10 razloga zbog kojih Mamić mora otići iz Dinama

Petnaest je puta mijenjao trenere, nekoliko puta kažnjavao igrače zbog loše igre, nebrojeno puta dijelio lekcije (uz porcije psovki) novinarima, sveučilišnim profesorima, gradskim čelnicima, obavještajcima (pljuska šefu riječke POA-e)...

Uspio je obogatiti sebe, svoje bližnje i igrače kojima je omogućio bajne transfere, uspio je od gospodskog kluba napraviti vašar, a tu udrugu građana u trgovačko društvo. Uspio je Dinamo dovesti do toga da u Ligi prvaka ispadne od Moldavaca, a sve priče o Ligi prvaka i euro-proljeću ostale su bajke, piše sportal.hr.

Da bi u nedjelju navečer, između dva "kupanca" na svojoj jahti, odlučio potjerati još jednu legendu, Zajeca. Nije ga sam htio nazvati nego je naredio direktoru Vrbanoviću da nazove trenera i obavijesti ga o otkazu!?

Nakon deset godina ostalo je samo pitanje: kada će više i sam otići!

1. Bez europskog iskoraka

Kroz klub je prošla okosnica reprezentacije, novac je dolazio od prodaje igrača, a kupovali su se “kapitalci” poput Calella (2,2 milijuna eura), Slepičke (milijun i pol), Andersona (800.000), Papadopoulosa... Dakako, europski je rezultat izostao. Sustav natjecanja pomogao je da plavi redovito igraju Europsku ligu, ali svako se ljeto najavljivala Liga prvaka i euro-proljeće.

2. Ruši ugled kluba

Slika Dinamova izvršnog dopredsjednika kako na aerodromu glumi striptizetu i leži na podu, razbacuje se eurima, kako štakom mlati zastupnika Gradske skupštine Mesića, kako vrijeđa novinare, sveučilišnog profesora Šibera i svakog tko misli drukčije obišla je nogometni svijet. Sve je to radio kao Dinamov čelnik.

3. Afera namještanja

Iako još ništa nije dokazano, već sama činjenica da je utakmica Dinamo - Hajduk pod sumnjom i istragom te da se u njoj spominje sportski direktor Zoran Mamić dovoljno je neugodna. A u istom se kontekstu navode i europski sudari s Timisoarom i Arsenalom.

4. Sukob interesa

Koliko se samo puta trudio objasniti da nije u sukobu interesa, ali samo naivni mogu u to povjerovati. Najprije je sam vodio menadžersku agenciju dok su mu igrači igrali u njegovu klubu, potom ju je ugasio, ali nekako u to vrijeme istog se posla prihvatio sin Mario! Zbog rupe u zakonu biznis je nastavljen.

5. Otjerao legende

Legende kluba Dinamo zaobilaze ili čelnici s njima metu pod! Ladić, Prosinečki, Cvitanović (koji je sada u klubu)... dugo su bili s klubom na sudu, s Kranjčarom se svađao oko Nike, iako sada kažu da su dobri, Zajeca i Vlaka je potjerao, Mlinarića više puta, Boban izbjegava stadion... Zatvorio je vrata kluba i svom ‘tati’ i kumu Ćiri Blaževiću.

6. Nelegalni vlasnik

Iako je Dinamo udruga građana izdašno financirana iz gradskog proračuna, Mamić se ponaša kao vlasnik kluba. Uostalom, i sam se pohvalio da je, primjerice, jedini bio za dovođenje Zajeca na klupu. Predsjednik kluba Barišić samo je marioneta, Izvršni odbor i Skupština ispunjavaju formu i prikrivaju potpunu Mamićevu samovolju.

7. Sportska politika

Često mijenjanje trenera i dovođenje stranaca sumnjive kvalitete jedina su konstanta sportske politike. A sve to uz blagoslov prvog čovjeka za struku, sportskog direktora. Brata Zorana. Za silne milijune koji su stigli od prodaje moglo se koji put i kupiti pravo pojačanje, pa i dovesti stručnjaka europskog formata koji bi jamčio rezultate.

8. Bijeg sponzora

Prvenstveno svojim ponašanjem i čestim ispadima Mamić je od kluba odmaknuo i sponzore i ozbiljne poslovne ljude. Prečesto se njegovo i Dinamovo ime pojavljivalo u negativnom kontekstu, a on se sam bahato i neumjesno hvalisao da je “pun ko' brod”, da je Dinamo “najuspješnija hrvatska tvrtka...”, nudio se za premijera koji će izvući Hrvatsku iz krize...

9. Politizacija kluba

Nedopustivo je za neprofitnu udrugu građana kao što je Dinamo da se miješa u politiku i šalje političke poruke. A Mamić i njegovi igrači smiješili su se s plakata u kampanjama za Milana Bandića, ali i za HDZ. Bilo je to nedopustivo dodvoravanje, jer Dinamo je hrvatski klub ma tko bio na vlasti. A i Uefinim statutom i olimpijskom poveljom zabranjena je zlouporaba sporta u političke svrhe.

