Jedan je Goca Jurić: Pušio je više i od Prosinečkog, a zbog njega znamo što je - 'ajmooo'

Jedan je Goca Jurić: Pušio je više i od Prosinečkog, a zbog njega znamo što je - 'ajmooo'

''Toje jedini libero kojem priznajem da je bolji od mene'', svojedobno je pričao Ante Miše o čovjeku koji je bio utjelovljenje onoga što su ljudi s tribina najviše željeli gledati. Igrača gigantskih muda i tipa koji je u velikim utakmicama izgledao kao čovjek na kojeg se najviše možeš osloniti.

Velež je 80-ih bio jedna od najboljih momčadi bivše države. Nekoliko puta tik do naslova. Momčad koja je prema UEFA-inom rankingu 1989. bila 43. momčad Europe, što je najveći plasman jednog BiH kluba na toj ljestvici. Goca je debitirao 1983. u momčadi koju je predvodio sjajni centarfor Dušan Bajević.

Pod ''Bijelim brijegom'' počela je rasti legenda o nogometašu zavrnutih rukava, spartanskog pogleda, nepoderivog duha. Ovaj rođeni Mostarac bio je okretan, brz, utjecajan i vrlo brzo se ustalio prvoj momčadi. Superjaki Velež bio je prava opozicija vodećoj četvorci jugo nogometa. One najbolje je 80-ih put vodio najčešće u Beograd. Gocu je odveo u Crvenu Zvezdu, za koju je u tri i pol godine odigrao 78 prvenstvenih susreta.

Pušio više i od Prosinečkog

''Znao sam pušiti i po nekoliko kutija cigareta dnevno. Imao sam čak i dogovor s trenerima, da im ne rušim autoritet zapalio bi u poluvremenu u WC -u. Kasnije sam se ostavio pušenja, ali eto danas sam se opet propušio haha...'', prepričava nam branič ikona svoje beogradske dane.
Krajem tog razdoblja dijagnosticirana mu je šećerna bolest i zaista je nevjerojatno kako je igrao vrhunski nogomet i pušio više nego Veliki Žuti.
''A šta da ti kažem, čovjek je najveća životinja!''
Inozemne epizode pisao je u španjolskoj Celti i pred kraj karijere u japanskoj Yokohami. HNL je Gocu dočekao s 30 godina. Godine na koje se danas već gleda kao veteranske. No kako je prkosio svim životnim zakonitostima tako su i te brojke za Gocu bile samo neki okomito vodoravni potezi olovkom na papiru.

Igrao za Dinamo, Zagreb i Hrvatski dragovoljac
U idućih osam godina odigrao je, u dresovima Dinama, Croatije, Zagreba i Hrvatskog Dragovoljca, više od 200 utakmica na našim travnjacima. Ozljeđen svake prijestupne godine, spreman istrčati u bilo koje doba dana i noći.

''Predrag Jurić, Nino Bule, to su bili igrači protiv kojih sam najteže igrao u našoj ligi.''
Dobro, to je malo lokalpatriotski?
''Hahaha...pa nisam ja kriv što su se rodili blizu mene.''
Jednu polusezonu je odradio u Hrvatskom Dragovoljcu. Tada je u Spajićevu ekipu predvodio jedan jedini Blaž Slišković.
''Žao mi je što nisam više igrao s Bakom. Uf, kakav igrač.''
Zidane ga je uvrstio u red svojih najvećih idola?
''Ako je to Zidane rekao - eto i ja kažem.''
I danas kad ga pitate, kako je bilo igrati protiv najvećih napadača koje je čuvao uvijek ističe kako su ''najgori oni koje ne znaš''. Zatekli smo se jednom u Gocinom društvu kada u kojem se gledala utakmica Manchester Uniteda, Berbatov je predvodio napad crvenih vragova.

''Nema u njemu onog ciganluka, a fin igrač...'', Goca je uvijek volio mangupluk kod napadača. Karakterno posebne tipove.
Danas je pomoćni trener u Lokomotivi, a Mamićev ''šećer u venu i ajmoooo'' ostat će zabilježen kao oda o čovjeku koji je odrastao u klubu koji je dobio ime po planini. Za napadače je bio baš to. Planina na koju se nije išlo bez vrhunske opreme i pomoći drugih. A ni tada niste bili sigurni da ćete moći protiv nje.

gol.dnevnik.hr