FOTO  Rijeka prekrasnih uspomena hercegovačkih nogometnih talenata

Po prvi puta tada je organiziran turnir "Ulica protiv ulice" - malonogometni turnir za djecu u četiri dobne kategorije, koji je malo pomalo prerastao lokalne okvire i zapravo postao najmasovnije sportsko natjecanje u državi.

Vrijedni organizatori su najbolje pojedince nagrađivali iz godine u godinu putovanjem na nogometne utakmice izvan zemlje, pa su primjerice putovali na splitski Poljud, zagrebački Maksimir, ali i Beč, dok su ovog četvrtka za najbolje organizirali putovanje u Rijeku na utakmicu Europske lige između Rijeke i Istanbul Basaksehira. Na putovanje je krenula i jedna poveća skupina talentirane djece iz Omladinskog pogona HNK Mladost - Široki Brijeg, pa se autobus gotovo do posljednjeg mjesta napunio.

Hercegovačka ekspedicija na put je pošla u ranim jutarnjim satima, a kako su tijekom putovanja priznala djeca većini ih je ovo bio prvi posjet zapadnom dijelu "Lijepe naše". Tijekom vožnje vladala je izvrsna atmosfera koju je upotpunilo gledanje filma domaće produkcije "Sonja i bik" sa Širokobriježaninom Goranom Bogdanom u glavnoj muškoj ulozi.

Djeci je posebno upečatljivom ostala scena kada je Goran Bogdan pred stanom glavne ženske uloge (Judita Franković) ovu djevojku dozivao ojkanjem/gangom: "Mala moja imena ti tvoga dođi vidit bikonju moga"! Nije trebalo dugo čekati da Hercegovački "multitalenti" zapjevaju u jedan glas spomenuti stih što su tijekom dana ponovili u više navrata i pobrali simpatije znatiželjnih prolaznika.

Dodatno oduševljenje je nastalo prilikom posjeta odmorištu Krka na AC-A1, dionici autoputa Skradin - Šibenik gdje su se odmah poželjeli zajednički fotografirati uz transparent "Ulica protiv ulice", koji je zapravo postao jedan istinski simbol, jer je kroz proteklih desetak godina prošao toliko putovanja i postao nezaobilaznim prilikom ovakvih "ekskurzija".

Slijedio je dolazak u Crikvenicu i dvosatno kupanje za ovu zanimljivu ekspediciju koja je i na tamošnjoj glavnoj plaži izazvala znatiželju posjetitelja, jer kada dođe skupina od 50-tak djece koja stižu u istim narandžastim majicama te "nagrnu" na Jadransko more pokazujući potom raznorazne "vratolomije", prvenstveno svoje vještine s manjom loptom, kako u vodi, tako i van nje, svi ostaju nekako iznenađeni i prilaze želeći doznati o kakvoj se tu grupi djece radi?

Njihovi voditelji objašnjavaju kako je riječ o najtalentiranijoj djeci za nogomet u Hercegovini, o pobjednicima turnira "Ulica protiv ulice" na kojem su u ovih jedanaest godina sudjelovali i osvajali ga i igrači poput Ante Rebića, Ante Ćorića, Mirka Marića, Maria Kvesića i drugih oduševljenje je još veće, jer svi se na tren upitaju - jesu li među ovim dečkima neki novi Modrić, Mandžukić, Perišić ili Rakitić?

Nakon ugodne kupke nastavlja se put prema Rijeci gdje nas čeka domaćin Ivan koji će djecu odvesti na ručak u Restoran "Carraca" na Trsatu. Neki su za pizzu, neki za roštilj, a susretljivi domaćini svima izlaze u susret. Nakon ručka vodič Ivan nas upućuje prema obližnjoj Gradini, starom dijelu Rijeke odakle se pruža veličanstven pogled i gdje se uistinu što ima za vidjeti. Posjećujemo crkvu Gospe Trsatske, najstarije hrvatsko marijansko svetište. Prema jednoj predaji, kako nam objašnjava naš domaćin, na tom mjestu je davne 1921. godine osvanula Nazaretska kućica Svete obitelji, a prema istoj predaji prenijeli su je anđeli! Tu se pak zadržala duže od tri godine nakon čega je opet anđeli prenesoše u Loreto kod Ancone.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije. Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankapana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Djeca su se posebno razveselila kada su u dvorištu crkve vidjela spomenik Ivana Pavla II. Brončana skulptura akademskog kipara Antuna Jurkića predstavlja papu Ivana Pavla II., a nazvana je "Trsatski hodočasnik" u čast trećeg pastoralnog posjeta Ivana Pavla II. Hrvatskoj, kada je papa 8. lipnja 2003. posjetio Trsatsko svetište. Postavljena je ispred Marijanskog svetišta na Trsatu, u Rijeci, 10. svibnja 2005. godine, a otkrio ju je nadbiskup zagrebački i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, kardinal Josip Bozanić.Inače, ovo je prva skulptura na svijetu posvećena papi, otkrivena nakon njegove smrti.

