Navijačka priča: Sramota je kako se Vatreni dočekuju u Zagrebu

vatreni
vatreni
Mislim i da sam kompetentan, jer pratim reprezentaciju Hrvatske već dugi niz godina, kako na domaćim, tako i na gostujućim utakmicama.

Posilije svih mojih navijačkih godina mogu komotno konstatirati da mi najteže pada kada reprezentacija igra u Zagrebu. Put iz Mostara do Zagreba mi ne predstavlja nikakav problem, prelazio sam i puno veće kilometraže sa Vatrenima, ali me smeta ignoriranje naše svetinje u glavnom gradu Lijepe naše.

Kao i mnogo puta do sada krenuo sam u Zagreb na utakmicu protiv Malte. Predpostavljao sam da ta utakmica neće privući neku veliku pozornost, ali ono što sam u utorak vidio i doživio u Zagrebu totalno me razočaralo.

Nekoliko sati uoči utakmice prošetao sam centrom Zagreba. Na i oko glavnog trga ništa nije odavalo da za nekoliko sati reprezentacija igra utakmicu na Maksimiru. Ne čuje se navijačka pjesma, nema navijača, tek tu i tamo poneki momak u kockastom dresu. Kako sam se približavao stadionu primjetio sam male grupice navijača, ali to su navijači koji su u Zagreb stigli iz Dalmacije, Slavonije i Hercegovine. Popio sam piće sa nekima od njih, a i oni su kao i ja bili razočarani atmosferom. Lega iz Osjeka kaže da bi u njegovom gradu dva sata prije utakmice sve gorilo pred i oko stadiona. Sasvim sigurno da bi, kao što bi gorilo oko Poljuda, u Vinkovcima, Rijeci, Varaždinu ili bilo kojem drugom gradu Lijepe naše.

Prijatelj iz Zagreba pokušao me je uvjeriti da su ljudi u Zagrebu revoltirani stanjem u Dinamu, ali to nisam mogao prihvatiti jer naša svetinja nema nikakve veze ni sa čim nego sa sobom. Na stadionu tek nekoliko tisuća navijača, atmosfera nedostojna Hrvatske reprezentacije. U svo to sivilo uklopila se i igra reprezentacije, tako da se jedan nogometni blagdan pretvarao u noćnu moru.

Kada je počela padati kiša i ono malo navijača se razbježalo, tako da su maksimirske tribine bile sablazno prazne. U potpunosti shvatam nogometaše reprezentacije koji ne žele više igrati u takvoj atmosferi. Moj Zagrebe (moj je jer sam u njemu studirao nekoliko godina) pao si na ispitu. Žalosno je da u jednom milijunskom  gradu nema bar 10.000 ljudi koji će doći podržati nacionalnu reprezentaciju bez obzira na ime protivnika ili cijenu karte. Nažalost u Zagrebu ih nema ni tisuću, jer većina navijača koji su došli podržati Vatrene nisu bili iz Zagreba. Svaka čast svakome, ali reprezentacija mora svoje utakmice igrati u drugim gradovima.

Svaka čast i mojim mostarcima, vinkovčanima, livnjacima, ljudima iz Nuštra, Širokog, Koprivnice, Makarske, Zadra, kao i svima onima koji su potegli u utorak do Zagreba da bi bili uz svoju repku. Domoljublje se čuva u srcu, nikako u glavnom gradu koga očito puno ne interesiraju Vatreni i reprezentacija Hrvatske. Gospodine Šuker reprezentacija je naša, i vrijeme je da poslušate glas naroda, ali i glas razuma. Vatreni su zaslužili pun stadion bez obzira gdje igrali.

HERCEGOVINA.info