Andrej Markić Beba: Velika nada ljubuškog rukometa

se, prolazeći kroz razne probleme tipične za naše podneblje, profilirao u jednu od najsvjetlijih točaka Ijubuškog sporta, ali i sporta ovih prostora.

No, ovo nije priča o HRK Izviđaču, već tipična priča o mladim talentima, kojih u Ljubuškom, kao i u cijeloj BiH, nikada nije nedostajalo. Talent je tu, želja, volja i ljubav prema sportu također, "bit će od njega nešto", kako bi se kod nas reklo, ali što budućnost nosi, ovdje se nikad ne zna... Mladoga, 10-godišnjeg (11. siječnja 1999.) Ljubušaka Andreja Markića zatekli smo u sportskoj dvorani OŠ Marka Marulića, čiji 6. razred i pohađa. Bez prethodnog zagrijavanja, s vršnjacima je iskorištavao vrijeme do dolaska trenera Slavena Tomića na teren, šutirajući na gol. Izgledalo je dobro...

Obožavam rukomet. Želio bih jednoga dana biti poput Torstena Jansena (njemački rukometaš) ili Ivana Balića, započeo je priču Andrej, kojeg smo posjetili čuvši da slovi kao jedan od najvećih talenata omladinskog pogona HRK Izviđač. Njime sam se počeo baviti još u prvom razredu. Do tada sam često znao zaigrati sa starijim bratom (Kristijan, trenutačno član Metkovića). Tada sam i odlučio da želim postati rukometaš, kaže Markić. Njegovi vršnjacijoš uvijek nemaju ligu u kojoj se natječu. Tek vikendom igraju utakmice protiv obližnjih škola (Vitina, Gračine...). Treninge odrađuju ili na Ljubuškom sportskom centru, ili u spomenutoj dvorani, tri puta tjedno. Uvjeti nisu idealni, ali mladi Andrej za bolje i ne zna, pa je i ove okarakterizirao dobrim.

Najviše je, kaže, naučio od trenera Petra ŠuVaka, s kojim je najduže i radio. Sada taj mladić, srednji vanjski ili lijevo krilo, razmišlja o budućnosti. Želio bi krenuti stopama poznatijih Ljubušaka.

Pratim Mirka Alilovića i Denisa Buntića i divim im se. Nadam se da ću i ja jednoga dana ostvariti isto što i oni. Volim hrvatsku i francusku reprezentaciju, a najviše bih jednoga dana volio zaigrati u inozemstvu, u Kielu, kaže Andrej. Tako mali, a već želi otići - surova stvarnost naše države. U svemu, kaže, ima i podršku svojih roditelja, koji su mu postavili samo jedan, svima dobro poznat ultimatum: "škola prvo, rukomet drugo mjesto!"

Trener: Ovo je važno razdoblje za Ajdreja

Rukometni trener Slaven Tomić Andrejevu generaciju je preuzeo tek prije nekoliko dana, tako da nam nije mogao ponuditi potpuno viđenje Andrejeve kvalitete. Progovorio je tek na osnovi nekoliko zajedničkih treninga i utakmica koje je prije pogledao.

Andrej već sada puno odskače od svojih vršnjaka, fizički i mentalno. I tu dolazi do prijelomne faze. U ovoj dobi njegovi vršnjaci počinju ili kvalitetnije raditi, ili neozbiljno pristupati treninzima, tako da je pred njim važno razdoblje. Talent je neporeciv, no sada na njemu treba graditi, rekao je Tomić.

Za nadati se samo da ovo neće biti još jedna poznata priča bh. talenata, već da ćemo uistinu jednoga dana moći Andreju, kao i njegovim poznatijim kolegama rukometašima zapljeskati i navelikoj pozornici. Andrej,
sretno...

Izvor:dnevni list