Marijan Matun Kvesić: Zrinjski će isplivati na proljeće

Marijan Matun Kvesić: Zrinjski će isplivati na proljeće
I danas je itekako aktivan u sportu, kroz Upravu HŠK Zrinjski, čiji je dugogodišnji član, i naravno, kroz Olimpijski savez BiH, gdje je već nekoliko mandata član Predsjedništva, a bio je i predsjednik.

Osim što je poznat u sportskom planu, 'Matun' je jako uspješan i poslovno. Privatnim biznisom se bavi već puna dva desetljeća. Krenuo je prije rata s uvozom i izvozom, zajedno s Enverom Marićem. Kasnije je nakon rata nastavio prvo s naftom, a potom se prebacuje na vinogradarstvo, hotelijerstvo, ugostiteljstvo, te kratko i na građevinu. Suvlasnik je tvrtke Revita Plant, koja se bavi vinogradarstvom, zatim hotela "Bistol", restorana "Labirint" u Starom gradu..., kao i stambeno-poslovne zgrade u blizini mostarskog restorana "Radobolja".

Na razgovor je vrlo rado pristao. Popili smo 'jednu dužu kavu', uz koju smo uistinu popričali o svemu, od sporta, Veleža, Zrinjskog, preko hotelijerstva, vinogradarstva, građevine... sve do na kraju nezaobilazne priče o Mostaru i političkoj situaciji.

Rodio se u Mostaru 1950. godine. Tu završava osnovnu i srednju školu, a potom i pravni fakultet. Upravo taj fakultet mu je bio i drugo zaposlenje, na kojem je radio kao asistent. Nakon tri-četiri godine rada kao asistent, dobiva ponudu FK Veleža, koji je tad bio u krizi. Prihvaća funkciju direktora uz uvjet da ostane u radnom odnosu na fakultetu. Osam godina je bio direktor Veleža. Međutim, velike aktivnosti na toj funkciji nisu mu dale mogućnost nastaviti sa znanstvenim radom.

- Imao sam sreću pa sam igrao u jednoj kvalitetnoj generaciji poznatoj po Bajeviću, Mariću, Vladiću, Topiću... da sve ne nabrajam. I u Veležu sam proveo punih šesnaest godina. Prošao sam cijelu omladinsku školu i zaigrao u prvom timu. Vjerojatno bih imao i duži igrački vijek, ali s 26 godina sam ozlijedio kralježnicu i liječnici su mi savjetovali da ne riskiram i prekinem karijeru.

Možete li se malo prisjetiti igračke karijere? Bili ste dio legendarnog BMV-a, ali nikad niste postali prvaci. Kako je bilo činiti dio te sjajne generacije?


- Prvo bih se prisjetio najmlađih dana i pionirskih kategorija. Ja sam od svoje majke krio da treniram u Veležu, a bio sam uvijek odličan đak. Tek kad sam otišao u omladince rekao sam 'mama, idem na trening'. Pored prelijepih početaka, rado se sjetim i vremena provedenih kao prvotimac jer sam imao sreću igrati u tako kvalitetnoj momčadi i stekao velike prijatelje s kojima sam i dan-danas u odličnim odnosima. Po mom sudu, zajedno s Hajdukom, Zvezdom, Dinamom i Partizanom, Velež je imao najjaču momčad. Dva puta smo bili isto bodovno poravnati, jednom s Hajdukom, drugi put sa Zvezdom..., ali nismo uspjeli postati prvaci. U to vrijeme je pored momčadi bila potrebna izuzetno jaka Uprava. Nedostajalo nam je to, jer je Mostar u to vrijeme vrijedio kao manji grad i u konkurenciji s većim središtima je uvijek bio hendikepiran, ali, bez obzira na to, Velež je uvijek davao sjajne generacije. Posebno ta je ostavila veliki trag, ne samo u bivšoj Jugoslaviji, nego, rekao bih, i u Europi.

Nakon igračke karijere postaje direktor. U početku je to 'nevoljko' obavljao, ali kasnije je ljubav prema lopti presudila. I tad je, kaže, imao veliku sreću jer je zajedno s Bajevićem kao trenerom, i Marićem kao sportskim direktorom obavljao dobar posao, ali i imao sjajnu generaciju igrača. Sačinjavali su je: Tuce, Skočajić, Kajtaz, Matijević, Predrag i Goran Jurić, Gudelj, Đurasović, a kasnije Popović, Kodro, Rahimić...

