FOTO  Navijačka priča: Tko je tko u Gradskom derbiju Velež-Zrinjski

U svojim prošlim javljanjima već sam pisao o sebi, i nisam išao na utakmice Premijer lige od meča istih rivala koji je odigrao u prvom dijelu na stadionu pod Bijelim Brijegom. Na ovu utakmicu u Vrapčićima nisam ni planirao ići, i na to sam se odlučio noć prije kada mi je proradio adrenalin gledajući utakmicu Lige prvaka Bayern-Borussia. Imao sam sreću u nesreći da za vrijeme svog izbjeglištva gledam neke utakmice u Njemačkoj, i znam što tamo znači navijčaka kultura.

Navijačka priča iz Mostara: Tko je tko u Gradskom derbiju

Jutro poslije bio sam u nedoumici da li da idem na utakmicu ponajprije zbog ružnog vremena, ali na kraju je znatiželja prevagnula i odlučio sam otići. Cilj mi nije bio gledanje same utakmice, nego ponašanje navijača. Došao nasam m na stadion u Vrapčićima nekih pola sata prije početka utakmice. Na putu prema stadionu vidio sam veliki broj policajaca i bio sam  siguran da će utakmica proći bez nereda. Smjestio sam se u ćošak tribine na kojoj su bili obični navijači Veleža i iščekivao sam početak utakmice i navijačkog duela Red Army i Ultrasa.

Sa obzirom na važnost utakmice očekivao sam punu navijačku tribinu navijača Veleža, ali ona nije bila ispunjena. Gostujućih navijča nije bilo, ali njih sam i očekivao tek nakon početka utakmice. Početak utakmice donio je dobro navijanje navijača Veleža, ali sa vremenom počelo se sa vrijeđanjem gostiju sa skandiranjima koje ne bih citirao. Na moje čuđenje navijača Zrinjskog nije bilo, a kada ih je na tribinu ušlo tek nekoliko nije mi bi bilo jasno što je sa ostalima. U drugom poluvremenu na toj gostujućoj tribini ipak se okupilo dvadesetak Ultrasa koji su se čuli u par navrata, a čini mi se da su upalili više baklji nego što je njih bilo u tom ograđenom prostoru. Naravno to je izazvalo negodovanje domaćih navijača uz već poznata neukusna skandiranja.

Dočekao sam kraj utakmice malo pokisao, ali i razočaran viđenim. Tek nakon dolaska kući pročitao sam izvješća o navijačkim neredima u gradu. Onemogućavanjem navijačima Zrinjskog da dođu na jučerašnju utakmicu ista je izgubila epitet Gradskog derbija. Iako sam prije rata bio žestoki navijač Veleža opet sam ostao razočaran ponašanjem njegovih navijača. Jedino vrijedno spomena na jučerašnjoj utakmici je njihova bakljada, sve ostalo je ispod prosjeka.

Za kraj još nešto što me je također iznenadilo i što mi je neshvatljivo. Na dijelu tribine gdje sam sjedio u nekih desetak metara su bile zastave sa komunističkom petokrakom, polumjesecom i zvijezdom, te sa ljiljanima. Tri simbola koja nemaju nikakve veze jedni sa drugima, i to je realnost današnjeg Veleža i njegovih navijača. I na kraju prošlog teksta sam napisao što ću sada ponoviti: Možda će ova istina nekoga zaboljeti, posebno moje prijatelje koji su i sada u dijaspori, ali i dalje žive u vremenu Jole Muse i jednog drugog Veleža.

Meni je drago da je Velež izborio opstanak u Premijer ligi jer Mostar treba Gradski derbi, ali Gradski derbi bez zabrana i policijskih represija.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

HERCEGOVINA.info