FOTO/VIDEO  Rođena je u Splitu i živjet će vječno: Danas najstarija navijačka skupina u Europi slavi rođendan

... ali vjerujem da će biti pročitana, ali i prepričana još dosta milijuna puta. Drago mi je da sam osobno bio jedan svoj životni period dio ove velike navijačke skupine.

Osnivanju Torcide prethodilo je organizirano navijanje još od osnivanja Hajduka 1911. godine. Prvi organizirani odlazak navijača na domaće gostovanje zabilježeno je 1927. protiv HAŠK-a u Zagrebu, a na inozemno gostovanje 1936. protiv Rome u Rimu.

Torcida je osnovana 1950., uoči nogometne utakmice s Crvenom Zvezdom koju su pokrenuli dalmatinski studenti u Zagrebu Vjenceslav Žuvela, i uz njega Ante Ivanišević, Ante Dorić i još neki, a prema riječima Ante Dorića glavni podstrek dao im je Bajdo Vukas koji je oduševljeno pričao o atmosferi na brazilskim stadionima.

Splitski studenti koji su studirali u Zagrebu željeli su napraviti dotada neviđen spektakl kako bi pomogli svojim ljubimcima u čemu su i uspjeli. Po uzoru na brazilske navijačke skupine koje su u to vrijeme postale poznate (te godine se u igralo obnovljeno Svjetsko nogometno prvenstvo u Rio de Janeiru), Hajduk je 29. listopada pobijedio Zvezdu rezultatom 2:1, pobjedonosnim zgoditkom koji je postigao legendarni igrač Hajduka Božo Broketa u 86. minuti.

Slavlje je bilo neopisivo, ljudi su plakali od sreće, grlili se i ljubili kopačku kojom je Broketa dao gol, čitao se posmrtni govor Crvenoj zvezdi ... Te sezone momčad Hajduka osvojila je prvenstvo bez ijednog poraza, što je do danas ostao nenadmašen rekord.

Nakon te utakmice partijske i državne strukture, na osobnu intervenciju Milovana Đilasa, represivno su nastupili prema Torcidi i njezinim pripadnicima. Poraz u svemu privilegirane Zvezde i okolnosti oko njega teško su zasmetale tadašnji režim u Beogradu. Vodstvo Hajduka bilo je sankcionirano, djelovanje Torcide i njeno ime zabranjeno, a neki od pripadnika su pritvoreni i protiv njih je pokrenut postupak. Jedan od osnivača, Vjenceslav Žuvela, isključen je iz KPJ i osuđen na tri godine zatvora. Kasnije mu je kazna smanjena na tri mjeseca.

Unatoč zabrani isticanja imena i organiziranog djelovanja, navijači su nastavili pružati veliku podršku svom klubu i igračima.

Prvi značajniji slučaj nasilja navijača na stadionu datira iz susreta sa "Sarajevom" od 1. listopada 1961. godine kada je nakon utakmice napadnut sudac Aleksandar Škorić koji je poništio izjednačujući gol Vidoševića, po mišljenju Splićana neopravdano.

Škorić je pretučen, a u gledalištu je došlo do vandalskih ispada, posljedicom čega je "Hajduk" morao tri utakmice odigrati u Šibeniku. Drugi put se incident velikih razmjera dogodio 11. rujna 1966. godine kad je masa navijača razočarana porazom "Hajduka" priredila masovnu tučnjavu i kad su demolirali dom, tribine i golove. Splićani su nakon toga kažnjeni igranjem jedne utakmice u Rijeci.

Hrvatsko proljeće i slavne godine

Tako je Torcida nastavila svoje djelovanje u ilegali. Početkom 70-ih godina manja skupina najgorljivijih pristalica Hajduka počinje se kontinuirano okupljati na sredini istočnog stajanja na Starom placu i s tog mjesta predvoditi bodrenje.

Tijekom ovog desetljeća navijači usvajaju južnjački način navijanja, koji karakterizira isticanje velikog broja klupskih zastava i transparenata i velikim povorkama koje pod tim obilježjima kluba marširaju gradom uoči i nakon važnih utakmica. Također, dijelom usvajanju i sjevernjački tip navijanja koji se manifestira nošenjem šalova i iskazivanjem nasilnih obrazaca ponašanja, naročito prema suparničkim navijačima. Uz skandiranje počinju se sve učestalije koristiti navijačke himne.