Slijedi dolazak na riječki Korzo i šetnja glavnim gradskim ulicama. Dječaci ne kriju svoje oduševljenje raznovrsnom ponudom koju ovaj predivni grad nudi, međutim njima je ipak lopta na prvom mjestu, pa uzimaju loptu i pokazuju sve te svoje "karafeke", prolaznici zastaju i gledaju, no dan polako prolazi, pa je vrijeme za put ka Rujevici, odnosno posjet tom vrhunski izgrađenom sportskom kompleksu gdje će hercegovačka nogometna mladost imati ulogu posebnih gostiju na utakmici Rijeke i Istanbula. Tko zna, možda će jednoga dana netko od ovih momaka zaigrati baš u onom riječkom dresu, bez obzira što oni uglavnom od klubova iz Hrvatske simpatiziraju ili Hajduk ili Dinamo.

Pred dolazak na stadion prinuđeni smo potražiti liječničku pomoć za jednog jako talentiranog mladića koji je zbog problema s mučninom u par navrata povraćao, a kako su tu liječnici ništa ne želimo prepuštati slučaju. Susretljivi domaćini su se odmah poduzeli i ponudili da vozilom hitne pomoći dječaka prebace u bolnicu na Kantridi. On odlazi u društvu predsjednika HNK Mladost Andre Hrkaća, koji nam tijekom prvog poluvremena javlja kako su tom dječaku izvađeni nalazi, ali što je najbitnije isti nisu pokazali ništa zabrinjavajuće, pa se i njih dvojica vraćaju na stadion početkom drugog poluvremena.

Raspoloženje podiže susret ispred stadiona s dječacima iz HNK Rijeke koji su prepoznali našeg Petra Mikulića, predpionira mostarskog Zrinjskog, protiv kojeg su igrali u par navrata, zadnji put na jednom turniru u Makarskoj, a ovaj je očigledno ostavio toliko dobar trag u tim sučeljavanjima da su ga odmah prepoznali i jedan drugome počeli dobacivati "Ej, vidi Mikca iz Mostara"!!! Ovaj prizor pratimo u svojevrsnom čudu, jer mladi Riječani našeg Mikca doživljavaju kao da su vidjeli ne Luku Modrića nego Ronalda ili Messija. Žele se svi redom fotografirati s našom nadolazećom hercegovačkom zvijezdom, a Mikac..., onako pomalo dječački stidljiv, ali ipak svima izlazi u susret.

Malo pomalo došlo je i vrijeme za utakmicu u kojoj Riječanima za prolaz dalje treba bilo kakva pobjeda. Golovima Romana Bezjaka vodili su domaćini i 1:0 i 2:1, ali je bosanskohercegovački reprezentativac u dresu turskog kluba Edin Višća također u dva navrata pogađao mrežu domaćeg vratara Prskala, te tako svojoj družini osigurao neodlučenih 2:2, koji su u ovom slučaju po njih bili ravni pobjedi pošto su izborili sljedeću fazu natjecanja.

Gledamo razočaranje na licima domaćih navijača, ali i naših momaka koji su tijekom svih 90 minuta zdušno bodrili Riječane, no toliko priželjkivana pobjeda je ipak izostala. Djeca su to, ali i sportaši, pa shvaćaju kako su takve stvari u sportu normalne. Jedan dio ih se na tribini iza gola ipak radovao, ali ne zbog prolaza turskog kluba (ne daj Bože), već zbog vijesti iz Hercegovine.

Naime, jednim uhom svih 90 minuta ovog dvoboja prisluškivale su se vijesti sa "Lige sela" Širokog Brijega, jer igrali su Ljubotići i susjedni Privalj, pa je nekolicina mladih Ljubotićana u vrijeme dok se na Rujevici ničeg posebnog nije događalo, počela skakati kao da je riječ o pobjedi u finalu Lige prvaka. Za njih i jeste, jer doznali su kako su Ljubotići na "penale" tukli Privaljčane, a selo je ipak na prvom mjestu. Za sve ostalo je znatno lakše, pa i ispadanje Rijeke.

U završnici susreta momčad Matjaža Keka lovila je taj treći gol do kojeg ipak nije došla, a koliko su Hercegovci bili euforični oslikava detalj kada je prilikom jednog prekida 11-godišnji navijač Rijeke sa Širokog Brijega, vidjevši da se vrijeme na semaforu ne zaustavlja kao na našim malonogometnim turnirima, povikao prema arbitru utakmice: "Alo sudac, vrime ti teče..."!

Po završetku utakmice slijedilo je otpozdravljanje nogometašima Rijeke, skidanje tog svetog transparenta "Ulica protiv ulice", pozdravljanje sa srdačnim domaćinima, a potom i ulazak u autobus, te povratak natrag u Hercegovinu. Ponovno se u autobusu čula pjesma, a zatim salve tog toliko simpatičnog dječjeg i mladenačkog smijeha nastalih zbog gledanja Izeta i ostalih Fazlinovića. Malo pomalo dječaci su jedan za drugim, ali i dio ekspedicije koju su sačinjavali odrasli, utonuo u san. Neposredno pred dolazak na granicu počinje razbuđivanje i lagano komešanje, rasprava tipa je li dogodine bolje ići na putovanje u Barcelonu ili Madrid... (ništa više nije nemoguće), nazire se kraj jedne jako zanimljive avanture. Prešli smo granicu, a jedan od dječaka iz stražnjeg dijela autobusa dovikuje: "Sada se možete odvezati"! Ah, ta granica...

Dnevno.ba