- To je bila prekrasna generacija. Ono što naša nije uspjela, jest ova. Dva puta je osvojila Kup maršala Tita, što je za naše uvjete u bivšoj Jugoslaviji bio veliki rezultat, prisjeća se Kvesić.

U nogometu ostaje i dalje, pa i sve do današnjeg dana. Dugi niz godina obnaša funkciju člana Uprave HŠK Zrinjski.

- U jednom razdoblju sam bio čak i predsjednik Zrinjskog, ali kako sam istovremeno bio i predsjednik Olimpijskog saveza BiH, bilo je teško obnašati dvije funkcije. Kad je u pitanju današnje vrijeme, jako je nezgodno biti, živjeti i raditi u nogometu, tako da ne možemo imati ono što gledamo na TV-u iz lige petice, gdje se vrti veliki novac. Teško je napraviti komercijalu, a pogotovo sada, kad je i teška globalna situacija te okruženje nije riješilo svoje probleme. Onda je u takvom ambijentu u nogometu jako teško raditi. I Zrinjski ne bi mogao opstati da nema ljudi dobrih vibracija koji su spremni raditi i pomoći na sve moguće načine. Drago mi je što sam u Upravi imao jako dobre ljude i prijatelje, koji su svaki na svoj način stvarno doprinijeli da Zrinjski bude ono što je danas.

Nakon jesenskog dijela prvenstva Zrinjski se nalazi na samom dnu premijerligaške ljestvice. Kakvo je stanje danas u klubu?


- Moramo prihvatiti činjenicu da je Zrinjski zadnjih šest godina stalno u Europi. I sada nam se dogodilo nešto što se nije smjelo dogoditi. Ja sam uvjeren kako će Zrinjski na proljeće biti kvalitetnija momčad i da će sigurno ostvariti puno bolji rezultat nego u jesenskom razdoblju. Pored teške globalne financijske situacije, mora se priznati kako su se Zrinjskom isto tako dogodile i neočekivane situacije, koje se u sportu, istina, moraju i prihvatiti. Na primjer, za nas je bilo jako teško što je otišao Mladen Žižović, koji je po mom sudu izuzetno kvalitetan igrač. Onda smo isto tako imali problema s Damirom Džidićem, također izuzetno kvalitetnim igračem, koji zbog ozljede nije mogao igrati. I kad nemate takve dvije kvalitete, to se osjeti u svakoj momčadi, a ne samo u Zrinjskom. Normalno, kad se tomu pridodaju i ostali odlasci igrača, Zrinjski je onda jednostavno ostao bez potrebne kvalitete koja daje jamstvo za dobar rezultat. Uvjeren sam da će se zimska stanka iskoristiti i kako će Zrinjski doći na one grane na kojima je ranije bio.

Usporedo sa Zrinjskim, koliko je poznato, pomagali ste i Velež?

- Moram reći da kad je Velež u pitanju, onda je to moja mladost. I kad si mlad to je doba kojeg se najviše sjećaš, pa je normalno kako ne mogu to zaboraviti, a sve što sam stekao u sportu, stekao sam kao igrač i direktor Veleža. Normalno je da u svojim mogućnostima mogu pomoći.

U sportu ste itekako aktivni. Već niz godina ste član Predsjedništva Olimpijskog saveza BiH, a bili ste i predsjednik. Možete li općenito reći kakvo je stanje po pitanju sporta u državi?

- Olimpijski sport, po mom sudu, refleksija je jednog općeg stanja države. I ne mogu se pohvaliti pozitivnim rezultatima. Ali kad želim 'oslikati' atmosferu u Olimpijskom odboru, moram reći da smo uspjeli stvoriti izuzetno kvalitetan sportski ambijent. Postali smo u svakom pogledu, ne samo zakonski, vrhovna, zapravo krovna institucija sporta. Kad su u pitanju sredstva iz proračuna, nismo ih dobivali kao naše kolege u okruženju, jer mi nemamo taj ambijent, i situacija u državi je takva kakva jest. Ali, uspjeli smo apliciranjem prema Europskom olimpijskom odboru, Međunarodnom olimpijskom odboru kroz projekte osigurati blizu milijun maraka, što je za nas izuzetno veliki novac. Od države smo izravno dobili samo 90 tisuća.

