pokriti.

Ima li nešto što si željela ostvariti, a da ti se želje nisu ispunile, naravno što se tiče rukometa?

Željela bi vidjeti i doživjeti da gradske vlasti zajedno sa ostalim političarima i poduzetnicima u gradu, naravno čast izuzecima povedu malo više računa o našoj djeci i mladima, a pogotovo sportskim kolektivima koja imaju već neku tradiciju i uspjeha kako unutar BiH tako i izvan njenih granica.

Danas si tata mata za sve u HŽRK Zrinjski. Koliko ova mlada ekipa Plemkinja može u domaćim natjecanjima sa puno iskusnijim ekipama?

U mladosti kluba  je budućnost. Cilj kluba i jest iz godine u godinu izbacivati na rukometnu scenu nove mlade snage i po tome smo i poznati. Žao nam je što iz ekonomskih razloga nismo u stanju zadržati iskusnije igračice. U svakom slučaju ja vjerujem da ove naše mlade cure vođene mnogo iskusnijom igračicom Ivanom Mlakić a na čelu sa trenericom Helenom Nožić mogu parirati ostalim klubovima u Premijer ligi. Vjerujem da će se mnogi iznenaditi.

Koliko u biti tebi znače klubovi iz sportske obiteljii Zrinjski pošto pratiš i rukometaše i nogometaše?

Na ovo pitanje ću samo reći: „ZRINJSKI JE VIŠE OD ŽIVOTA"

Evo za kraj jedna poruka našim čitateljima od vrijedne sportske djelatnice?

Željela bih napomenuti Vašim čitateljima da našim Plemkinjama nije isto igrati pred praznim tribinama i pred publikom. Molila bih sve istinske ljubitelje Zrinjskog i rukometa da u ovoj novoj predstojećoj sezoni dođu u što većem broju da podrže našu mladu ekipu. Uz njihovu podršku sa tribina sigurna sam da cemo doći do željenog cilja.

HERCEGOVINA.info