HŠK Zrinjski: (Ne)ispričana priča o ljubavi

HŠK Zrinjski: (Ne)ispričana priča o ljubavi

Ma znam, pisalo se milijun puta o toj ljubavi. I pisat će se još barem toliko! Kažu da se stara ljubav zaboravlja, odnose je vjetrovi. Čak i Halid Bešlić u svojoj pjesmi kaže: "..Prvi poljubac davno zaboravljen..". Ali, ona prava ljubav zaborava nema. Priča je ovo o mostarskom Zrinjskom...

Prvi put kad uđeš na stadion, zauzmeš svoje mjesto među onima koji su tu zbog istog cilja...Neprocjenjivo! Prvi put kad zapjevaš pjesmu, "probudiš" onog do sebe, skočiš na propuštenu priliku za gol, negoduješ zbog odluke suca, mašeš zastavom, bodriš i kad ne ide pa ti nekad bude svega dosta, ali ljubav je to što spaja tuge i veselja. Naposljetku, to je ljubav koja ne može proć'. Ljubav od koje ne tražiš ništa zauzvrat jer ti je u početku već sve dala, a različitih verzija i doživljaja te ljubavi je bezbroj. 

Moja verzija započinje u šestoj - sedmoj godini života, znate to je (barem bi trebao biti) onaj bezbrižni dio djetinjstva u kojem korak po korak stvarate uspomene, upoznajete svijet i gledate ga svojim srcem, a ne očima. I tako moje srce ugleda kapiju tribine Zapad. 

I danas se sjećam te utakmice s banjalučkim Borcem, slavili smo 4:3. Već tada znao sam da će Smajke i Rajović, a poslije Žiža, Matko, Maka Ivanković i mnogi drugi postati nogometnim herojima mog djetinjstva. Često se prisjetim prve minute utakmice protiv Tre Pennea, zabija naš Maka nakon dodavanja iz kornera, trči prema tribinama , svi skačemo k'o da smo osvojili Ligu prvaka. Kasnije izađeš van s prijateljima na "Vojničko", igra se lopte, dresovi Zrinjskog su tu...Grad Mostar je disao za Zrinjski.

Znaš, to su ti trenuci za koje se živi. Naleti adrenalina i sreće u jednom, a tuge i bijesa u drugom trenutku. Eh, taj nogomet, na kraju krajeva, taj ZRINJSKI! Moja verzija neke nove, drukčije ljubavi  započela je davno, još uvijek traje i trajat će do kraja života. A Zrinjski? Živjet će u nama dok Neretva teče!

No, danas se situacija promijenila. Nadolazeće generacije odrastaju uz pametne mobitele, provode vrijeme uz svoje računare maštajući o selfieju s raznoraznim 'megazvijezdama' pred prepunim tribinama svjetskih velebnih zdanja. To ne bi bio problem kada bismo se prvo okrenuli našem klubu, stadionu, našem gradu! No, taj naš nadaleko poznati 'bolje je svugdje nego ovdje' mentalitet nas priječi.

Znam da si i ti dio ljubavi što spaja tuge i veselja. Možda si dio Zrinjskog već od obnove, možda si to postao tek nakon prve titule, netko nakon one posljednje otprije  nekoliko mjeseci, a možda ćeš tek postati dijelom naše obitelji. Sjeti se nogometnih heroja svog djetinjstva, ispričaj svom djetetu priču o onim momcima koji su ginuli za bijeli dres s crvenom lentom, nek' te pogleda s onim žarom u očima...Istim onim žarom s kojim ti gledaš stadion pod Bijelim Brijegom svaki put kad prođeš pored brojnih grafita koji na najbolji način oslikavaju ljubav navijača prema ovom klubu. Prepričaj mu povijest kluba, pričaj mu o svim onim teškim trenucima iz kojih smo se ZAJEDNO izvukli i svim veličanstvenim pobjedama i preokretima kojima si svjedočio...

Trese nas kriza. Igračka, rezultatska, na tribinama brojčana... Znam da si ti tu. Na svom mjestu na kojem uvijek sjediš/stojiš. Bodriš i kad ne ide, ne znaš drukčije jer nisi navikao sjediti ispred TV-a i "navijati" za  Manchester United, Barcelonu, Atletico, Napoli i mnoge druge. Znaš da si esencijalni dio HŠK Zrinjski. Nek' to od sutra postane i tvoj bližnji ! Prva prilika da 'povučeš' nekog novog na stadion već je narednog vikenda kad nam dolazi tuzlanska Sloboda.

Idemo do kraja zajedno i ovog puta, bez obzira na sve nedaće i neprijatelje koji nas okružuju. Idemo do kraja zbog svih onih koji su zaslužni da mi danas imamo sveto ime Zrinjski!

 

"..kroz pobjede i kroz poraze, zajedno smo stajali, istu pjesmu pjevali.."

 

HERCEGOVINA.INFO