Pripremajući se za ovaj razgovor u našoj arhivi sam našao Vaš intervju u našim novinama u kojemu ste kao predsjednik Olimpijskog saveza BiH najavili kako ćemo na OI-u 2016. imati 50 predstavnika. Vjerujete li i sad kako će se to ostvariti?


- Jesam, najavio sam to tada. Ali, nisam očekivao da će se globalna kriza ovako obrušiti i na našu zemlju. Ne mogu pobjeći od sociološkog pristupa jer sport je dio društva, i ako nismo sportu i kulturi osigurali normalne uvjete, u tom slučaju je teško očekivati kvalitetne rezultate. Očekivao sam puno bolje napredovanje rješavanja problema na razini države u tom trenutku nego što je sada. Vidim da stagniraju, što u svojoj prognozi nisam računao, tako da ću 2016. biti itekako zadovoljan ako budemo imali 20 sportaša.

Dobro, toliko o sportu. Da malo prijeđemo na Vaš biznis. Kako je uopće sve krenulo? I čime se točno sve bavite?


- Čim sam 1990. napustio Velež osnovao sam privatnu tvrtku. To je bilo baš jedno vrijeme zamaha i proboja privatnog biznisa. Imao sam sreću jer sam kroz nogomet stekao dosta poznanstava, tako da sam se sretno i spretno počeo baviti poslom. Opredijelio sam se za uvoz i izvoz. Jednim dijelom sam izvozio vina, koja su imala svoju konkurentnost, posebice Žilavka i Blatina, koje su mi bile najbolji izvoz, a zatim i rukotvorine iz Bosne. Odmah po osnutku tvrtke u biznis sa mnom se uključio i Enver Marić, pa smo zajedno radili u tandemu. A kasnije nam se priključio i moj šogor. Sjećam se, toliko smo dobro radili da mi je u jednom trenutku Enver Marić rekao: 'Marijane, što smo mi radili u nogometu'. Taj biznis se dobro razvio, ali onda se dogodio onaj nesretni rat, tako da je bilo praktički glavno kako opstati, jer su sve veze bile pokidane. Smirivanjem te situacije ponovno sam se uključio u biznis. To mi nije ni bilo puno teško, jer je ustvari bilo samo obnavljanje starih veza. Moram priznati da sam jako zadovoljan.

Koliko mi je poznato, bili ste povezani s naftnim biznisom. Čime se danas točno bavite?


- Bio sam potpuno u nafti, ali sam toliko bio u poslu 'da sam počeo i mirisati naftu'. Zajedno s Petrolom napravio sam pet benzinskih postaja, i mislim da sam to dosta kvalitetno odradio. I onda sam se jednostavno želio smiriti, a čim sam našao priliku baviti se podizanjem vinograda, bez puno dvojbe sam se uključio. Izuzetno sam zadovoljan što sam sa svojim partnerima, braćom Golemac, uspio podići sto hektara vinograda stolnog grožđa, i što smo našli mjesto na tržištu. Također, skupa sa svojim partnerima bavim se hotelijerstvom i ugostiteljstvom. Zajedno s Milenkom Mandžom i Žarkom Vrljićem suvlasnik sam hotela "Bristol". Imali smo i tu sreće da je hotel nakon rekonstrukcije počeo dobro raditi. Godine 2009. smo imali 7500 noćenja, a prošle 11.000. To je jako dobro, jer stabilnost hotela se radi na popunjenosti noćenja.

Pored toga, bavite se i građevinom.

- Zajedno sa svojim partnerima iz Revite Planta, braćom Golemac, napravio sam jednu zgradu. Ali mislim da se neću više baviti time jer se financijska kriza prvo reflektira na građevinarstvo. Imali smo sreću da smo napravili jako dobar stambeno-poslovni prostor i, koliko znam, ostao nam je samo jedan neprodan stan i nepokriven poslovni prostor. No, kako već idu godine, odlučio sam, kad je u pitanju posao, ostati samo u vinogradarstvu i u hotelu. Previše projekata u ovom ambijentu nije dobro imati.

Spomenuli ste u nekoliko navrata pojam krize. U što se u ovo doba isplati ulagati?

- Zbog ovakvog ambijenta, opasno je ulagati u sve poslove. Ali mislim da treba ulagati u proizvodnju, i onaj tko u to ulaže neće pogriješiti. Isto tako i u usluge. A svaki ostali gabarit, posebice građevinarstvo, sada je u kriznoj fazi.

