Modrić, Džeko, Đoković: Evo koliko novca najvećim sportašima uzimaju države

Kad profesionalni sportaši iz regije potpisuju višemilijunske ugovore u Italiji, Španjolskoj ili SAD-u, ne pitaju se samo o klauzulama i bonusima, već i o tome gdje će platiti porez. Jer između dva sponzorska spota i tri treninga, jedna odluka o prebivalištu može donijeti ili odnijeti desetke milijuna eura.

Petorica najpoznatijih sportaša iz regije - Edin Džeko, Luka Modrić, Luka Dončić, Novak Đoković i Nikola Jokić odavno ne igraju samo protiv svojih rivala na terenu. Njihov stvarni izazov je upravljanje poreznom kompleksnošću u državama koje ih žele, ali ih i skupo naplaćuju, piše Bloomberg Adria.

Italija: Džeko na popustu

Dolaskom u Fiorentinu, Edin Džeko je ne samo potpisao novi ugovor već i ušao u specifičan fiskalni režim. Italija nudi tzv. "impatriate regime", zakon osmišljen da privuče strane profesionalce. Ako zadovolji uvjete (stalni boravak, preseljenje centra životnih interesa), Džeko će plaćati porez na samo 50 posto svoje plaće, maksimalno 600.000 eura godišnje.

To znači da će efektivna porezna stopa biti daleko ispod nominalne od 43 posto i dodatno umanjena ako ima maloljetno dijete. Računica je jasna: na bruto ugovor od dva milijuna eura, neto dobit se penje i do 1,5 milijuna. Talijanska vlada zadržava mogućnost ukidanja olakšica, ali za sada su one aktivan alat u utrci za nogometnim zvijezdama.

Modrić i kraj Beckham ere

Luka Modrić će svoje pozne igračke godine provesti u Italiji, ali je ranije u Španjolskoj njegov porezni status bio daleko od povlaštenog. Po dolasku u Real Madrid, Modrić je koristio tzv. Beckham zakon - porezni režim koji omogućava strancima da plaćaju 24 posto poreza samo na prihod ostvaren u Špajolskoj, i to šest godina. Taj status mu je istekao 2018. godine.

Od tada, Modrić je plaćao redovni porez u Madridu, gdje se primjenjuje stopa do 45 posto za prihode iznad 300.000 eura. S obzirom na godišnji bruto prihod koji je u zlatnim godinama iznosio oko 10 milijuna eura, Modrić je godišnje plaćao španskoj državi više od četiri milijuna eura, ne računajući doprinose.

Dončić: Selidba iz poreznog raja u kalifornijski pakao

Luka Dončić je 2025. godine zamijenjen iz Dallasa u Los Angeles Lakers. Time je izgubio najvredniju poreznu prednost, život u Texasu, jednoj od devet američkih saveznih država bez poreza na dohodak.

U Kaliforniji Dončića čeka dodatnih 13,3 posto na državnom nivou, povrh toga 37 posto saveznog poreza. To znači da će se njegov efektivni porez na prihod popeti iznad 50 posto. Uz jock tax - porez koji svaka američka savezna država naplaćuje sportašima koji tamo igraju utakmice, Dončić godišnje podnosi 30+ poreznih prijava, a njegov pravni tim mora precizno evidentirati broj dana provedenih u svakoj jurisdikciji.

Na godišnji ugovor od 40 milijuna dolara, Dončić će izgubiti više od 20 milijuna u porezima.

Đoković: Rezident bez poreza

Novak Đoković je godinama prijavljen kao rezident Monaka, gdje ne postoji porez na dohodak ni na kapitalnu dobit. Međutim, to ne znači da ne plaća porez, samo ga plaća tamo gdje nastupa.

Wimbledon mu, primjerice, automatski zadržava do 45 posto nagrade. SAD uzima 30 posto flat poreza na nagrade nerezidenata, a Australija ima progresivnu strukturu sličnu UK-u. Đoković, kao jedan od najuspješnijih sportaša svih vremena, ima globalno disperziran porezni profil.

Ipak, ključ je u strukturi prihoda. Zahvaljujući pravovremenom osnivanju kompanija koje upravljaju njegovim imidž pravima, Đoković većinu sponzorskih prihoda kanalizira izvan zemalja s visokim porezima. Zato i jeste rezident Monaka, ne zato što tamo trenira, nego zato što tamo novac "ostaje", kako vole naglasiti u Kneževini.

Jokić i američki mehanizam "duty days"

Nikola Jokić, kao trostruki MVP NBA lige, ima jedan od najkompleksnijih fiskalnih portfelja među sportašima iz regije. Prijavljen je u Coloradu, gdje državna stopa poreza na dohodak iznosi 4,4 posto. Savezni porez je 37 posto, a jock tax zahtijeva dodatno plaćanje u svim državama gdje Denver igra utakmice.

Metodologija je "jednostavna": porez se dijeli po "duty days", odnosno danima odigranim u svakoj državi. Ako Jokić u New Yorku odigra pet od 100 utakmica, pet posto njegove godišnje plaće podliježe NY porezu – trenutačno 10,9 posto.

Za Jokića to znači da na ugovor od 45 milijuna dolara godišnje, više od 20 milijuna ide državi. I to prije nego što plati pravnike, agenta i FICA doprinose (mirovinski i zdravstveni).

Nulta stopa za bogate, ali uz mnoge izuzetke

Zajednički sadržitelj kod svih: što veći ugovor, to kompleksnija porezna arhitektura. Kod Đokovića je to offshore struktura, kod Dončića planiranje boravišta, kod Jokića evidencija po utakmicama. Europske lige koriste porezne olakšice za privlačenje talenta - Italija ima impatriate zakon, Španjolska je imala Beckham zakon, a Portugal je privlačan za umirovljene sportaše.

S druge strane Atlantika, sportaši se sve više sele u države bez income taxa: Florida (Jimmy Butler, Lionel Messi), Texas (Dončić do 2025), Nevada (Maxx Crosby). Ali jock tax ostaje i izjednačuje teret.

Glavno pitanje koje se nameće - tko pobjeđuje: država ili sportaš? Odgovor nije jednostavan. Igrači gube od trećinu do polovinu bruto ugovora kroz poreze. Ipak, sponzorski prihodi, licencna prava i pravilna rezidentnost mogu optimizirati opterećenje. Đoković, Jokić i Dončić imaju sofisticirane strukture koje minimiziraju gubitke, ali cijena toga su pravne vojske i savjetnici.

Sport više nije samo nadmetanje na terenu. U eri velikih ugovora i globalne mobilnosti, najvažnija utakmica odvija se u poreznim pravilnicima i bilježnicama revizora. A samo najbolji ili najbolje savjetovani izlaze kao pobjednici.