FOTO  Luka Modrić otkrio zašto mu je trofej navijača Zrinjskog jedan od najdražih u karijeri

U prodaji se odnedavno našla autobiografija hrvatskog nogometaša Luke Modrića pod naslovom ”Moja igra”.

Luka Modrić ušao je u nogometnu povijest kada je 2018. godine osvojio ono što niko prije njega nije – sve četiri najprestižnije svjetske nagrade za najboljeg igrača svijeta u istoj godini – Zlatnu loptu Svjetskog prvenstva, FIFA-in The Best, Nagradu UEFA-e i Ballon D’Or, prenose sportske.ba.

Ovaj samozatajni igrač čiji je put od djetinjstva u izbjeglištvu do svjetskog nogometnog vrha bio popločan kontinuiranim sumnjama i nepovjerenjem, konačno je osvojenim trofejima s Realom i reprezentacijom doživio da mu ime bude upisano u panteonu pobjednika.

Važan dio nogometnog sazrijevanja bila je i sezona u Mostaru. U knjizi se prisjeća kako je otišao igrati nogomet u Zrinjskom, što mu je itekako pomoglo u karijeri.

Prijatelj Ivo Džidić iz Mostara

''U ljeto 2003. iznenada se ukazala mogućnost posudbe u Zrinjski iz Mostara, člana Premijer lige Bosne i Hercegovine. Potpredsjednik tog kluba je bio Zdenko Džidić koji je imao odlične odnose s Dinamom, pa je dogovorio da na posudbu u Mostar odu njegov sin Ivica, Davor Landeka i Leonardo Barnjak. Kako su Davor i Ivica bili moji odlični prijatelji, predložili su mi da idem s njima u Zrinjski'' prisjeća se Modrić u svojoj autobiografiji odlaska u Mostar.

Priznaje da nije znao šta ga čeka, da je čuo priče kako je Premijer liga brutalna, pogotovo za mlade i fizički slabije igrače.

''Nisam se bojao! Osjećao sam da je došao taj trenutak da napravim iskorak u seniorskom nogometu.''

Modrić je stigao u Mostar i pokazalo se da je to bio sretan rasplet za njegov igrački razvoj.

''S Mostarom sam kliknuo od prvog dana. Odmah sam osjetio zadovoljstvo. Smjestio sam se u stanu blizu stadiona pod Bijelim brijegom. Doduše svaki dan sam morao prijeći tristo-četiristo stepenica na relaciji stan – stadion, ali nije mi smetalo – prisjeća se mostarskih dana zvijezda Reala i hrvatske reprezentacije - U stanu sam bio cimer sa Davorom Landekom. Od velike pomoći mi je bio i Ivica Džidić, jer je Mostar bio njegov rodni grad.

Bio sam u šoku prije utakmice sa Borcem

Trener Zrinjskog u tom vrijeme bio je legendarni Franjo Džidić. Modrić je odbrao dres sa brojem 23 po uzoru na Michaela Jordana i Davida Beckhama koji je tog ljeta potpisao za Real Madrid i uzeo dvadesettrojku.

''Već sam se zamišljao u tom dresu na prvoj seniorskoj utakmici, ali me je Džidić vrlo brzo vratio u zbilju. Čitao je imena igrača za utakmicu sa Borcem. Čekao sam kad će mene pročitati, ali to se nije dogodilo. Malo je reći da sam se neugodno iznenadio. Došlo mi je bilo da zaplačem od muke. Pitao sam se zašto sam uopće došao ovdje. Ali, dobro je da sam šutio, jer mi je ubrzo prišao trener Džidić i rekao da nisam na popisu jer klub nije riješio moju registraciju. Bilo mi je nekako lakše'' govori jedan od najboljih veznih igrača na svijetu.

Debitirao je na stadionu Pecara u utakmici protiv Širokog Brijega koju je Zrinjski glatko izgubio sa 3:0.

''Prvu utakmicu pred mostarskom publikom ću dugo pamtiti. Gostovao je Čelik, a Zrinjski je pobijedio i ja sam odigrao odlično. Oko 50. minute su me počeli hvatati grčevi i ja sam morao van. No, publika me ispratila ovacijama. Tu se začeo super odnos između mene i navijača Zrinjskog, koji će me pratiti do kraja boravka u Mostaru.''

Rezultati nisu bili bajni, jer je Zrinjski u to vrijeme imao prilično mladu i neiskusnu ekipu. Nakon pet kola preuzeo ih je Modrićev trener iz juniora Dinama, legendarni Stjepan Deverić. Zrinjski je na kraju osvojio 11. mjesto u konkurenciji 16 ekipa.

''U Mostaru su me zadužili sjajnim odnosom prema meni. Dao sam najbolje od sebe i oni su to prepoznali. Dobio sam puno pohvala, pričalo se da sam jedan od najboljih igrača lige. Meni je bilo najdraže priznanje ''Filip Šunjić – Pipa'' koje dodjeljuju navijači Zrinjskog Ultrasi onom igraču kojeg smatraju najboljim u sezoni. Važno mi je zbog još jednog detalja – bio je to moj prvi individualni trofej u seniorskom nogometu.''

Međunacionalne napetosti na stadionima u BiH

Luka priznaje da je u Premijer ligi BiH stekao ogromno iskustvo. Igrao je na desnom krilu i imao je slobodu u igri.

''To što sam do dolaska slušao u ligi, potvrdilo se i na terenu. Premijer liga je bila dosta gruba, a pogotovo je bilo teško igrati u gostima. Najgore je bilo u Trebinju, a za nijansu manje u Banja Luci i Zenici. Sudije jednostavno nisu štitili gostujuće igrače. Dobio sam poprilične batine po nogama. U Trebinju su stradali moji najdraži štitnici s likom Ronalda koje mi je poklonio otac Stipe. Neki frajer mi je ušao đonom na nogu metalnim čepovima kopački i probio rupu u plastičnom kostobranu.''

Modrić ističe da je fizički dobro odrađivao utakmice, da je naučio igrati brzo i da se iz duela izvlačio odmah po prijemu lopte u trku, izmičući se suparniku. Jedini problem su mu predstavljali grčevi u listovima.

''U Premijer ligi BiH bilo je puno gledatelja na stadionima, pogotovo na utakmicama sa Širokim Brijegom, Sarajevom i Željezničarom. Znala se stvoriti dojmljiva atmosfera, ali su se osjećale i međunacionalne napetosti. Cijelu karijeru volio sam pojačani naboj na terenu i na tribinama, ali je tada u Premijer ligi Bosne i Hercegovine bilo prilično nezgodnog ozračja. No, nije me bilo strah. Meni je u Zrinjskom i Mostaru bilo strah. Kako sam se osjećao, najbolje svjedoči moja želja koju sam prenio ljudima iz Dinama, da još godinu dana provedem na posudbi u Zrinjskom. No, u Dinamu su imali druge planove za mene.''

Modrić je po odlasku iz Zrinjskog, narednu sezonu proveo na posudbi u Interu iz Zaprešića.