10. Trgovački motivi

Prodavati najbolje igrače uoči najvažnije utakmice čista je trgovačka logika. Koja se, dakako, kosi sa sportskim motivima. A Mamić je to napravio s Eduardom 2007., Modrićem 2008. i sve to ponovio ove sezone s Mandžukićem. U toj trgovini bilo je i teških promašaja i gubitaka, poput tjeranja Nike Kranjčara u Hajduk 2005. godine.

Novi niz bisera Dinamova gazde koji je odmah po dolasku s jahte potresao klub

"Nismo ispali od Sheriffa zbog nesreće, to kažu samo ljudi koji baš i ne poznaju nogomet."
Dodao je da je Sheriff u rangu Trepče iz Kosovske Mitrovice. Koliko samo Hrvatska ima nogometnih neznalica...

"Ne možemo dozvoliti laži da se ova momčad opisuje kao najslabija ikad.”
Pardon, nije. Imali su plavi i slabijih naraštaja, samo ih se nitko ne može sjetiti, barem ne u nedavnoj prošlosti.

"Činjenica je da je Sammir blizu brazilske reprezentacije!”
Da, i brazilski izbornik Mano Menezes oduševio se kad je čuo da ga Bilić ne želi pozvati na prijateljsku utakmicu sa Slovačkom.

"Zoran se maknuo s klupe i što se dogodilo - milijunska šteta klubu i 5 bodova u 3 kola.”
Doista, što će dinastiji uopće trener kad je to rezultat Zokijeva izbivanja s klupe na svega nekoliko utakmica.

"Za dovođenje Zajeca sam jedino ja kriv. Na Izvršnom odboru jedini sam bio za njega.”
Toliko o demokraciji i važnosti svih članova Izvršnog odbora.

"Nije posao medija da zovu ministarstvo da mijenja zakone u sportu.”
Jest, gospodine Mamiću, posao je medija da upozorava institucije na nepravilnosti u radu bilo koga.

"Niti Dinamo niti Hajduk nikad neće ostvariti dobit, osim slučajno.”
Kaže čovjek koji se hvali da je Dinamo godinu završio kao najuspješnija hrvatska tvrtka, s plusom od 154 milijuna kuna.

"Eto, da priuštim dušmanima zadovoljstvo - u četiri godine nema 32 milijuna eura.”
Hvala u ime svih dušmana iz grada Zagreba čiji je novac dobrim dijelom išao Dinamu.

Groblje trenera, od 2001. do 2010.

Ilija Lončarević vodio je jednu od najslabijih momčadi u povijesti Dinama. Izraelci su ga izbacili iz Europe.

Marijanu Vlaku treći mandat na klupi trajao je vrlo kratko, naslov je te sezone pripao Zagrebu.

Miroslav Blažević vratio je naslov u Maksimir, ali je ipak dobio otkaz. Ćiro je kasnije pričao da je istjeran iz kluba.

Nikoli Jurčeviću je Hajduk odnio naslov u posljednjim kolima. Preživio je ljeto, ali ubrzo se našao na ulici.

Đuro Bago živio je rekordno kratko na Dinamovoj klupi. Jedini je u povijesti Dinama koji nikoga nije pobijedio.

Nenad Gračan krenuo je pobjedama protiv Hajduka (3:0) i Beverena (6:1), a završio debaklom protiv Rijeke (2:4).

Ilija Lončarević doveo je Dinamo na dno - u ligu za ostanak. Do kraja sezone Z. Cvetković čuvao je klupu Kužeu.

Josip Kuže vratio je naslov u Maksimir i uveo igrače na kojima će Dinamo zaraditi. Razočarao je gazde u Europi.

Branko Ivanković osvojio je dvostruku krunu i preko Ajaxa ušao u Europsku ligu. Ljubav je puknula na dvoranskom PH.

Branko Ivanković izdržao je u drugom mandatu vrlo kratko. Izborio je Europsku ligu, ali plavi su igrali slabo.

Zvonimir Soldo mirno je vodio plave do dvostruke krune i onda bez objašnjenja dao ostavku. Nisu plakali za njim.

Marijan Vlak nije uspio izboriti europsko proljeće (Spartak). Slabo je krenuo u proljetni dio HNL-a i odletio.

Krunoslav Jurčić spasio je u proljeće 2009. naslov koji je išao prema Poljudu. Prvi je vezao dva naslova zaredom.

Velimir Zajec izdržao je svega tri kola, imao je najgori start u HNL-u nakon tri kola i izgubio je LP od Sheriffa.

Autor: Ante Buškulić