Uporni Bruno Majić: Zbog nogometa šparta između Vrgorca, Imotskog i Metkovića

. Nekada se ljubav prema sportu u prvom redu prema nogometnu zbog brzog cijepanja obuće, smatrala obiteljskim problemom, da bi se u zadnja dva desetljeća stanje stubokom izmijenilo. Upravo je Bruno Majić zoran primjer tog novog trenda.

„Počeo sam trenirati s pet godina u Neretvi iz Metkovića. Bio sam kažu, živahan mališan pa je otac zaključio da je najbolje da me upiše u školu nogometa. Tako sam prije polaska u školu počeo trenirati. Kako tada u Ljubuškom nije bilo škole nogometa za mlade, godinama sam trenirao u Metkoviću, a školu pohađao u Vrgorcu. Prošle godine sam iz Metkovića prešao u NK Imotski, koji se natječe u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi za kadete. Drugi sam razred gimnazije u Vrgorcu, dosta vremena izgubim u putu, ali nije mi žao", kaže Bruno o svom zanimljivom sportskom putu.

Za upornost već je nagrađen nizom trofeja u konkurenciji mlađih uzrasta, koje čuva u svojoj sobi. Međutim, prije svega ističe da je ljetos bio prvi strijelac Lige mjesnih zajednica općine Ljubuški za uzrast do 16 godina. Ipak najveći uspjeh bio naslov prvaka Dalmacije s Neretvom u Premier cupu Hrvatske. Neretva je u finalu koje je igrano u Pločama, savladala Hajduk. U završnici koja je igrana u Zagrebu, plasirali su se među šest najboljih ekipa iz Hrvatske...

Njegov sadašnji trener Hrvoje Erceg smatra da Bruno ima sve predispozicije da krene stazama u nogometu sve uspješnijih Hercegovaca. Za početak želja mu je kao senior, zaigrati u nekom od splitskih klubova - Splitu ili Hajduku, svejedno. Inače, stjecajem okolnosti u Splitu je i rođen.

Tekst i foto: Dušan Musa | VL