Navijačka priča iz Kalinjingrada: Ponosna moja je zemlja Hercegovina

Prije par mjeseci bio sam u nedoumici da li da ikako idem u Rusiju. Srce je govorilo idi, a razum da dobro razmislim.

Prijatelji s kojima sam se davno dogovarao da zajedno idemo u Rusiju nije bio raspoložen za putovanje, tako da sam se morao sam snaći i   planirati odlazak na daleko gostovanje. Bio sam na puno stadiona i država zbog nogometa, a sebi sam govorio da bi Rusija mogla biti neki vrh moje navijačke karijere.

Na put sam namjeravao krenuti sam, ali sudbina mi je namijenila drugačiji plan. Dva tjedna prije odlaska u Rusiji javio mi se prijatelj iz jednog malog slavonskog sela koga sam upoznao u Poljskoj. U neobaveznom razgovoru rekao mi je da bi išao rado u Rusiju, ali da su ga frendovi ostavili na cjedilu. Nije trebalo dugo da me nagovori da dođem do njega u Slavoniju, pa da skupa krenemo put Rusije.

Spakirao sam stvari i krenuo. U Kalinjingrad smo došli u petak ujutro i nakon što smo našli prenoćište odlučili smo upoznati grad. Već tada, ovaj inače prelijep grad je bio pun kockica. Sreli smo mnoge ekipe poznate s ranijih gostovanja, pa se i popilo po nekoliko piva. Prava ludnica započela je kada smo tu večer okupili na trgu. Trg u Kalinjingradu je bio pun naših navijača sa svih strana svijeta. Na trenutak sam pomislio da smo negdje u Hrvatskoj, a ne u dalekoj Rusiji.

Što je vrijeme odmicalo sve više ljudi s obilježjima Hrvatske se slijevalo na trg. Pjevalo se i veselilo uz velike količine piva. Kada je masa zapjevala Ponosna moja je zemlja Hercegovina naježio sam se kao nikada do sada. U tom trenutku bio sam ponosan što sam dio te velike priče koji su pričali naši navijači. Nakon lude noći uspjeli smo odspavati par sati, a zatim ponovo na ulice. Kalinjingrad se taj dan pretvorio u Zagreb, Split, Osijek, Rijeku, Vinkovce, moj Mostar ili bilo koji drugi grad gdje se za hrvatsku diše.

Nitko vjerujem nije očekivao ovoliko brojnu invaziju navijača Hrvatske koji su usprkos svemu pokazali da su vjerni svojoj reprezentaciji. U dobrom i optimističnom raspoloženju krenuli smo ka stadionu. Bježite ljudi, bježite iz grada grmjelo je ulicama Kalinjingrada. Na stadion se prenijela atmosfera s ulica, i na svim stranama naši navijači.

Kada je ta masa započela pjevati himnu ledila mi se krv u žilama. Utakmica je započela, a Vatreno ludilo bilo je vjetar u leđa našim reprezentativcima. Bila je to klasična pobjeda Hrvatske na tribinama, ali i na terenu gdje su Vatreni očitali lekciju Nigeriji. Nakon utakmice znali smo proslaviti pobjedu skupa s masom naših navijača, i tek smo u ranim jutarnjim satima otišli na počinak zadovoljni svime što smo doživjeli u Kalinjingradu.

Navijačka priča se nastavlja i nadamo se reprizi u subotu kada igramo protiv Argentine. Ne sumnjamo u još jednu pobjedu, kako na terenu, tako i na tribinama. Iznad svih Hrvatska...

HERCEGOVINA.info