Nasilnički obrasci ponašanja navijača toliko su se bili proširili da većina simpatizera drugih klubova sve do kraja sedamdesetih nisu u većem broju dolazili na utakmice svojih klubova u Split, dok su s druge strane hajdukovci pratili svoj klub po cijeloj bivšoj Jugoslaviji.

Pojavom hrvatskog proljeća početkom 70-ih, ponovo se rasplamsava nacionalni naboj koji je tinjao u srcima Hajdukovih navijača. Pojavljuju se zastave navijača s ucrtanim izvornim grbom Hajduka u kojem se unutar plavog kruga nalazi Hrvatski grb. Poznat je iz toga vremena silan bunt i višednevne demonstracije koji je (zbog registriranja prekinute utakmice Hajduk - OFK Beograd 0:3) rezultirao bacanjem automobila s beogradskim tablicama sa splitske Rive u more.

Krajem '70-ih jedan dio ultrasa izdvaja se neformalna skupina Nesvrstani, koji su na rukavima jeans jakni isticali svoj znak, na kojem su uz slovo "N" i crveno-bijelo-plavu oznaku stajale riječi "Patria nostra" ("Naša domovina"). Tijekom 1978. i 1979. sastajali su se u jednoj prostoriji u užem središtu grada, na zidu koje je bila obješena hrvatska trobojnica.

U razdoblju '70-ih Hajduk je nanizao velike rezultate (četiri osvojena prvenstva i pet kupova). Na takve iznimne uspjehe nadovezalo se održavanje Mediteranskih igara u Splitu 1979. godine u sklopu kojih je podignut novi gradski stadion na Poljudu, koji je postao novi Hajdukov dom.

Obnova djelovanja

Ime Torcida javno se počelo ponovo koristiti 1980. godine kada su nove generacije navijača Hajduka željele starim imenom i navijanjem proslaviti voljeni klub. Od tada su se navijači počeli okupljati na sjeveru novog stadiona na Poljudu.

Nakon Torcide, krajem 1980-ih nastale su i navijačke skupine ostala tri velika kluba u Jugoslaviji - Dinama, Partizana i Crvene Zvezde, ali i one manjih klubova.

U ovom razdoblju počinju se pojavljivati širom grada grafiti na kojima su isticana obilježja Torcide i Hajduka. Pišu se i politički grafiti s porukama "Sretan Božić, braćo Hrvati" i "Smrt komunizmu". Dio navijača prosvjed protiv društva počinje sve otvorenije zasnivati na stanovitom nezadovoljstvu u svezi s nacionalnim slobodama Hrvata i ukupnoga stanja međunacionalnih odnosa u tadašnjoj Jugoslaviji.

Izgredi navijača sa sjeverne tribine postajali su sve češći i s neželjenijim posljedicama. Tako je uoči utakmice "Hajduk" - "Tottenham", održane u Splitu u travnju 1984. godine jedan navijač na centru igrališta zaklao pijetla, budući da se navijači londonskoga kluba, čiji je simbol tetrijeb, kolokvijalno nazivaju "pijetlovima". Na to je reagirala UEFA zabranom igranja jedne međunarodne utakmice u Splitu.

Sredinom '80-ih navijački huliganizam, postaje nerazdvojna ikonografija Torcide, ali i i problemi narkomanije. U tom infiltriranju i naglom širenju droga među Torcidom očiglednu zaslugu imaju i tajne službe bivše Jugoslavije (UDBA, KOS), s obzirom na to da je policijski nadzor i nadzor građana od strane tajnih služba bio toliko širok, da je mogućnost uklanjanja nepoželjnih pojedinaca (i trajna neutralizacija) bila potpuna, a realizacija skoro trenutna, da se toliko širenje droga među mlado, nacionalno svjesno i agilno hrvatski nastrojeno stanovništvo (koje je jugounitaristima i velikosrbima nepoželjno, što su kasniji događaji od 1990-ih nedvojbeno pokazali) nije bilo moglo dogoditi bez njihovog znanja i umiješanosti.

Organizirane grupacije Torcide počinju se širiti i izvan grada pa se na stadionu počinju pojavljivati transparenti navijača Hajduka iz okolnih mjesta, a kasnije i sve šire.

