Najbolja utakmica - ikad?

Nemoguće je pretjerati s bombastičnim najavama uoči okršaja zbog kojeg se utakmica Barcelona - Inter čini kao lagano predjelo. Zbog kojeg će španjolska kina otvoriti svoja vrata i umjesto Žene vremenskog putnika prikazivati jednu nogometnu utakmicu. Zbog kojeg će se zemlja prestati vrtjeti u nedjelju između 19 i 21 sat. Zbog kojeg će milijuni ljudi širom svijeta buljiti u TV ekrane, osim u Hrvatskoj gdje ćemo, kako stvari stoje, tražiti alternativni način gledanja utakmice godine.

El Clásico.

Dvoboj dva najveća španjolska kluba uvijek je bio posebna nogometna poslastica, nije slučajno da većina zaljubljenika u najvažniju sporednu stvar na svijetu smatra taj ogled najvećim, najvažnijim, najznačajnijim u svjetskom nogometu. Postoje možda i veća rivalstva u nekim državama, ponajviše gradska, ali na globalnoj razini niti jedan susret nije interesantan kao ogled kraljevskog kluba i ponosa Katalonije.

Te slavne bijele i crveno-plave dresove uvijek su nosili najveći majstori loptanja, od Di Stefana preko Cruyffa i Maradone do Zidanea, Ronalda i Romarija.

Da na trenutak i zaboravimo veličanstvenu povijest i prisjetimo se samo posljednjih 10-ak godina, brzo ćemo otkriti kako niti jedan klub nije do ramena Barci i Realu po "zvjezdanoj prašini" koju podižu iza sebe. Od 1997. godine, samo dva dobitnika Zlatne lopte nisu u karijeri igrali za Real ili Barcelonu (Nedved i Ševčenko). A od 1994. godine, tek George Weah nije nikad nosio dres tih klubova, a da je osvojio Fifinu nagradu za najboljeg svjetskog igrača. Briljirali su u tom periodu Romario, Ronaldo, Zidane, Rivaldo, Figo, Ronaldinho, Cannavaro, Kaka i Cristiano Ronaldo, a prije ili kasnije, svaki je na sebe obukao ove svete dresove. Čudesno, zar ne?

Međutim, čak i u ovako bogatoj povijesti El Clásica, teško će se netko sjetiti jačeg derbija, barem na papiru i barem prema onome što svi ti igrači pružaju proteklih godina.

Zaboravite činjenicu da je ovo "samo jedna ligaška utakmica" i da se tu ne osvaja naslov prvaka. U tih 90 minuta igra se za ponos, čast, za milijune navijača. Barcelona je protiv Intera igrala za ostanak u Ligi prvaka, ali je svejedno igračima na pameti bio Real Madrid. Pamte se, dakako, naslovi, ali kojem navijaču Barcelone iz protekle sezone neće u najljepšem sjećanju ostati onih veličanstvenih 6:2 usred Madrida, čak i više nego pobjeda u finalu Lige prvaka nad također velikim Manchester Unitedom?

Nakon što je Barcelona lani poharala i Španjolsku i Europu, Florentino Perez otvorio je sef i bacio do sada neviđene svote eura i dolare pred dvojicu najboljih svjetskih igrača protekle dvije godine - Kaku i Cristiana Ronalda. Da se dečki ne bi osjećali usamljenima, Perez je u Madrid dovukao i Benzemu, Alonsa, više-manje sve igrače koje je poželio.

Iako igra Reala (još) nije u skladu s potrošenim milijunima, rezultati za sada opravdavaju ulaganje jer Real u derbi ulazi kao vodeći, s bodom prednosti i najboljim startom u posljednjih skoro 20 godina (28 osvojenih bodova od moguća 33). Rezultat je tim vrjedniji jer je dobar dio ostvaren nakon ozljede Cristiana Ronalda, ipak najvažnije akvizicije, posebno jer je Portugalac izvrsno startao u dresu novog kluba. Madriđani imaju igrače, imaju samopouzdanje, imaju dokazanog trenera, imaju vodstvo na ljestvici, imaju pobjedničke navike. Jedini problem im je...

