FOTO  BBB-i pripremaju veliko iznenađenje: Obljetnica čuvene 'otimačine' i ispraćaja u pratnji oklopnih vozila

BBB u Bergamu

Prošla su skoro tri desetljeća od legendarnog gostovanja Bad Blue Boysa u Bergamu. Bilo je to 19. rujna 1990.

Donosimo drugi dio antologijske priče o "invaziji" BBB-a na Bergamo 1990. godine. Dinamo je u prvom kolu Kupa Uefe gostovao kod Atalante, talijanskog kluba sa sjevera Italije s kojim će u srijedu na Maksimiru odmjeriti snage u Ligi prvaka, piše gol.hr.

Prije same utakmice nije bilo previše sukoba s domaćim ultrasima. Oni sebe nazivaju Brigate.

„Imaju oni dosta žestoke navijače. Ali očito nisu bili spremni za nas. Vjerojatno su mislili da im dolaze neki bezveznjaci. Trebalo ima je vremena da se organiziraju. Sjećam se da je dok smo prilazili stadionu jedan njihov navijač iskočio pred autobus s lancima u rukama i razbio vjetrobransko staklo. Tu smo mi izišli van i počela je frka. Ali više se policijom nego s njima“, priča Ludi.

„Kada su počeli najveći neredi, moja je skupina već ušla na tribinu. Krenuli smo u proboj, neki su prošli, ali ubrzo su zatvorili prolaz teškim metalnim vratima. Pokušavali smo probiti, ali jednostavno nismo mogli, pa se obračun nastavio na tribini.“

Bakljada početkom drugog poluvremena

Iako je talijanska policija presretala autobuse BBB-e pri ulasku u Bergamo i zapljenjivala sve što je našla u autobusima, od pirotehničkih sredstava do alkohola, BBB-i su ipak prošvercali na stadion veću količinu baklji i dimnih bombi.

„Početkom drugog poluvremena zasuli smo travnjak bakljama. Ne znam koliko ih je bilo, možda četrdesetak“, podigao je glavu Paksi i pokušao se sjetiti točne brojke.

„Kao i obično, nismo se baš slagali s upravom i tadašnjom politikom vođenja kluba. To je bio jedan vid protesta. A ni kazne za takve stvari tada nisu bile prevelike. Sve je to bilo više-manje u duhu vremena. Ne može se suditi iz ove perspektive. Na kažemo da je to bilo dobro, ali tako je bilo po cijeloj Europi, skoro pa uobičajeno. Dinamo nije dobio nikakvu kaznu.“

Ludi se iznenada sjetio jedne sekvence:

„Ne znam sjeća li se netko grupice naših navijača koja je bila smještena u tampon-zoni između nas i susjedne tribine. Bilo je njih desetak s transparentom Dinamo – BBB – Pag. Nemam pojma kako su oni tamo dospjeli. Čudna priča.“

Čuvena "otimačina" golemog transparenta

U općem kaosu dogodila se i čuvena „otimačina“, koji su BBB-i godinama čuvali kao najvrjedniji "ratni plijen". Boysi su bili smješteni na jugozapadu stadiona Atleti Azzurri d'Italia, dok je glavna tribina Atalantinih ultrasa bila na sjeveru.

„Jedan od naših najmlađih članova, koji je tada bio prilično vitak i krhak, provukao se kroz malu rupu na ogradi i nehajno se prišuljao njihovoj navijačkoj tribini. Hladnokrvno im je skinuo golemi transparent koji je težio barem 50 kilograma. Oni su pažnju preusmjerili na policiju i nisu to očekivali. Dok su shvatili što se dogodilo, transparent je već bio na našoj tribini. Tu su podivljali. Na kraju utakmice masovno su krenuli prema nama. Policija ih je spriječila da ne dođu do naše tribine. Mi smo ih spremno čekali. Tko zna što bi bilo da su se uspjeli probiti“, šireći ruke hipotetski će Ludi.

