Vinko Marinović:Teže mi je bilo osvojiti titulu kao trener, nego kao igrač sa Zvezdom

... sezone", rekao je šef struke Zrinjskog Vinko Marinović, ali onda se ipak sjetio što je prioritet u ovom trenutku: "Doći će i to vrijeme, ali treba malo i uživat. Najvažnije je ovo sada proslaviti".

U Zrinjskom imaju što i proslaviti - ne samo da su najbolji u BiH, nego su to napravili četvrti put, a to još nikomu u zajedničkoj Premijer ligi nije pošlo za rukom. U raščlanjivanju uspjeha jasno da ćete poći od stabilne Uprave, kao što je jasno i to da su igrači ti koji su obavili posao na terenu. Ali vrlo važnu ulogu odigrala je i spona između čelništva i svlačionice, stručni stožer na čelu sa Vinkom Marinovićem. On je bio dirigent uvježbanog orkestra...

- Dosta je razloga zbog kojih smo osvojili naslov, ali smatram da ključni treba tražiti u uspješno odrađenom zimskom prijelaznom roku. Bili smo najkonstantniji čitavu sezonu, a posebno u drugom dijelu u kojem smo ostvarili osam pobjeda i tri puta remizirali. Posebno je otvaranje proljeća bilo teško, imali smo najteži raspored, ali svejedno nigdje nismo kiksali. Jasno, prvi ne možete biti bez odlične organizacije u pozadini, bez podrške navijača, ali od svega najviše bih istaknuo to da se ekipa zaista žrtvovala. Ne govorim to iz kurtoazije i što su moji igrači, ali oni, svaki od njih, zaslužuju veliki respekt. Nisu podlegli euforiji, to nisam dozvoljavao. Ostao sam oprezan do kraja. Izvukli smo pouku iz prošle sezone kada nam je Mladost iz Obarske kod kuće uzela boda i izbacila nas iz utrke.

Rivali su bili tu blizu, ali nisu izdržali do kraja.

- Neka oni odluče zašto nisu izdržali, nije moje da to govorim. Ali jasno je da Slobodi nije bilo lako igrati na dva fronta, teško im je bilo izbjeći kiks..., a cijelo smo vrijeme znali, i to sam ponavljao igračima - ‘tko prvi kiksa, izgubit će titulu'. Svaku utakmicu igrali smo pod pritiskom i imperativom i baš zato igračima ponovno odajem počast.

Bio je Marinović prvak i kao igrač, s Crvenom zvezdom, a zanimljivo da smatra da mu je to iskustvo pomoglo...

- Ne znam, drukčije je biti prvak kao trener i kao igrač. Mogu govoriti za sebe i reći da mi je bilo teže sada..., jer kao trener odgovoran si za puno toga. Ta titula sa Zvezdom sigurno je bila vrijedno iskustvo, jer sam znao kako to ide, kako je svaki bod bitan.

Pobijedili bogatije

Imponira mu i to što je Zrinjski iza sebe ostavio Sarajevo i Željezničar koji su financijski moćniji.

- S te strane ovo je ogroman uspjeh. Svi ti klubovi imaju jako dobre financijske uvjete, ali opet nije samo to presudno. Mislim da je to što smo u tri godine osvojili dvije titule, što smo se na kraj krajeva i prošle sezone skoro do kraja borili za naslov, dovoljno dobar pokazatelj koliko se u Zrinjskom radi i koliko klub napreduje. Dvije titule u tri godine nisu slučajnost.

Put do četvrte titule bio je popločan rekordima, ali nije da je sve usput to bilo "med i mlijeko". Plemići su odigrali nekoliko vrlo, vrlo zahtjevnih utakmica...

- Mislim da je pobjeda protiv Željezničara u prvom dijelu prvenstva bila prijelomna, jer tada smo istaknuli ambiciju da želimo ostati gore. Imali smo i sreće da nam Filipović uđe u igru u nastavku i u sudačkom vremenu odluči utakmicu, ali sreću treba i zaslužiti. Jasno, protiv Širokog na Pecari u drugom dijelu sezone to je bilo nešto posebno. Definitivno najljepša utakmica kojoj sam u životu prisustvovao, jedna od najboljih u Premijer ligi ikad. Bilo je to ‘bara-bara', kao i sa Sarajevom, kao i u nekim drugim utakmicama, ali mislim da je tu do izražaja došla naša kondicijska pripremljenost. Sve smo protivnike lomili u drugom dijelu.