Možete li definirati na koju proizvodnju mislite?

- Općenito na proizvodnju. Svaki proizvod će naći svoj put. Posebice kad je u pitanju poljoprivreda. Dolina Neretve je u mnogim procjenama označena jednom posebnom bojom, i to zajedno s dijelom Turske i Grčke. Dakle, dolina Neretve s čistom rijekom daje velike mogućnosti razvoju poljoprivrede. Imamo fantastičnu klimu i uvjete. Poljoprivreda, koliko god ne izgleda atraktivna, isplativa je. Osigurava zapošljavanje i hranu. Isto tako i turizam ima prednosti. Bez obzira na krizu, turizam doživljava svoju ekspanziju. Imamo razvijen vjerski turizam s Međugorjem, tu je zatim i Mostar sa Starim mostom, naravno. Ali imamo i odlične uvjete za razvoj seoskog turizma.

Po mom sudu, danas je najteže u trgovinama i građevinarstvu.

Kakvo je stanje, po Vama, u Mostaru?

- Mostar je sa svim događanjima doživio promjene od onog prijeratnog. Mostar ima toliko prirodnih ljepota da se nikada ne može umanjiti njegova vrijednost zbog određenih političkih prilika. Ta politika je jako komplicirana, ali ambijent koji pruža, i ljudi koji ohrabruju, govore mi, bar kad sam ja u pitanju, da je Mostar pravi izbor.

Pratite i politička događanja vezana uz formiranje vlasti.

- Vidite, u tom političkom preslagivanju vide se sve nedorečenosti Ustava BiH, koje se najviše reflektiraju na najmalobrojniji narod, a to je hrvatski. Srbi imaju sreću da imaju Republiku Srpsku, gdje mogu urediti svoje odnose, dok se hrvatski narod nalazi u teškoj situaciji. Očekivati je da bošnjački narod na sebe prihvati najveću odgovornost i da uvidi kako BiH svoju održivost može imati u jednom kvalitetnom ambijentu i ravnopravnosti bošnjačkog, hrvatskog i srpskog naroda. Ja vjerujem da će se u tom uspjeti. U ovom trenutku, kad vidim kako se manipulira s izbornim rezultatom, nije mi drago jer manjkavost Ustava se mora poštovati bar kroz vrjednovanje izbornih rezultata, a nikako manipuliranjem.

Kad vjerujete da će se uspostaviti vlast?

- Ako vodeći ljudi u politici ne prihvate jedan ambijent koji se mora ispoštovati, to preslagivanje će biti jako teško. A ako svi politički dužnosnici shvate što je BiH, i što se mora ispoštovati, onda vjerujem da će se brzo uspostaviti.

Jedno vrijeme ste proveli i u Švedskoj u Malmoeu. Koga imate tamo od obitelji?


- Moja žena, kći Vesna i sin Igor bili su u Švedskoj. Kći Vesna mi živi i radi u Malmoeu, dok mi je sin ovdje. Završio je kao i ja pravo, i radimo zajedno u tvrtki.

Biste li mogli živjeti u Švedskoj?


- Moram priznati da se Švedska najviše sviđa mladim ljudima. Ja sam čovjek koji se može prilagoditi svakome ambijentu, a moja supruga se nikako nije mogla priviknuti. No, Švedska je izuzetno uređena i socijalna zemlja u kojoj se svaki red poznaje, te priznaje i sprovodi zakon, tako da onaj koji je spreman biti discipliniran može izuzetno kvalitetno živjeti.

Možete li nam ukratko opisati jedan Vaš radni dan?


- Ustajem negdje između 6.10 i 6.20. Imam dva psa, i obično jednog povedem sa sobom na mostarsku Trim stazu, gdje provedem oko sat - sat i 15 minuta vremena. Pretrčim oko 4000 metara, a kako idem pješke, prohodam još oko 1500 metara. Tako da se svaki dan dobro uznojim i nadišem svježeg zraka. Poslije toga jedno kupanje, i dobro svjež odlazim na posao između 8 i 9 sati. Onda slijede sastanci i obveze. Pratim situaciju u Revita Plantu, hotelu Bristol..., a koliko mogu uključim se u Zrinjski, i normalno još više u Olimpijski odbor, tako da mi je dan baš iskorišten. Nakon toga nastojim slobodno vrijeme što bolje iskoristiti.

Dnevni List  Razgovarao: Dalibor Drlje