Paksi kaže da su se dugo nakon utakmice okolo stadiona i u susjednim kvartovima čule policijske sirene i pucnjevi. Talijanski organi reda vodili su tešku borbu s navijačima Atalante dugo u noć.

Pucnjava oko stadiona, BBB-i ispraćeni iz Italije s oklopnim vozilima

„Satima su se čuli pucnjevi iz vatrenog oružja. Ne znam jesu li pucali bojevom municijom ili samo gumenim mecima. Tko zna, bilo je tu svega. Čuli smo da je bilo ranjenih, pretpostavljam od gumenih metaka.“

Zanimljivo je da je bilo svega nekoliko uhićenih BBB-a na licu mjesta. Poslije su prilično brzo pušteni. Na tribini gdje su bili smješteni BBB-i situacija se smirila nakon utakmice.

„Policija nas je zadržala na stadionu. Poslije su nas uz golemo osiguranje utrpali u autobuse i otpratili sve do granice. U pratnji su bila i oklopna borbena vozila s gumenim kotačima, onda možete misliti što je to bilo. Nisu nam uopće pregledavali dokumente na granici.“

„Jedva su čekali da nas se riješe. Samo su rekli: 'Odlazite da vas naše oči nikada ne više ne vide, ha ha ha…'“

Tri desetljeća poslije dečki se spremaju za novo gostovanje na sjeveru Italije.

„Idemo svi u Milano, ne smijemo to propustiti. Žao nam je što se ne igra u Bergamu, ali skočit ćemo tamo barem na kavu. Moramo obići stadion i punktove koje najviše pamtimo“, kažu Tedy i Paksi.

„Vjerujemo da Dinamo ima realne šanse završiti treći u skupini. Ni drugo mjesto nije nemoguća misija. Puno toga će ovisiti o prvoj utakmici. Ne smijemo izgubiti ako želimo nešto napraviti“, sumira Kiki.

U Zagreb stiže 3000 Atalantinih navijača.

„Vidim da poručuju kako dolaze u pohod. Mi smo to već davno obavili kod njih“, smije se Tedy.

„Tada ih je došlo tristotinjak. Na kolodvoru su se iskrcali s plastičnim šljemovima na glavama. Imali su one radničke. Mislim da im nije bilo svejedno“, ironično je dobacio Zlodi, pa podsjetio kakva je situacija vladala u to vrijeme u Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj.

„Politička situacija bila je jako zategnuta, osjećale su se visoke tenzije. U to vrijeme je već bila ustrojena hrvatska policija. Bilo je ogromno osiguranje, ništa se nije prepuštalo slučaju. S Talijanima nije bilo nikakvih problema. Jedina velika frka dogodila se u Zvonimirovoj kada su se Boysi sukobili s vojnom policijom ondašnje JNA. Mnogi su završili u Đorđićevoj.“

Dinamo je naposljetku ispao zbog gola u gostima. U Bergamu je bilo 0:0., u Zagrebu 1:1. Čuveni Argentinac Claudio Caniggia bio je najveća zvijezda Atalante. Njemu su BBB-i namijenili posebnu strofu na talijanskom koja će se vjerojatno u srijedu skandirati i na Maksimiru.

Zvonimir Boban i Davor Šuker bili su najveće zvijezde Dinama. Za Modre su igrala i dva Kostarikanca koji su se poput Caniggije proslavili na Svjetskom prvenstvu u Italiji - Ronald Gonzalez i Hernan Medford.

„Da je Medford zabio onu šansu u Bergamu u finišu utakmice, mislim da bismo probili kroz ogradu ili srušili tribinu. Naravno, karikiram. Šansa se dogodila taman pred našim očima. Šteta, da je zabio, prošli bismo dalje“, s malom digresijom uskočio je Ludi.

„Prije su se puno jače slavili golovi. Nije to ni blizu kao prije“, sa sjetom dodaje Domi, koji ponosno ističe da je jedan od predvodnika skandiranja „Građanski“ na Dinamovim utakmicama.