Teški trenuci..., bilo ih je

Bilo je i teških trenutaka. To je definitivno bio period od 9. do 11. kola, u kojem je Zrinjski upao u rupu, a iz koje se izvukao spomenutom pobjedom nad Željezničarom Pod Bijelim brijegom...

- Jako je teško držati kontinuitet rezultata kroz čitavu sezonu. Pad mora doći kad-tad, a važno ga je svesti na što kraći period. Nitko ne kaže da možda mi ne bismo upali u krizu da se ima igrati još pet-šest kola. To je u nogometu sasvim normalno, posebno u našem slučaju, jer smo prvi krenuli s pripremama za sezonu, a onda igrali i Europu.

Igra je na trenutke, usprkos konačnom uspjehu, također trpjela kritike. Marinovića to ne smeta. jer ima i igračko i trenersko iskustvo da dobro zna kako se samo lepršavom igrom ne dolazi do uspjeha.

- Imamo problem realizacije, ali stvaramo jako puno prilika, a što je najvažnije pobjeđujemo. Možda je to nekad minimalno, ali nije ni važno. Nismo se mi fokusirali samo na obranu, iako smo i prošle i ove sezone najbolji po tom pitanju..., možda je to što smo do sada primili tri gola više nego prošle godine jedina rubrika u kojoj smo pali. Posebno mi je drago što smo titulu potvrdili u stilu, s 3:0 protiv Mladosti. A nije bilo lako, jer su se oni postavili s jasnom željom da pobijede, što mi je na koncu bilo posebno drago.

‘Uvijek može bolje'

A onda smo Marinovića stavili na kušnju..., pitanjem koje treneri često izbjegavaju, ali on to nije učinio. Dakle: tko se ove sezone izdvojio iznad ostalih?

- Ne bih posebno izdvajao nikoga, jer u više smo navrata pokazali da smo prije svega jaki kao kolektiv. Možda je Graovac do ozljede bio najkonstantniji, ali uvijek bi se našao jedan pojedinac..., nekad Todorović, nekad Zakarić, nekad Laštro, nekad Bilbija..., taj jedan igrač odluke. Meni je bilo jako teško donosit odluke koga odabrati, a pokušali smo ih što više rotirati.

Samo po sebi postavlja se pitanje - u kojoj mjeri Zrinjski može zadržati postojeći kadar?

- Naravno da nam je cilj zadržati ekipu na okupu. Jedino u slučaju da za nekog igrača dođe unosna ponuda možemo ostati bez nekog od njih. Uvijek može bolje kada imaš ambiciju, ali treba sačekati kraj sezone i vidjeti tko će otići, a koga ćemo dovesti.

A treba sačekati i preostali derbi sa Slobodom...

- Očekujem normalnu utakmicu, jer ćemo i mi i oni igrati bez pritiska. Želimo se od navijača oprostiti pobjedom.

Karačić? Nije mala stvar s 19 godina osvojiti titulu

Ne bi Marinović nikoga posebno isticao, ali mi smo inzistirali..., ipak je Goran Karačić najveće bogatstvo kluba, a u vatru je uskočio iznenada - nakon što je uoči početka sezone klub napustio iskusni Ratko Dujković. "Gogo? Nije mala stvar osvojiti titulu s 19 godina. To mu na startu karijere daje veliki plus", prokomentirao je strateg Mostaraca kojeg smo ponovno prisjetili utakmice na Pecari u kojoj je Karačić briljirao. Bio je sjajan, obranio je penal, ali navijače je kupio zbog još jednog detalja - prvotno je odbio napustiti igru zbog ozljede u završnici. "Mislio da smo ispucali sve izmjene pa je mislio da mora braniti ozlijeđen", pojasnio je Marinović.

