Bronca je o vratu kao zlato svakom je Hrvatu
Babić velik, duboke je vjere,
Radi toga cijenjen je bez mjere.
On se ne da smetnuti sa puta,
On za broncu ima dva aduta.
Igra da šta, al i čudo bilo,
Koje? Ovo što se dogodilo.
Ja sam znao da će tako biti,
I zajedno svi se veseliti.
Ovu radost sa Hrvatskom dijelim
I s igračima, nazočnim, veselim.
Posebice kotara Mostara
Tri su borca ako se ne varam.
Mirko, Igor i Marino, brate
Našu škvadru ne da samo prate
Oni zadnji atom snage daju,
I bravuram zabavljaju raju.
Kakav pljesak Mariću su dali,
Mislilo se Marino će falit,
On sa zemlje loptu rukom lovi,
Golman gleda, lopta u gol plovi.
A Karačić ko buldožer ide
Fintom desno loptu mu ne vide
Duvnjaku je on dodaje sretno,
Duvnjak znade, on zabija spretno.
Mirko mnoge golove obrani
Još Hrvati slabo uigrani.
Da se Mirko ne ukaza tada,
Gdje bi bila Hrvatska nam sada?
Sve u svemu bronca je o vratu
Kao zlato svakom je Hrvatu.
Hvala svima, oni naš su ponos.
Treba mijenjat prema njima odnos.
U to ime podignimo čaše
Podržimo kauboje naše.
Čestitajmo i recimo: hvala!
Bit će brzo, uskoro finala...
Međugorje, 31.1.2016.
Fra Karlo Lovrić/HERCEGOVINA.info