MATEO MIOČEVIĆ Baveći se sportom stekao sam puno prijatelja, za Mostar me vežu lijepe uspomene

MATEO MIOČEVIĆ Baveći se sportom stekao sam puno prijatelja, za Mostar me vežu lijepe uspomene
Ilustracija

Mladi i talentirani ljudi iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, ali i Hrvatske dolaze studirati u Mostar i tako ovaj grad dodatno obogaćuju. Jedan od njih je zasigurno Mateo Miočević iz Drvara koji je završio Pravni fakultet na mostarskom Sveučilištu i dugogodišnji je vratar Kamešnice iz Podhuma.

U razgovoru za hercegovina.info Mateo govori o studentskim danima u Mostaru, vratarskoj karijeri, životu u Drvaru i perspektivama za budućnost.

I ove sezone nosiš dres Kamešnice iz Podhuma, jesu li počele pripreme za nastavak sezone u Drugoj ligi FBiH, skupina jug i kakve su ambicije kluba?

Nastavljam braniti boje NK Kamešnice i u proljetnom dijelu sezone. Branim za Kamešnicu nepune četiri sezone i nadam se još velikom broju odigranih utakmica za ovaj klub. Iako smo ostali bez trenera koji je kao i mnogo mladih morao otići iz BiH u potrazi za boljom i sigurnijom budućnosti, ljudi iz Uprave su se brzo organizirali i našli mu zamjenu pa smo i mi počeli s pripremama prije par dana. NK Kamešnica je stabilan drugoligaš zahvaljujući određenom broju ljudi koji vole ovaj klub i brinu se za njega, te imaju vrlo zdrav i korektan odnos sa igračima. Ambicije u drugom dijelu sezone su da se približimo gornjem dijelu ljestvice.

Tri godine si među najboljim vratarima u Ligi, je li bilo ponuda za promjenu sredine, odlazak u veći rang natjecanja?

Neskromno mi je govoriti o tome da sam među najboljima u Ligi jer ova Liga ima dosta dobrih, talentiranih i perspektivnih vratara. Mogu samo reći da sam se uvijek trudio biti bolji nego što jesam i napredovati, održavati fizičku kondiciju, a dobar dio vratarskih vještina na velikom golu stekao sam u Mostarskoj školi golmana čiji sam član bio četiri godine. Nekih konkretnih i formalnih ponuda nije bilo, više su to bile neformalne priče i neformalni razgovori. Za natjecanje u većem rangu treba puno više odricanja, truda i rada što meni obveze na fakultetu nisu dozvoljavale, jer mi je škola bila prioritet.

Tvoji vratarski počeci vezani su za Borac iz Drvara, kako je došlo do tvog angažmana u Kamešnici?

Skoro čitav svoj život živim u Drvaru. Ovdje sam proveo djetinjstvo i odrastao, te stekao veliki broj prijatelja prvenstveno kroz nogomet i treniranje u lokalnom klubu FK Borac koji ima prelijep sportski kompleks (glavni i pomoćni nogometni tereni, atletsku stazu, rukometno igralište, dva košarkaška, četiri teniska terena, tri bazena) kojeg se ne bi postidio ni jedan premijerligaš BiH, a koji nažalost trenutno propada. U ovom klubu sam naučio prve vratarske pokrete i zavolio ovaj sport. Nakon odlaska na studij u Mostar, upoznao par prijatelja iz Livna, točnije Podhuma. Preko njih, te uz još neke preporuke iz Drvara počeo sam igrati za Kamešnicu.

Tijekom studiranja u Mostaru bio si i najbolji vratar na studentskim turnirima. Kakve te uspomene vežu za grad na Neretvi?

Četiri godine sam branio boje Pravnog fakulteta na studentskim turnirima i ligama. Dva puta sam bio biran za vratara natjecanja, a zanimljivo je da smo igrali četiri finala i da ni jedno nismo uspjeli pobijediti. Vještine branjenja na malom golu stekao sam kroz treninge i igrajući Premier futsal ligu za MNK Seljak iz Livna gdje sam također stekao dosta prijatelja. Za Mostar me vežu sve lijepe uspomene, osim učenja i ispita. Mostar je grad veoma zanimljiv i sadržajan za nas mlade jer nudi veliki broj sportskih aktivnosti, prepun je ambicioznih i mladih ljudi, te nudi dobar noćni život. U Mostaru sam upoznao djevojku, te dosta jako dobrih prijatelja s kojima sam trenutno u kontaktu.

Završio si Pravni fakultet i stekao zvanje diplomirani pravnik. Jesi li već počeo raditi u struci, ili još čekaš na zaposlenje kao i mnogi mladi i obrazovani u BiH?

Pravni fakultet sam završio prošle godine i stekao zvanje magistar prava. Ne radim u struci, još uvijek čekam da se ukaže prilika da odradim pripravnički staž.

Nakon završetka studija vratio si se u Drvar. Kakav je život danas u ovom gradu, koliko je primjetan odlazak mladih?

Vratio sam se u Drvar jer mi tu žive roditelji, imam dosta prijatelja s kojima sam odrastao i to me veže za ovaj grad. Za mene osobno život u Drvaru nije loš. Nije loš iz razloga jer uvijek nađem sebi neku zanimaciju, prvenstveno kroz sport. Vodim mlađe kategorije FK Borac, odrađujem treninge s njima. Treniram sa otprilike 40-ak djece što i nije malen broj. Gledajući općenito, dosta mladih odlazi iz Drvara, populacija je velikom većinom starija. Problem je i zdravstvo. Za ozbiljnije zdravstvene probleme ljudi moraju ići do Livna ili Banja Luke, što je npr. 2 sata vožnje iz Drvara. Još jedan problem je i taj što nemamo čestih autobusnih linija, pa to predstavlja veliki problem za ljude bez vlastitog auta. Izolirani smo dosta. To predstavlja problem i za studente iz Drvara koji studiraju u Mostaru. Do Livna se moramo voziti 100 kilometara kako bi sjeli na bus za Mostar.

Vidiš li svoju budućnost u BiH, ili ćeš svoj život graditi u inozemstvu?

Za sad, svoju skoriju budućnost vidim u BiH i nemam namjeru ići nigdje vani. Završio sam fakultet, nadam se zaposlenju u svojoj struci. Ako baš ne budem imao izbora, ni odlazak vani nije isključena opcija.