Liga prvaka nam je svima motiv

Zrinjski će nadolazećeg ljeta ponovno igrati Ligu prvaka. Marinović to očekuje s nestrpljenjem. "Bilo bi jako dobro kada bi prošli jedno kolo, ali vidjet ćemo još. Moramo se najprije dobro spremiti, a onda imati i sreće u ždrijebu. Liga prvaka nam je svima veliki motiv", rekao je pa izdvojio detalj koji ga raduje. "Imat ćemo nešto više odmora nego prošle sezone, vjerujem i tri sedmice. A to bi trebalo biti dovoljno. Inače je teško kada se ekipa nema vremena odmoriti pa takva izađe na međunarodnu scenu, a te su utakmice teže."

Radnik može do trofeja

Kako je titula već "zapakirana", Marinovića smo postavili u ulogu komentatora i upitali za mišljenje po pitanju raspleta borbe za Europu i ostanak. "Mislim da će Široki iskoristiti to što je Radnik sve snage usmjerio prema finalu Kupa. A s druge strane Olimpic teško može na Koševu pobijediti..., Sarajevo će vjerojatno ovisiti o raspletu finala Kupa u kojem Slobodi dajem blagu prednost, ali Radnik nije bez šansi. Naprotiv, u Radniku za trofej Kupa žive, kao što je to prošle sezone bio slučaj s Olimpicom. S druge strane, Sloboda je bila opterećena borbom na dva fronta i sigurno je manje svježa." Njegov bivši klub, Borac, i dalje visi, a u posljednjem kolu dočekuje Vitez. Minimalne pobjede 1:0 i uvjerljivije spasit će Banjolučane, a spasio bi ih i trijumf s primljenim golom, ali pod uvjetom da Olimpic ne pobijedi na Koševu. "Vitez je blizu ostanka, ali nadam se da će se i Borac spasiti. Vidjet ćemo, ali koji god se klubovi spase, slijedeće ih sezone čeka još teža sezona u skraćenoj Ligi."

Osobni karton: Preko Marakane do Bijelog brijega

Vinko Marinović rođen je 3. ožujka 1971. godine u Beču, a odrastao je u Gradišci u kojoj je i počeo igrati nogomet. Za Kozaru je debitirao sa 17 godina, afirmaciju je potom potražio u banjalučkom Borcu, nakon čega je četiri i pol sezone bio igrač beogradske Crvene zvezde. Zatim je igrao za belgijski Germinal Beerschot, nakon čega se vratio u BiH i karijeru zaključio u dresu Laktaša. Trenersku karijeru je počeo u istom klubu u kojem je počeo i igračku - Kozari. Taj klub je 2011. uveo u Premijer ligu, zatim je kratko sjedio na klupi Kolubare iz Lazarevca, dok je trenerom Borca imenovan nakon odlaska bivšeg trenera Zrinjskog Dragana Jovića, kojem je bio asistent. Zanimljivo da je na klupi Banjolučana debitirao upravo protiv Zrinjskog (1:2), kao i to da je Banja Luku Mostarom zamijenio u trenutku kada je Borac bio samo dva boda ispod Zrinjskog. Pod Bijelim brijegom njegov su angažman službeno obznanili 25. ožujka 2015. godine, kada je potpisao ugovor do 20. lipnja ove godine. Debitirao je domaćim remijem sa Željezničarom (1:1) u 19. kolu prošle sezone i do dan danas odradio 46 utakmica u prvenstvu, Kupu i Europi. U 41 utakmici u Premijer ligi ostvario je 26 pobjeda, 11 remija i 4 poraza, u Kupu je potpisao tri remija od kojih su dva, u polufinalu prošle i prvom kolu ove sezone, izbacila Zrinjski, a u Europi sjedio na klupi u dvije utakmice protiv armenskog Šikara koji je dalje prošao nakon domaćeg trijumfa 2:0 i poraza 1:2 Pod Bijelim brijegom. Za godinu i par mjeseci provedenih u Mostaru ušao je trofejno društvo koje čine Franjo Džidić, Dragan Jović i Branko Karačić, koji su prethodno njemu proslavili titulu s Plemićima.

Dnevni list