Otkrivamo zataškani Čilićev problem zbog kojeg uporno gubi mečeve, spoznaja bi mogla uzdrmati naciju

Marin Čilić
Marin Čilić
Dan Evans (51. igrač svijeta). Čilić je otvorio dobro, osvojio prvi set, imao kontrolu u drugom, a onda se sve raspalo. Propustio je tri break lopte u jedanaestom gemu drugog seta, promašio zicere na forhend i kola su krenula nizbrdo.

Ustvari, kola je gurnuo nizbrdo. Evans je na kraju slavio i nož dublje u srce zario Čilićevim navijačima zaključivši u intervjuu poslije meča da, parafraziram, ni sam ne zna kako mu je ovo uspjelo dobiti.

Jedna stvar s Marinom jednako je frustrirajuća koliko je i tužna - njega u ovakvim utakmicama nije lako gledati, a pogotovo nije lako za njega navijati. Radi neopisive i neobjašnjive greške, kida živce, baca gledatelja iz agonije u euforiju i natrag, sve u rasponu od nekoliko poena. Nije mu teško iznad glave zamisliti upitnik zajedno sa uskličnikom - što ti radiš, čovječe?!

I jednako se lako uvući u zamku i nakon ovakvih utakmica naglas upitati koji je ovo put da se ovakve stvari događaju. U redu, ovaj put nije otišao u pet setova, raspao se ranije i izgubio je već drugi, ali koji je ovo put da izgleda kako stvari drži pod kontrolom, da ima konce u svojim rukama - a onda ne da ih ispusti, nego ih svjesno baci toliko daleko da ih slučajno ne bi bio u stanju pronaći?

Nazovite to kako želite - psiha, pristup, glava - ali činjenica je da je mentalni problem i dalje tu i da je najveća prepreka Čilićevu napretku
Nakon poraza od Juana Martina Del Potra u zagrebačkom finalu Davis Cupa, jedan od Facebook komentatora na Telesportu poentirao je kako kolektivno skačemo sebi u usta kada donosimo ovakve zaključke; ispravno je naglasio da su ispuštena dva seta protiv Argentinca bila tek treći slučaj da se to dogodilo u Marinovoj karijeri. Prvi je put izgubio u lipnju prošle godine, kada je u četvrtfinalu Wimbledona 7-6 i 6-4 iz prva dva seta pretvorio u 3-6, 6-7, 3-6 protiv Rogera Federera, potom je u Davis Cupu ispustio 2-0 protiv Jacka Socka (4-6, 3-6, 6-3, 6-4, 6-4) te na kraju godine izgubio finale istog natjecanja od Del Potra. Prije Federera nanizao je 58 uzastopnih pobjeda nakon 2-0 u setovima; ukupno je u karijeri na 64-3.

Statistika potvrđuje problem

Uostalom, prošla je sezona bila jedna od najboljih Čilićevih ikada, možda čak kvalitetom igre bolja i od 2014. Osvojio je Basel i Cincinnati, igrao finale Geneve i Marseillea, dobio i Novaka Đokovića i Andyja Murraya, na kraju zaigrao i na finalu sezone i u studenom bio na šestom mjestu ATP ljestvice. Zanemarimo li Grand Slamove, bio je konstanta - i sami smo zaključili da je napredovao nakon što je trenersku palicu iz ruku Gorana Ivaniševića predao Jonasu Björkmanu; igra agresivnije, više se kreće i bolje napada.

Međutim, stvari nisu crne i bijele, nisu jednostavne. U sportu nikada nisu.

Nazovite to kako želite - psiha, pristup, glava - ali činjenica je da je mentalni problem i dalje tu i da je najveća prepreka Čilićevu napretku. Da se razumijemo, Marin jest i talentom i kvalitetom limitiran u odnosu na najbolje tenisače današnjice, ali takvih je tek nekoliko i nema ništa loše u tome da je realan i da stremi biti najbolji od ostalih. No, i statistika, koja bi u teoriji trebala biti najjači argument nakon njegove odlične sezone, u praksi potvrđuje da problem postoji.

Za početak, tri poraza nakon 2-0 u setovima u čitavoj karijeri na papiru jesu malo, ali valja ih staviti u kontekst. Marinu su se sva tri dogodila u 2016. - točnije, u rasponu od pet mjeseci. U međuvremenu, ostalih devet igrača iz Top 10 u 2016. kombinirano su odigrali 72 meča u kojima su imali prednost od 2-0 i - nitko nije ispustio niti jedan. Dakle, Čilić je jedini igrač iz deset najboljih na svijetu koji je u prošloj godini gubio takve utakmice (i to tri puta); među 20 tek su David Goffin i John Isner u toj situaciji gubili po jednom, a ukupno je u Top 50 tek šest igrača, uključujući Marina, imalo takve poraze.

Tek tri Čilićeva poraza nakon 2-0 zvuče drugačije i ako ih se stavi u kontekst čitave karijere: Đoković u takvim situacijama ima omjer 183-1, Murray je na 150-1, Rafael Nadal ima 175-2; Miloš Raonić, Kei Nishikori i Dominic Thiem nikada nisu gubili meč nakon što su imali 2-0, dok su po triput među najboljih 10 gubili Gael Monflis (59-3) i Tomaš Berdych (111-3).

Ako se po jutru dan poznaje...

ATP ima i svoj sustav po kojemu računa igrače s najboljim servisom i reternom, odnosno igrače koji najbolje djeluju pod pritiskom. U toj kategoriji računalo kalkulira postotak osvojenih i sačuvanih break lopti, odnosno dobivenih tie-breakova i odlučujućih setova te izvodi konačni rejting igrača pod pritiskom. Najbolji je Đoković sa 276,5 indeksnih poena; Čilić je tek 44. sa 200,7 poena te na tek 43,3 posto osvojenih tie-breakova. Za usporedbu, godinu ranije je bio osmi, prije toga 14. a 2013. peti; postotak osvojenih tie-breakova od 2010. godine nikada mu nije padao ispod 50% a u prosjeku je bio 65%.

Čilić je usto od igrača iz top 10 u 2016. imao najlošiji postotak (73.5%) protiv tenisača plasiranih lošije od 21. mjesta - izgubio je 13 mečeva - odnosno najlošiji postotak protiv igrača koji ne ulaze u Top 100 ATP ljestvice (6-3, 66.7%). Dakle, nije nikakvo čudo da se nakon meča poput ovog iz Melbournea ili onog protiv Del Potra osjećamo da smo isti scenarij gledali i previše puta ranije. Jer zapravo jesmo.

Čilić je pred početak sezone poručio kako se nada da će biti bolja nego prošla, da će biti u stanju napasti mjesto među pet najboljih. Ako se po jutru dan poznaje, stvari ne izgledaju nimalo dobro. Pozitivno je to da je i prošle sezone kiksao na Grand Slamovima (osim Wimbledona) i da tamo barem neće braniti previše bodova. Dosad je odigrao tri meča: u Chennaiju je izgubio u prvom kolu od Jozefa Kovalika (117. igrač svijeta) i to nakon što je imao 1-0; u prvom kolu Melbournea se čupao i iščupao sa 0-2 protiv Jerzya Janowicza (278.), a onda izgubio od Daniela Evansa i opet nakon 1-0.

To je sve, samo ne vrijedno mjesta među pet najboljih tenisača na svijet

telesport.hr