Osamostaljenje Hrvatske i HNL

Krajem 1980-ih i početkom 1990-ih, stanje u Jugoslaviji se zaoštrava. Torcida je napravila prvi korak i izrazila veliko nezadovoljstvo stanjem u Jugoslaviji - prekidom utakmice u Splitu protiv Partizana, paljenjem jugoslavenske zastave, gromoglasnim uzvikivanjem hrvatskog imena, zazivanjem skore hrvatske neovisnosti i pjevanjem hrvatskih pjesama.

Za vrijeme Domovinskog rata mnogi su Torcidaši zajedno sa svojim kolegama iz drugih navijačkih skupina stali u prve redove oružane borbe kako bi obranili svoju domovinu. Spomen-ploča na sjevernoj strani poljudskog stadiona nosi imena 27 pripadnika Torcide poginulih u borbi za neovisnost Hrvatske.

Početkom 90-ih, nakon osamostaljivanja Republike Hrvatske Torcida ne želi izazivati nikakve incidente koji bi naštetili klubu i u tom razdoblju Hajduk postiže najbolje uspjehe u povijesti.

Krajem 90-ih i u 2000. godini, nakon pet godina bez trofeja, Torcida je radikalizirala svoje djelovanje, pa su u tom razdoblju zabilježeni incidenti (prekidi utakmica protiv Šibenika i Dinama, te sukobi s policijom i specijalnim snagama MUP-a). Unatoč tome, što je Hajduk u razdoblju od 2000. do 2005. godine osvojio sedam trofeja (3 prvenstva, dva Kupa i 2 Superkupa), navijači su organizirali bojkot Uprave kluba tada na čelu s Brankom Grgićem te se na utakmicama često moglo čuti i na transparentima pročitati Uprava odlazi!. Stanje se nije smirilo ni nakon smijene Uprave, a nastavljeni su i sukobi s BBB-om.

Usporedo s projektom preoblikovanja Hajduka u dioničko društvo, Torcida se zalagala za donošenje Kodeksa upravljanja klubom, kojim bi se bolje organizirao rad i upravljanje klubom. Ta je inicijativa konačno zaživjela 13. siječnja 2011. godine kada je Kodeks stupio na snaga.

Nakon što su brojni torcidaši i ostali navijači Hajduka kupili dionice kluba, nastavljen je projekt preoblikovanja kroz projekt Naš Hajduk.

Osim brojnih podskupina Torcide organiziranih po splitskim četvrtima (Bačvice, Brda, Meje, Mertojak, Radunica, Split 3 itd.), brojne podružnice Torcide organizirane su kako u zemlji (Sisak, Zagreb, Rijeka, Makarska, Đakovo, Mokošica, Zadar, Šibenik, Pakoštane, Trogir, Duće, Vinkovci, itd.), tako i u Europi (Düsseldorf, Mostar, Rotterdam, Ljubljana, Stuttgart, Zü­rich itd.). Danas su u Splitu najaktivniji navijači iz kvartova Mertojak, Brda, Sućidar, Skalice i Pujanke.

Podgrupe i frakcije

Torcida je, za razliku od 80-ih i ranih 90-ih, navijačka skupina koja veći naglasak stavlja na organiziranost, a ne na spontanost. Središnjica je jaka, dok su ranije teritorijalne (kvartovske) organizacije oslabile, premda neke od njih i dalje dobro funkcioniraju (osobito one s Brda, Pujanki, Mertojaka, Skalica i Radunice). Unatoč tome, postoje određene podskupine koje se razlikuju po svojim kulturološkim obilježjima:

Splitska dica
Fjube
Žuti mravi
Nesvrstani
Kromaši
Lancuni
Najnajmlađi Split

Između navedenih skupina nema izražavanja rivalstva, jer je svima najviše stalo do jedinstva i snage Torcide.

Prijateljske skupine

Što se tiče domaćih navijačkih skupina, Torcida je u bratskom savezništvu sa zadarskim Tornadom. Od stranih skupina, Torcida ima sklopljena prijateljstva sa portugalskim No Name Boysima, s francuskom skupinom Magic Fans (navijači Saint-Étiennea) i s poljskom Torcidom Gornik.