Filip Faletar: Nogometno čudo iz Rame vrijedno 10 milijuna eura

Filip Faletar: Nogometno čudo iz Rame vrijedno 10 milijuna eura
Čelne ljude "Žute podmornice" zadivilo je Filipovo umijeće s loptom, a činjenica da ovaj dječak trenutačno vrijedi čak 10 milijuna eura (odšteta u klubu) dovoljno govori o njegovoj talentiranosti.

I ništa to ne bi bilo čudno da Filip nema samo 15 godina i prvo je dijete u povijesti Villarreala koje je klub kupio s 13 godina. Iako danas živi svoje snove, trebalo je mnogo muke i truda da mu se pođu i ostvarivati. Uz nevjerojatnu upornost, discipliniranost, ali i talent, trebao je i podršku trenera i svojih roditelja koji nisu žalili ni vrijeme ni novac kako bi svom sinu pomogli u ostvarivanju njegovih snova.

Prvi dodir s loptom

- Trebalo je Filipa stalno voziti na treninge, brinuti se o putovanjima, ispraćati ga, čekati kada se vrati s gostovanja. No, sve nam to nije bilo teško, jer više volimo da je na igralištu, nego na ulici ili zadimljenim kafićima, kažu Filipovi roditelji Ivan i Anđa, koji su u vihoru rata davne 1993. napustili Bosnu i odselili se u Austriju gdje je Filip rođen i gdje je napravio svoje prve nogometne korake.

 

Njegov prvi dodir s loptom kada je imao svega šest godina igrajući za Post SV iz Austrije pokazao je da će nogometni svijet uskoro dobiti nekog novog Zvonimira Bobana ili Roberta Prosinečkog.

 

- Za taj klub sam igrao oko 18 mjeseci. Onda smo jednog vikenda igrali protiv Rapida. Taj susret je donio prekretnicu u mom životu. Naime, iako je do tada Rapid svoje protivnike znao savladati s čak 7-8 golova razlike, tada je izgubio od nas 5:3, a četiri gola sam dao ja, prisjeća se Filip.

 

Sve ostalo je povijest. Uskoro je stigla ponuda iz Rapida, a on nije dugo razmišljao. Ipak, Rapid iz Beča je najveći klub u Austriji. Svega pola godine nakon što je došao u taj klub, postao je kapetan te je dobio svoj najdraži broj 10 koji trenutačno nosi i u Villarealu.
Igrajući na poziciji veznog igrača, svojim protivnicima se nazabijao golova, pa su njegov smisao i razumijevanje najljepše sporedne stvari na svijetu vrlo brzo prepoznali brojni europski klubovi iz Njemačke i Nizozemske iz kojih je imao čak 12 ponuda. Čekajući pravi trenutak, nastavio je igrati za Rapid s kojim je godišnje igrao na barem desetak internacionalnih turnira, na kojima je, pored brojnih igrača Bercelone, Ajaxa, Bayerna iz Minchena i drugih velikih klubova, Filip čak osam puta proglašen najboljim igračem.

Odlazak u Villareal

- Na jednom od tih turnira Rapid je pozvan u Španjolsku. Iako nismo imali što slaviti, jer smo završili na pretposljednjem mjestu, ja sam ipak imao razloga smijati se, jer sam proglašen najboljim igračem turnira, kaže Filip.

 

Bio je to trenutak koji je Filip čekao. Naime, na turniru su ga zapazili skauti Villarreala koji nisu željeli propustiti niti jedan dan bez Filipa. Sve ostalo se odvijalo filmskom brzinom. Preko Nenada Bjelice, umirovljenog hrvatskog nogometaša i reprezentativca, stupio je u kontakt s čelnim ljudima Villarreala.