„Mi smo to počeli skandirati za jednog gostovanja u Beogradu protiv Zvezde na Marakani, mislim 1987. Sjećam se da tadašnjoj miliciji nije bilo jasno što nam to znači. Velika većina Boysa je to prihvatila, ali poslije politika nije imala sluha. Nisu slušali navijače, nego su nametnuli svoju volju.“

„Da su kod promjene imena kluba odmah vratili Građanski, ostao bi Građanski. Nitko se ne bi bunio. Otac mi je pričao da je Dinamo zapravo Građanski, da ga svi purgeri i navijači Dinama tako percipiraju. No oni navijače uopće nisu slušali, nije ih bilo briga, radili su po svom i tu se rodio otpor. Koliko se sjećam, Građanski se nije skandiralo u Bergamu, ali prije jest.“

Domi je utvrdio:

„Ukidanjem Građanskog i ostalih starih zagrebačkih klubova napravljen je kulturocid. Navijače nitko ništa nije pitao, sve je napravljeno na silu. Tko se pobunio, nije dobro završio. Ne podržavam današnju upravu, još manje Mamića, ali mislim da je napravljen dobar potez kada je u ime stavljen prefiks Građanski. To je elegantno napravljeno, ostao je Dinamo, ali povijest se mora poštovati. Najvažnije je što osjećaju navijači Dinama, a oni osjećaju i znaju gdje su nam korijeni.“

Dečki još uvijek idu na utakmice Dinama, koliko stignu i mogu.

„Ja sam bio na posljednjim gostovanjima, čak i u Rosenborgu“, ističe Tedy.

„Još uvijek pratimo situaciju u navijačkim redovima. Boysi u srijedu pripremaju veliko iznenađenje, jako zanimljivu koreografiju. Nećemo vam reći o čemu se točno radi, ali takve nije bilo dugo“, otkrivaju Tedy i Paksi.

Uzgred rečeno, koji je Dinamo bio jači: onaj iz Bergama ili ovaj današnji?

„Tada je Dinamo redovito ispadao u prvim kolima, ali i sustav natjecanja bio je drukčiji. Prije si već u startu igrao s jakim klubovima. Ne može se to uspoređivati. Mislimo da je onaj Dinamo po imenima bio jači, no ovaj je kompaktniji, nekako zreliji. Ima bolje rezultate, to je činjenica“, zajednička je procjena cijele ekipe koja se rado prisjeća tog slavnog gostovanja.

Dragovoljci u Vukovaru

„Ne treba preuveličavati stvari. Bilo je tu svega, ali što je to u odnosu na ono što nas je čekalo nekoliko mjeseci poslije. Mnogi Boysi su se rasuli po ratištima diljem Hrvatske. Ja i Domi završili smo kao dragovoljci u Vukovaru“, kazao je Zlodi.

Domi je ozbiljnim glasom nastavio:

„Nismo ni znali jedan za drugog tijekom borbi. Vidjeli smo se tek kada su nas odvodili u zatočeništvo i odmah nam je bilo lakše. Onako pretučeni i zdrobljeni počeli smo se potiho smijati. Kosti možeš slomiti, ali duh je nesalomljiv. Život piše romane. Izdržali smo sve i, evo, danas planiramo nove odlaske na utakmice.“

„Idemo u srijedu na Maksimir i na uzvrat u Milano. To je sigurno. Old school rules“, uskliknuli su svi zajedno nazdravljajući punim čašama.

Talijanska policija ovaj put s njima sigurno neće imati problema. Kako im i priliči, bit će tek mirni ljubitelji nogometa. To preporučuju svima.

„Nadamo se da mladci neće raditi probleme. Ma, bit će sve u redu, novo je vrijeme, sve je drukčije. Neke stvari se ne mogu ponoviti, a ni ne trebaju. Mladi trebaju izvući pouke iz prošlosti. Može se žestoko navijati bez nereda i baklji“, zaključna je poruka stare ekipe BBB-a. Potpisujemo.