'Ni sam ne znam kako bih reagirao da pobijedim'

Jedan medaljaški (superkombinacija) te sedmo mjesto u disciplini koju jako voli (veleslalom). Je li to doista odlična pozicija za nastup na sve ili ništa?

Sljeme nije bio peh

– Pa da, stvarno nemam što izgubiti. Iako, teško vozim na sve ili ništa jer ipak ne mislim ishitreno ispustiti nešto što imam u rukama, a posebno ne nešto vrijedno. No samim time što sam već osvojio medalju, ispunio sam svoj cilj, mogu dosta opušteno ući u slalomsku utrku. Vrijedna je rizika.

Jednom je Janica za vas dvoje kazala: "Mi kada i mislimo da riskiramo, mi to zapravo ne činimo." Je li i s vama tako?

– Što je to rizik? Pogledajte što se dogodilo na Sljemenu kada sam izletio.

Je li to bio rizik ili peh?

– Nije peh, to je rizik.

Je li vas povukao ugođaj?

– Ma da, ali i to je i normalan rizik u svakom slalomu. Jedino kad ideš dolje i kažeš sam sebi da moraš svakako doći do cilja, kao u Kitzbühelu i onda bremzaš, jedino tada sa 90 posto sigurnosti možeš biti siguran da ćeš i stići u cilj. No nikad ne možeš biti 100 posto siguran da nećeš haklati jer riječ je o milimetrima. Što brže ideš i što više želiš, ta sigurnost ide prema dolje, što dosta ovisi i o tvojoj formi. Primjerice, u Wengenu sam osjećao da sam u formi, da mogu raspaliti dolje. Tu je dakako taj odnos isplativosti i rizika povoljniji. Kad nisi siguran, a mnogo riskiraš, onda se može dogoditi da ispadneš kao ja na Sljemenu. Na žalost, ondje nisam mogao biti u formi jer sam došao s operacije i tada je pogreška mnogo bliža.

U kakvoj ste slalomskoj formi s obzirom na to da ste ovdje dosta radili na drugim disciplinama?

– Ne znam, mislim da mogu dobro voziti. Dobro sam vozio veleslalom, posebno drugu vožnju. Teren nije težak, ali nema veze, kakav god da jest.

Ne zamaram se drugima

Kako gledate na izglede protukandidata?

– Ne znam, ne zamaram se njima. Neka voze svoju utrku. To je standardno društvo iz vrha svjetskoga kupa.

Kako ćete se mentalno pripremiti za tu utrku? Hoće li biti neke posebne pripreme?

– Ne, ja sam se već mentalno pripremio s osvajanjem medalje.

Za osvajanje možda još jedne?

– Možda.

Vi ste čovjek koji se zna radovati da gledatelji uživaju s vama. Radujete se srebru kao da ste olimpijski pobjednik. Možete li onda zamisliti manifestaciju sportske sreće ako osvojite zlato?

– Ne mogu čak ni ja!

U Salt Lake Cityju morao sam do medalje i bio sam u šoku nakon izlijetanja
Odvrtite film do 2002. godine i Igara koje su Janici donijele besmrtnost, a vama razočaranje?

– Bio je to dosta teži slalom nego ovdje. Bio sam vodeći u slalomu u Svjetskom kupu, znao sam da sam tu negdje za medalju, ali nisam baš bio u top-formi. Medalja bi sigurno bila moja da sam došao do cilja, da četiri-pet vrata prije kraja nisam haklao vrata. Vidal je tada bio u nedostižnoj prednosti, odvezao je utrku života.

Koliki je šok to bio za vas?

– Velik, nisam mogao ni s kim razgovarati, otišao sam na sjedežnicu i napraviti neke runde slobodnog skijanja. No s mnogo zadovoljstva pamtim odličan veleslalom.

Ni u Torinu niste dohvatili slalomsku medalju?

– Bio sam zadovoljan vožnjom i šestim mjestom. Trebalo je više potegnuti.

Je li vas i ondje bilo preplavilo zadovoljstvo učinjenim u kombinaciji, osvojeno srebro?

– To je bilo ostvarenje mog sna. Ta mi je medalja ipak bila draža od ovogodišnje jer je bila prva.

sportal.hr