...što igraju s Barcelonom. Katalonci ne da nisu ništa izgubili u odnosu na perfektnu prošlu sezonu, već je lako moguće da su još bolji, snažniji, kvalitetniji. Od većih korekcija u sastavu bilježi se tek dolazak Ibrahimovića umjesto Eto'oa, ali Guardiola je opet pronašao par bisera iz škole, na prvom mjestu Pedra.

Sve ostalo je već viđeno. Xavi i Iniesta ne daju loptu nikome, Messi, Henry, Pedro, Alves, Abidal prolaze kako žele, Puyol i Pique spašavaju što treba spasiti u onim rijetkim trenucima kada loptu nema europski prvak.

Barcina igra protiv Intera ponovno je šarmirala gledatelje, Katalonci su svakog ljubitelja nogometne igre podsjetili zašto se njihov nogomet iz raznih izvora kiti naslovom najljepšeg na svijetu. Tehnička superiornost svakog igrača Barcelone vidljiva je čak i u okršajima protiv momčadi kao što je Inter - dokazani šampion u Italiji, predvođen ponajboljim svjetskim trenerom i prepun iskusnih internacionalaca toj Barceloni nije mogao ništa, ali baš ništa. I to Barceloni bez Messija i Ibrahimovića.

Drugi pogodak na toj utakmici mali je simbol onoga po čemu je Barcelona posebna - jedina je momčad na svijetu koja na toj razini može zabijati golove u situaciji kada su svi igrači na polovici protivnika. Iako je talijanska (!) momčad bila potpuno postavljena u obrani, niti jednog trenutka gosti nisu bili blizu lopte, a egzekucija u trokutu Xavi - Alves - Pedro bila je naprosto briljantan prikaz Barcinog nogometa.

Koliko je ova utakmica jaka? Možemo to promatrati na nekoliko načina. Primjerice, u ovoj će utakmici jedan Zlatan Ibrahimović biti, u najboljem slučaju, šesti najbolji nogometaš na terenu. Štoviše, lako se može argumentirati da će pet najboljih svjetskih nogometaša istrčati na travnjak Camp Noua - Messi, Ronaldo, Kaka, Xavi i Iniesta. Ako dvojite oko ova posljednja dva, nemojte. Dvojac španjolskih veznjaka u proteklih je godinu i pol osvojio apsolutno sve, i nije nimalo slučajno da su Španjolska i Barcelona pod njihovom dirigentskom palicom toliko superiorni svojim protivnicima. Xavi je, uostalom, bio najbolji igrač EP-a, a posljednji puta je krivo dodao, kažu očevici, 2006. godine. Iniesti je, pak, niz stručnjaka i nogometaša komplimentirao kao najboljem svjetskom igraču, od Ćire Blaževića do Waynea Rooneyja.

Ili, razmislimo na trenutak o tome da igrači poput Raula, Ruuda van Nistelrooya i Henryja, dakle ponajboljih svjetskih strijelaca u posljednjih 15-ak godina, nisu uopće pri vrhu popisa redatelju prijenosa kada će pokazivati najveće zvijezde utakmice.

Zvijezda do zvijezde, najbolji svjetski igrači pored svojih najvećih rivala. Ponajbolji svjetski stoperi, najbolji svjetski desni bek (Alves), najbolji čisti veznjaci (Xavi, Iniesta), najbolja svjetska desetka (Kaka), dva najbolja krila i uopće igrača, Messi i Cristiano Ronaldo, ponajbolji svjetski napadači.

Svi oni u dresovima dva (po)najveća svjetska kluba. Na papiru, to je utakmica kakvu još svijet nije vidio. I dok većina utakmica koje se pompozno najavljuju razočara, El Clásico nikad nije, a neće ni u nedjelju.

Nedjelja, 19:00. Ja znam gdje ću biti, a prilično sam siguran i za vas.

Piše: Tomislav Pacak

sportnet.hr