 

- Prijašnje ponude me nisu toliko uzbudile. Bio sam sretan kada mi je došla ta ponuda, jer je to došlo kao priznanje za sav moj mukotrpan rad tijekom zadnjih godina, govori nam Filip koji je s obitelji otišao u Španjolsku kako bi vidjeli kakve uvjete pruža ovaj veliki klub koji se trenutačno nalazi na trećem mjestu, iza Barcelone i Real Madrida.


- Pogledali smo sve, i Akademiju i školu, stadion... Sve je bilo perfektno, bili smo oduševljeni, kaže Filip.
Na njegovu veliku radost kao i na radost cijele mu obitelji, bili su pozvani na večeru na kojoj su imali čast sjediti s predsjednikom kluba Fernandom Roigom s kojim su potpisali ugovor na pet godina.

Nagrada za mukotrpan rad

Ovaj mladi Ramljak na dobrom je putu u Villarrealu, trenira već sa starijim uzrastom, a Uprava kluba je izjavila da su jako zadovoljni njegovim razvijanjem. Naučio je brzo jezik i dobro se snašao. Kaže da bi jednog dana volio zaigrati za legendarni Real Madrid, gdje je našao i svoj uzor Cristiana Ronalda. U Villarrealu je upoznao i legendarnog kapetana Marcosa Sennu i brazilskog nogometaša Nilmara.

 

- Za sve ovo što imam zaslužna je moja obitelj. Ona mi je dala ovu šansu. U Rapidu se do 15. godine sve plaća, turniri, kopačke, sportske stvari, tako da su u ovih šest godina investirali oko 30 tisuća eura, zahvalan je Filip svojoj obitelji koja će mu se uskoro pridružiti u Španjolskoj.

 

Iako ima svega 15 godina, Filip Faletar djeluje vrlo zrelo u svojim razmišljanjima, svjestan da je njegov nogometni i životni put pun izazova. Svjestan je da je još rano da se usporedi s nekim velikim igračima, ali i svojih kvaliteta koje mu omogućuju driblinge, asistencije i golove. Međutim, sve ono što je uradio sa svojih 15 godina govori nam da je na pravom putu da mu pozavide brojne nogometne zvijezde.


Rama u srcu

Iako je život u dijaspori san mnogih mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine, poglavito Hrvata, njegovim venama teče prava Ramska krv. Kilometrima daleko od svoje Rame, nije zaboravio na malo mjesto odakle potječe, pa je uvijek sretan kada ima priliku doći i posjetiti svoju rodbinu i prijatelje u Rami. Kaže da mu je Rama u srcu i, bez obzira na sve ljepote koje se mogu vidjeti u Španjolskoj, ono što ima Rama tamo se ipak ne može naći.
- U Ramu dolazimo 3 do 4 puta godišnje, boravimo kod očevog strica, a kada sam u Španjolskoj, često sam u kontaktu s njima preko mnogih online portala, kaže Filip.


Brat Dario velika podrška

Filip kaže da je njegov talent najprije zapazio njegov stariji brat Dario koji je igrao u trećoj Austrijskoj ligi. - Kada ne bi imao treninge u svom klubu, Filip je išao sa mnom trenirati, a ja sam znao uzimati i godišnji odmor u tvrtki u kojoj sam radio samo kako bih s njim išao na treninge i pokazivao mu neke stvari. Vidio sam da je uporan i da želi naučiti, ponekad je bilo galame i suza u očima, ali nije prekidao i odustajao od vježbi, kaže Filipov brat Dario.


Sanja da zaigra za reprezentaciju Hrvatske

Zbog velikog talenta i svega što je Filip pokazao, dobio je poziv i da zaigra za reprezentacije Hrvatske i Austrije. Stoga bi ga u skoroj budućnosti mogli gledati kako brani boje Hrvatske, jer nositi dres hrvatske reprezentacije za njega je uvijek bio veliki san, i ne samo za njega, nego i za njegove roditelje kojima je bio cilj da se Hrvati jednog dana ponose što imaju jednog takvog igrača.

 

Tekst i foto: Dnevni list