FOTO  SABAHUDIN TOPALBEĆIREVIĆ Nijedan političar na svijetu ne može uraditi ono što mogu uraditi sportaši

Predavanje sportskog komentatora i novinara Sabahudina Topalbećirevića na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru izazvalo je veliko zanimanje medije, ali i samih studenata koji su s pozornošću pratili izlaganje legende sportskog novinarstva.

Topalbećirević je održao predavanje na temu 'Sportski uspjesi u funkciji promocije države'.

„Najbolji promotor jedne države je po meni sport. I kultura je to i mnoge druge stvari. Međutim, ništa ne okuplja mase, ništa tako ne uzbuđuje ljudi, nigdje nema tako adrenalina kao u sportu i onda se to prenese na državu i na ljude.

Jednostavno se mi spojimo sa tim eventualnim uspjehom svog kluba, svoje države i radujemo se. Npr. 1998. godine kada sam bio na Svjetskom prvenstvu pratio sam Hrvatsku, 2014. godine sam pratio prvi put BiH. Kažu da je samo tri posto ljudi znalo za Hrvatsku do 1998. godine, ali nakon uspjeha kockastih dresova svi su znali za Hrvatsku.

Kada sam bio s reprezentacijom BiH u Brazilu mnogi nisu znali za Bosnu i Hercegovinu. Ja im kažem 'Edin Džeko', a oni meni kažu da ne znaju tko je. Međutim, kada su vidjeli kako reprezentacija igra, onda su se uvjerili da je to nešto prepoznatljivo. Nijedan političar na svijetu ne može uraditi ono što mogu uraditi sportaši.

Ono što je uradio Luka Modrić za Hrvatsku, Edin Džeko što radi za Bosnu, Novak Đoković za Srbiju. Neka mi netko odgovori tko od političara može da uradi takvo nešto za svoju zemlju“, kazao je Sabahudin Topalbećirević u izjavi pred samo predavanje.

Kao jedan od glavnih problema Topalbećirević smatra činjenicu kako su danas političari u prvom planu, a ne ljudi koji su to svojim radom zaslužili.

„To je naš veliki problem. Ako mi upalimo TV i u prvih 15 minuta gledamo samo političare i moj sin od 15 godina ih većinu poznaje. Ja s 15 godina nisma znao nijednog političara, nije me to zanimalo. Znao sam isključivo za sportaše, pratio filmove, muziku i sve ono što zanima momka u tim godinama. A ne da on zna tko je predsjednik ove ili one stranke. Danas se sve promijenilo i u medijima svatko dobije priliku da piše. Onda imate tendeciozne, dobronamjerne, ali je vrlo važno da imate objektivne novinare, a to je danas najteže“, istaknuo je Topalbećirević.

Izvještavao je s Olimpijskih igara u Sydneyju i Pekingu, s četiri svjetska i europska prvenstva u nogometu, odradio je stotine prijenosa utakmica Lige prvaka.

„Finala Lige prvaka su mi najdraže utakmice, kao i prenositi reprezentaciju. Bilo je tu velikih utakmica, ako želite da izdvojim neke utakmice koje su utjecale na mene i moj život onda ću izdvojiti dvije. Utakmica Manchester United – Bayern iz 1999. godine u kojoj je Manchester za minutu i 37 sekundi postigao dva gola. Zatim susret u Istanbulu. Milan je vodio 3:0 i onda za manje od 15 minuta bude 3:3. To su situacije u kojima gledate ljude oko vas kako padaju u nesvjest, kako se događaju infarkti, a vi isto ne možete vjerovati da prisustvujete tome.

Ja sam imao sreću da budem na 20 finala Lige prvaka što u ovoj regiji nema nitko, čak ni Reić ni Sušec. I to je nekako moja opsesija, te velike utakmice“, naglašava Topalbećirević.

Komentatorski posao je najteži oblik sportskog novinarstva u kojem se često događaju i pogreške.

"Bilo je gafova, pa svakome se dogodi. Ja bih uvijek volio da oni koji najviše kritiziraju malo sjednu i onda 100 minuta iz svoje glave prenose sve što vide. Kada pisani novinar sjedi i piše, pa razmišlja i sutra ja vidim u novinama da je pogriješio. Sada zamislite što se meni događalo.

Meni se događalo da uđem u prijenos i pripremim se za jednu utakmicu i satelit mi izbaci drugu. Onda se ti moraš snalaziti da pronađeš sastave, da znaš tko je sudac itd. Najteži je posao komentatora, ne samo sportskog nego i političkog. Trebaju proći godine i godine rada. Jako mi se sviđa Jurgen Klop i njegova izjava o koronavirusu: 'Pa što mene pitate o koronavirusu pa nisam ja doktor'. Ljudi pitaju sve i svašta, pa i ovi pametni znaju odgovore na sve. Držite se onoga što znate i nemate straha u životu“, poručio je Baho.

On je naglasio važnost medija u sportu i njihovu ulogu u podizanju atmosfere pred važne susrete.

„Bez medija je sport mrtav kao i sve. Jednostavno mediji su ti koji vam daju informaciju. Imate primjera kada vas pozovu da dođete na konferenciju za medije i traže od vas da podignete atmosferu.

Ja mogu reći u svoje vrijeme, prije dok nije bilo novih medija, kada bih dao komentar pet do osam u Dnevniku nacionalne televizije moje mišljenje bi utjecalo i na izbornika i na navijače. To je pokazatelj tog utjecaja. Imate puno medija koji idu u javnost sa informacijama koje nisu provjerene. Danas se događa da je sve vijest. Ako je čovjek pao na tramvajskoj pruzi u Sarajevu i to je vijest. Utrka je da se u sat vremena postavi 40 vijesti kakvih takvih. Morate to jedno od drugog odvojiti“, rekao je Topalbećirević i osvrnuo se na svoje komentatorske uzore:

„To su uglavnom komentatori iz bivše Jugoslavije. Dragan Nikitović, Milorad Đurković, Božo Sušec su ljudi koje sam kasnije i upoznao. Oni meni često znaju reći da sam ja jedini ostao iz stare škole komentatora. S drugima iz današnjih generacija se poznajem ima dobrih koji su dobri onoliko koliko se posvete tom poslu“.