Interview: Iva Landeka najbolja Hercegovačka nogometašica

Ta zvijezda je svakako Iva Landeka djevojka iz Posušja nogometašica koja je nastupala za mnoge klubove, ali jedna od najboljih igračica i kapetan reprezenatacije Hrvatske.

Kao prvo hoćeš li se predstaviti čitateljima našeg portala?

"Bok Ljudi! Zovem se Iva i igram nogomet:). Dolazim iz Posušja tj. sela pored Posusja, Rastovače. U Posušju sam živjela do svoje 14 godine pa sam otišla put Zagreba, a razlog moga odlaska bio je naravno nogomet".

Kada si se počela baviti nogometom, i što je uopće jednu djevojku nataklo da se bavi ovim sportom?

"Nogometom se bavim još od malih nogu, od kada znam za sebe znam i da igram nogomet. Za mene nije bilo drugog sporta. Zašto nogomet? Pa nisam baš imala izbora, sva djeca u selu su igrala nogomet pa i ja s njima. Naravno, igrao je i tata, braća i rođaci pa sam s njima uvijek hodala po raznim turnirima. Od tud se razvila i moja ljubav za nogometom. Tada nisam razmilšjala o tome da li ljudi kod nas smatraju nogomet muškim sportom ili ne. Meni je bilo bitno da sam igrala i uživala u tome. Kasnije kada sam shvatila da je kod nas nogomet ipak „namjenjen“ samo za muški spol vec je bilo prekasno, jer sam se zaljubila u ovaj sport i ništa me više nije moglo odvući od njega".

Za koje si klubove nastupala u karijeri, i koja je tvoja prirodna pozicija?

"Igrala sam do sada u „ZNK MARIJAN“ iz Splita, jedan kratki period, pa sam se preselila u Zagreb i igrala sam 3 i pol godine za „ZNK DINAMO MAKSIMIR“. Onda sam dobila Šansu da idem igrati u inozemstvo pa sam se preselila u Klagenfurt -„SK KELAG KÄRNTEN FRAUEN“. Iz Klagenfurta sam otišla u Poljsku, u klub „RTP UNIA RACIBORZ “, a sada sam u Njemačkoj, u klubu „FF USV JENA“. Moja prirodna pozicija je vezni igrač, vise orijentirana prema naprijed".

Potičeš iz športske obitelji, pa kako oni gledaju na tebe i sport kojim se baviš?

"Da, već sam gore spomenula kako mi je i bliža i daljna rodbina bila u nogometu. Od njih,  a posebno od  rođaka sam puno toga naučila, tako da i njima pripadaju veliku zasluge da sam danas dogurala s nogometom ovako daleko. Naravno da im je drago da igram nogomet, oni su uvijek bili uz mene i davali su pozitivne komentare. Kod nas je nogomet sport broj 1, uvijek se priča i raspravlja o nogometu".

Općenito, koliko je ženski nogomet zastupljen na našim prostorima i da li je dobio svoje mjesto pod suncem?

"Odgovor na pitanje koliko je ženski nogomet zastupljen kod nas znaju već i ptice na grani:). Ponavljam uvijek jedne te iste odgovore, pa čovjek već pomalo gubi volju jer nikako da napravimo veći iskorak prema naprijed. Nažalost jako sporo napredujemo u odnosu na ostale zamlje zapadne europe. Kod nas se ženski nogomet ne shvaća ozbiljno i ljudi ne razmisšjaju o njemu, niti žele nešto promijeniti po tom pitanju".

Nastupaš i za nogometnu reprezentaciju Hrvatske, pa nam reci gdje je Hrvatska na karti ženskog nogometa u Europi?

"U Hrvatskoj se stanje nekako lagano popravlja i idemo prema naprijed. U reprezentaciji sam pa to mogu slobodno reći. Ali to nije dovoljno da bismo bili ozbiljnija prijetnja ostalim reprezentacijama koje su u vrhu ženskog nogometa.
U svijetu je slika potpuno drugačija i ženski nogomet se sve više cijeni i pridaje mu se sve više pažnje. Ne samo od ljudi koji se nalaze u ženskom nogometu već i od najvećih nogometnih organizacije FIFA-e i UEFA-e. Oni potiču rad s curicama u klubovima i zahtjevaju da svi muški klubovi imaju i ženski klub. Za sada im plan uspijeva,  a Njemačka je pravi primjer za to. Hrvatska je još uvijek daleko od onoga gdje bi mogla i gdje zaslužuje biti. Spadamo među lošije rangirane reprezentacije u svijetu. Ali usprkos svemu mi smo ipak veliki optimisti i nadamo se da ćemo u skoro vrijeme uspijeti izboriti plasman na veliko natjecanja i time pokazati ljudima iz vrha nogometa da ženski nogomet i reprezentacija zaslužuju puno veću potporu od ove koju trenutačno NE-imamo".

Možeš li izdvojiti neku utakmicu koja ti je posebno ostala u sjećanju?

"Puno utakmica mi je ostalo u sjećanju, a možda do sadamogu izdvojiti dvije najdraže. Prva je kada smo igrali sa Slovenijom 3:3 u Hrvatskoj. Ne zbog rezultata , jer nije bas pohvaljujući, vec zbog karaktera ekipe jer smo gubili 1:3 do 90.minute i uspjeli smo poravnati.  Druga utakmica koja mi je ostala posebno u sjećanju je zadnja prevenstvena utakmica u poljskom prvenstvu prošle godine jer se do tada jos nije znalo tako će osvojiti prvenstvo. Mi smo pobijedili i ja sam imala sreću da postignem zgoditak pa je radost bila još veća".

Sigurno pratiš i Europsko prvenstvo u Poljskoj i Ukrajini, pa možeš li komentirati dosadašnji dio takmičenja?

"Da, pratim utakmice europskog prvenstva koliko stignem. Žao mi je da smo ispali jer su dečki igrali jako dobro i borili su se pošteno do kraja i pokazali kako se igra za svoju državu. Nažalost, nedostajalo je malo sreće ali i sve u svemu mislim da možemo svi biti zadovoljni s onim što su prikazali na euru. Moji favoriti za osvajanje prvenstva su od početka Nijemcii i Francuzi pa sam naravno znatiželjna hoće li prognoze biti barem donekle točne:)."

Kakvi su ti planovi u budućnosti?

"Prevelikih planova za budućnost nemam. Želim završiti fakultet koji sam započela i naravno u nogometu ostvariti što bolje rezultate. Želja mi je da ostanem živa i zdrava, a ostalo će sve doći na svoje mjesto, naravno uz trud i rad".

Poruka čitateljima našeg portala i djevojkama koje bi se eventualno željele baviti nogometom.

"Čitateljima Vašeg portala želim da budu sretni, zadovoljni i otvoreni prema drugim ljudima bez obzira na vjeru i nacionalnost. Neka se bave sportom koliko god je to moguće! Posebno mladima, da budu uporni u ostvarenju svojih ciljeva i neka ne odustaju. Curama koje se žele baviti nogometom želim samo prenijeti da se ne oslanjaju na predrasude drugih jer takve predrasude nemaju tamelja. Bavljenje nogometom ili bilo kojim drugim sporom ne donesi nikome zlo a sami sebi možemo otvoriti mnoga vrata u životu. Hvala i lijepi pozdrav svima u Hercegovini"!