Srna i Olić moraju igrati, Pletikosa je nedodirljiv, Ćorluka idealan za lijevi bok

...bila najveći neprijatelj naših sportaša, a glede Bilić Boysa valjda ne treba podsjećati kako su prošli kad su Engleze u rujnu 2008. dočekali sa stavom "mi smo za njih još uvijek Manchester United".

Slaven Bilić i njegov stožer, kao i već prekaljeni igrači predvođeni kapetanom Srnom i duhovnim vođom Ivicom Olićem, odmah su naglašavali, "ljudi, nije još gotovo, napravili smo tek 50% posla". Navijačima, gladnima uspjeha, dopušteno je slavlje unaprijed i maštanje o marširanju crveno-bijelih kvadratića ‘pradomovinama', Poljskom i Ukrajinom, piše jutarnji list.

Međutim, neke su se spoznaje iskristalizirale u dva posljednja dvoboja u kojima je naša nacionalna momčad bila homogena u glavama i kompaktna taktički. O Oliću i njegovom utjecaju sve je rečeno, Modriću kao ključnom igraču protoka lopte u sredini također, kao i osjećaju za pogodak Eduarda, koji je u Istanbulu bio spreman biti joker, ali nije trebalo.

Svestrani Čarli

Posvetimo se, stoga, više ostalima. Prvo, boljeg vratara od Pletikose nemamo, da li mu Bog napokon zdravlja, a Svevišnji mu je dužnik još od Eura 2004. kad se ozlijedio nekoliko dana prije početka turnira. Vrline, poput mirnoće i intuicije u situacijama ‘jedan na jedan' i refleksa kod udaraca izbliza su mu veće od mana (izlasci na centaršuteve).

Drugo, svaka ozbiljna momčad mora znati tko je prvi stoperski par: nakon Istanbula nameću se Schildenfeld i Šimunić, prije toga kao najbolji izbor figurirali su Ćorluka i Šimunić. Joe je, dakle, konstanta, iako je u Dinamu sporo ulazio u formu, danas je ‘taj'. Ćorluka je protiv Turaka odradio posao na lijevom boku, kao i u drugom poluvremenu protiv Francuza, igrao je tu rolu i u Tottenhamu kad je Redknappu bilo stani-pani. U našoj vrsti nametnuo se na desnom boku otpočetka ciklusa 2008. i s obzirom na ostatak kadra za vanjske položaje u zadnjoj liniji najverojatnije je da se Čarli neće vraćati na stopera. Ne zaboravimo da je još u Man. Cityju zbog tehnike, mirnoće i pregleda igre Ćorluka korišten i kao defenzivni vezni.

Strinić nije otpisan

Vida je u prvom redu stoper, tek potom desni bočni, iznimno i defenzivni vezni. U Istanbulu je napravio posao na Ardi, vjerojatno će i za uzvrat ostati ‘na beku'. U klubu je desni stražnji bok vlasništvo Darija Srne, kojeg je Bilić nakon Gruzije vratio na prednji bok, jer nije imao pravog aduta za desno krilo (ozljede Iličevića i stagniranje Tomečaka). Logična zadnja linija za Euro mogla bi biti Srna, Šifo, Joe, Čarli, ali i Čarli, Šifo, Joe, Strinić (Pranjić). Strinić je zbog ozljede propustio Istanbul, no neće ga se Bilić tako lako odreći s obzirom da Pranjić više u klubu ne igra u zadnjoj liniji i u utorak će samo zamjenjivati požutjelog Ćorluku.

U sredini, Rakitić može biti u srcu veznog reda kao u Sevilli, ili na lijevom boku, motorički je sposoban igrati u oba smjera, isvršavati različite taktičke zadatke, veće nego Kranjčar, koji je, pak, naš najveći ‘fantazist' i igrač koji jednim potezom rješava utakmicu. Brzonogi Ivan Perišić se nametnuo kao desna ili lijeva polušpica u Borussiji Dortmund, oduševio je u drugom poluvremenu protiv Latvije kad je zamijenio sporijeg Kranjčara, bio je u ‘planu B' i za Istanbul, adut je i za uzvrat. Ilčević također konkurira za obje vanjske uloge u srednjem redu, no nije potvrđen u nekoj važnoj utakmici. Srna donosi agresivnost srednjem redu kakva je našima nedostajala čim ga nije bilo u Pireju, Biliću predstoje slatke brige, a vjerojatno i zavisno od suparnika odluka hoće li Darija koristiti ‘gore' ili ‘dolje'.

Eduardo poput džokera

U napadu, Mandžukić je najbolji u osvajanju i čuvanju lopte i najbolji je naš strijelac u Ligama petice. Eduardo će biti rješenje za suparnike protiv kojih će naši dominirati, a pogotovo Jelavić i Kalinić, koji pak ovise o loptama s bokova, dakle za potpunu dominaciju ili stizanje rezultata.