Sjećanje na Dražena Petrovića

Dražen Petrović, dražan petrović, Dražen Petrović, kosarka, Hrvatska, dražan petrović, rođendan, sjećanje, Dražen Petrović, sjećanje, obljetnica, Dražen Petrović, obljetnica, Dražen Petrović, rođendan, bogdan tanjević, Dražen Petrović
Bio je ponedjeljak. Najomraženiji dan u tjednu sedmog je dana lipnja 1993. godine ostao zabilježen i kao dan u kojem je tragična prometna nesreća kod njemačkog Ingolstadta Hrvatskoj oduzela sportsku, košarkašku i ljudsku ikonu. Hrvatski i svjetski sport ostao je bez Dražena Petrovića. Malo je događaja u životu koji se čovjeku urežu u pamćenje i iz njega ne izlaze niti blijede kako ih udaraju vjetrovi godina. Premda je od toga dana prošlo dugih i turbulentnih 16 godina, malo se tko neće sjećati toga trenutka, te sekunde sedmoga dana lipnja u kojoj je saznao da je zauvijek prestalo kucati srce hrvatskoga kapetana.

Školska klupa, omiljeni kafić, komad puta do radnog mjesta, naslonjač u dnevnoj sobi ili pak onaj stari automobil kojega ste se odavno riješili, gotovo se fotografski vraćaju slike mjesta i trenutka kada nam je svima postalo kristalno jasno da je slobodno bacanje protiv Slovenije bio i posljednji Draženov koš.

Najveći među najvećima, košarkaški i ljudski uzor, Dražen Petrović je bio jedan od onih koji se rađaju jednom u stotinu godina. Stoga ne čudi kako je bez konkurencije proglašen i hrvatskim sportašem stoljeća, svojim je odnosom prema sportu, svojim uspjesima i dostignućima zauvijek zadužio Hrvatsku.

Svoju bogatu karijeru Dražen je započeo kao 15-godišnjak u Šibenci i još kao tinejdžer se profilirao u pravog vođu momčadi. Nastup za reprezentaciju na Olimpijskim igrama 1984. godine, gdje je tadašnja Jugoslavija osvojila broncu, značio je i kraj njegove šibenske karijere. Šibenik je postao pretijesan za njegov talent, pred njim su bili zvjezdani trenuci. Iste godine odlazi u Cibonu i u četiri godine sa zagrebačkim klubom osvaja dva naslova europskog prvaka, a iz sezone 1985/1986 bilježimo nevjerojatan prosjek od čak 43,3 poena po utakmici.

Nakon četiri godine u kojima je Zagrebu podario vrhunsku košarku napušta Cibonu i odlazi u madridski Real, kojemu u samo jednoj sezoni donosi naslov španjolskog prvaka, španjolski kup i titulu europskog prvaka. U finalnom susretu protiv Snaidera Caserte postigao je - 62 poena. Zanimljivu anegdotu iz toga doba opisao je Draženov brat Aco Petrović, tada igrač Cibone. Cibosi su, naime, te sezone u Kupu prvaka naletjeli upravo na Real, a braća su se našla na suprotnim stranama.

''Kraj utakmice, Dražen je imao jedan za jedan. Pobjeda Real Madrida s poenom ili poraz. Kao igrač Cibone i njegov brat, molio sam ga da promaši ta slobodna bacanja - Dražene, molim te promaši, Dražene vama je svejedno, u Madridu će ionako biti kako treba. Dražene, imamo premije, premije za pobjedu....molim te! - Samo se nasmijao i ubacio oba koša. Nije znao, jednostavno nije znao gubiti'', rekao je Aco.

Nakon Šibenika, Zagreba i Madrida, Draženu je pretijesna postala i Europa. S titulom najboljeg europskog košarkaša zaputio se u NBA ligu u vrijeme kada se na Europljane još uvijek gledalo s podsmijehom. Upravo zbog takvog odnosa prema igračima sa Starog kontinenta Dražen se u prvoj sezoni u dresu Portland Trail Blazersa našao u situaciji u kojoj nije bio nikada prije. Prednost su pred njime dobivali tada odlični Clyde Drexler i Terry Porter, a Petrović je upisao mizernu minutažu, no čak i tada uspio je sezonu završiti s osam poena po utakmici.

Portland ga je prepustio New Jersey Netsima, a tamo je Dražen uspio pokazati svu raskoš svoga talenta. Nakon uvodne sezone koju je završio prosjekom od deset poena po utakmici, već u sljedećoj je postao prvi strijelac NBA lige s vanjskih pozicija i profilirao se kao jedan od vodećih šutera najjače lige na svijetu. Uslijedile su Olimpijske igre u Barceloni i osvojeno srebro nakon nezaboravnih nastupa protiv američkog Dream Teama, a još i danas mnogima u pamćenju ostaju Draženova nadmudrivanja s legendarnim Michaelom Jordanom.


Sljedeća sezona u Netsima, nažalost, bila je i Draženova posljednja. Iako su mu europski korijeni zapriječili put prema All Stars utakmici, Dražen je sezonu završio među 15 najboljih strijelaca prvenstva, a potom poveo Hrvatsku na kvalifikacije za Europsko prvenstvo. U Wroclawu, 6. lipnja 1993. godine u susretu protiv Slovenije zabio je svoje posljednje slobodno bacanje, a sljedećeg dana u 17 sati i 20 minuta njegov je život naglo prekinut.

Dražen je ostavio nemjerljiv trag u hrvatskoj košarci i hrvatskom, ali i svjetskom sportu općenito. Njegov dres s brojem tri umirovljen je u dvorani New Jersey Netsa i više nijedan košarkaš toga kluba neće moći ponijeti taj broj. Dvorana Cibone nosi njegovo ime, a otvoren je i muzej Dražena Petrovića. Uz brojna posmrtna priznanja, možda i najveće stiglo je iz NBA lige, gdje je uvršten u Kuću slavnih.

Da Draženovo ime još i danas odzvanja NBA parketima dokazao je jedan od najvećih NBA šuteta svih vremena Reggie Miller. Nakon komentara Charlesa Barkleya kako smatra da je Miller najbolji šuter s kojim je igrao, pa čak i veći od Larryja Birda, Miller je kratko odgovorio: "Rekao sam da mislim kako samo jedna osoba ima bolji šut od mene, a to je Dražen Petrović. To je to." To je zaista - to.