FOTO  Ultrasi srca mog: Ponos Mostara i cijele Hercegovine

Usvibnju su BiH pogodile strahovite vremenske nepogode. Nije prošlo mnogo od prvih poplavljenih gradova, i već su krenule humanitarne akcije za pomoć ugroženim područjima. Cijela Hercegovina se digla na noge pomoći poplavljenoj Bosni, i teško je sada nabrojati koliko je konvoja humanitarne pomoći otišlo prema poplavljenim područjima. U akciju prikupljanja pomoći od prvog dana uključili su se Ultrasi, koji su se stavili na raspolaganje centrima gdje se prikupljala pomoć, a nemali broj njih otišao je na lice mjesta sa nekom od spasilačkih ekipa pomoći stradalom narodu.

Ultrasi su odmah zatim, po tko zna koji puta organizirali i akciju dobrovoljnog darivanja krvi. Na tu akciju odazvao se veliki broj najvatrenijih navijača Zrinjskog. Gordo zvuče riječi ravnateljice transfuziologije nakon te akcije: Ultrasi su divni momci.

Ultrasi su s nestrpljenjem čekali nastavak natjecanja u novoj sezoni i svoju snagu su pokazali na dvije utakmice pretkola Lige prvaka. U svom Mostaru, te u Mariboru pokazali su kako se voli Zrinjski i kako se za svetinju navija. Nakon europskog izdanja valjalo se vratiti u surovu stvarnost zvanu Premijer liga BiH. Prvo kolo donijelo je gostovanje u Foči i prvu zabranu Ultrasima da budu uz svoju svetinju, a nije prošlo mnogo isto se dogodilo i u Tuzli. Sve to nije zaustavilo Ultrase, i dalo im je novu snagu da budu uz svoj klub, bez obzira gdje i protiv koga igrao.

Prije nekoliko dana u Mostaru je netko na nekoga bacio par kamenja. Mediji željni krvi i senzacije odmah su to pripisali Ultrasima bez ikakvog konkretnog dokaza. A taj isti dan su Ultrasi svoju krv opet darivali onima kojima je ona najpotrebnija. To su senzacionalisti namjerno prešutili, njih to ne interesira jer im je cilj predstaviti Ultrase u nekom sasvim drugačijem svjetlu.

Ultrasi su svuda oko nas, i uvijek su spremni pomoći onima kojima je pomoć najpotrebnija.  Oni nas gledaju s prekrasnih grafita na fasadama naših zgrada. Njihove pjesme su najljepše balade ikad spjevane, a ritam njihovih bubnjeva u pozitivnom smislu ledi krv u žilama.

Moto Ultrasa je uvijek bio voli svoje, poštuj tuđe i zato su ti momci simbol Mostara, Hercegovine, ali i puno šire od toga. Oni koji to ne priznaju jednostavno su zavidni, ali neka su jer nikada neće biti Ultrasima ni do koljena.

20. godina je iza Ultrasa. Puno utakimica i pređenih kilometara na svetom putu njihove svetinje. Puno toga je pred njima, još više kilometara, istršenih grla i dlanova i neprespavanih noći u nekom od navijačkih kombija. Sve je to ništa spram ljubavi prema svom klubu koji nije bez razloga njihov ponos, a Ultrasi su ponos Mostara i svete zemlje Hercegovine.

HERCEGOVINA.info