Marin Rozić za Hercegovina.info: Odmor je najljepši u Hercegovini, žao mi je što nikada nisam nastupio za Zrinjski

Marin Rozić ostvario je svoje dječačke snove. Ovaj rođeni Mostarac sanjao je o dresu Cibone i reprezentacije Hrvatske, a danas se može pohvaliti sa sedam naslova prvaka sa zagrebačkim klubom, te nastupom za Hrvatsku na Olimpijskim igrama.

Slobodno vrijeme nakon sjajne sezone u kojoj je Cibona u finalu doigravanja za prvaka 'pomela' Cedevitu s 4:0, 36-godišnji košarkaš provodi u obiteljskom okruženju.

„Kako je sezona bila uspješna i iznad svih očekivanja onda je sve lakše. Stvarno je bila lijepa sezona, dobro odrađena, zasluženo smo osvojili naslov prvaka. Sada se odmaram uz kombinaciju more i Hercegovina, rekao bih dobitna kombinacija“, kazao je u razgovoru za hercegovina.info Marin Rozić.

Tijekom posjete njegovoj ljetnoj destinaciji u Sretnicama kod Mostara, Rozića smo zatekli u vinogradu gdje je pomogao ocu u održavanju stoljetne tradicije.

„To je obiteljska tradicija, rekao bih možda i stoljećima. Pomažem ocu u vinogradu, nismo uvjetovani ničim i radimo za vlastite potrebe. Lijep okoliš, sunce i loza sve zajedno to djeluje opuštajuće, na taj način odmaram od stresne sezone“, poručio je Rozić.

Naglasio je kako ni on, ni njegovi suigrači, ali i brojni košarkaški analitičari nisu očekivali ovakav kraj sezone u prvenstvu Hrvatske.

„Ja mislim da to nitko nije očekivao, pa ni mi. Nekako smo se nadali da ih možemo pobijediti, doći do te jedne utakmice koja će odlučivati. Ali 4:0 ni u najluđim snovima nisam zamišljao i sanjao. No, poklopilo se i definitivno smo ih nadigrali“, komentirao je Rozić i dodao:

„Na početku prošle sezone krenuli smo s novom pričom koja ima za cilj promovirati mlade domaće igrače, te dovođenje karakternih igrača. Htjeli smo napraviti jednu dobru klapu, dobru kemiju, i da na račun toga se možemo nadati dobrim stvarima. Moram priznati da sjajan posao radi trener Velić i direktor Domagoj Čavlović, uz potporu predsjednika Mladena Bušića, poslužili su neke kockice, imali smo i malo sreće. Na kraju svega pošten odnos i rad uvijek se isplate“.

S obzirom kako ima 36 godina mediji su već počeli špekulirati o njegovom odlasku u mirovinu. U razgovoru za hercegovina.info, Rozić je potvrdio kako će i sljedeće sezone nastupati na košarkaškim terenima.

„Što se mene tiče ne idem u mirovinu, ja se i dalje spremam za sljedeću sezonu. Još ću jednu sezonu igrati, a nakon toga ćemo vidjeti. Vjerojatno će ovo biti posljednja, ali nikada ne reći nikad“, naglasio je Rozić.

Čak 15 godina Rozić nosi dres Cibone s kojom je osvojio sedam naslova prvaka, dva Kupa Hrvatske i ABA ligu.

„Počeo sam igrati košarku da bi igrao u reprezentaciji i Ciboni, i to je ostvarenje mog dječačkog sna. Kada sam došao u Cibonu, igrala se Euroliga i to je bila drugačija priča. Uvijek kada bih trebao ići vani, Cibona je reagirala boljim ugovorom koji bi bio manji nego u inozemstvu, međutim dovoljan da ostanem u klubu. Uz sve to i ljubav koji imam prema Ciboni nije bilo govora da idem vani. Nije mi krivo zbog toga, ja sam zadovoljan sam svojom karijerom, osvojio sam dosta trofeja, bio sam i član reprezentacije, nastupio na Olimpijskim igrama“, riječi su Marina Rozića.

Najdraži trenutak karijere Rozić je imao 2014. godine kada je kao kapetan Cibone u Beogradu podignuo trofej namijenjen pobjedniku ABA lige.

„Nestvarna sezona je to bila za Cibonu. Imali smo na početku velika očekivanja, proračun je bio pristojan i za europske okvire. Međutim, nije sve krenulo kako treba, i oko Božića se poprilično rasformirala momčad, ostali smo samo s jednim strancem i domaćim igračima, pa je cilj bio ostanak u ABA ligi. Ipak, dogodilo se čudo, osvojilo smo ABA ligu porazivši Partizan u polufinalu, te Cedevitu u finalu. Šarić je procvjetao u toj sezoni, Blassingame je odigrao sjajno i uklopio se u hrvatsku priču. Ostali momci Kuridža, Planinić dali su svoj veliki doprinos osvajanju naslova, te treneri Rimac i Golemac koji su odradili vrhunski posao. Tih pet dana u Beogradu bilo je pet najljepših dana u mom životu“, prisjeća se Rozić.

Zbog ozljede Ahilove tetive Rozić nije nastupio na Eurobasketu 2009. godine, a devet godina kasnije iznenađujuće je dobio poziv za novo dokazivanje u reprezentaciji Hrvatske.

„Posljednje kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo dobio sam poziv od Anzulovića, što je i mene iznenadilo. Bio sam dvije utakmice kapetan reprezentacije na što sam posebno ponosan, ali smatram kako je sustav kvalifikacija uvelike kumovao da se nismo uspjeli ostvariti naš cilj. Međutim, kada izgubiš od Rumunjske u Zadru i Nizozemske na gostovanju, bez podcjenjivanja bilo koga, onda je jako teško da se plasiraš na Svjetsko prvenstvo“, ustvrdio je Rozić.

U bračnu luku Rozić je uplovio 2016. godine u Mostaru. Danas je sretni otac dvoipolgodišnje kćeri Nike i sina Tome koji će uskoro navršiti šest mjeseci.

„Kada dobiješ djecu promjeni se stil života, i mentalni sklop sve zajedno. To je jedna prelijepa stvar i velika obveza. Moram se zahvaliti supruzi Martini koja tijekom sezone preuzme veći dio obveza i briga. Ja sam često i odsutan i ima razumijevanja prema tom profesionalnom usmjerenju. Preko ljeta i ja više sudjelujem, prelijepa stvar i svakome preporučujem“, kaže nam Rozić.

Osim Cibone on je u svojoj karijeri nastupao za Zrinjevac i talijanski Livorno. Upravo ga je Zrinjevac 'otkrio' na kampu u Imotskom i doveo u hrvatsku metropolu.

„Otišao sam s 14-15 godina u Zrinjevac. Bio sam član Zrinjskog igrao neke utakmice u kadetskom uzrastu, ali mislim da nikada nisam odigrao službenu utakmicu. Žao mi je zbog toga i bila je jedna priča prije 2-3 godine da se vratim u Zrinjski, no nije se sve poklopilo“, osvrnuo se Rozić na početke karijere i dotaknuo se uspjeha koje su ostvarili protekle dvije sezone košarkaši Zrinjskog i Širokog.

„Prije dvije godine Zrinjski je napravio čudo. Kapa dolje treneru, igračima i Upravi kluba s predsjednikom Milošem koji je veliki entuzijast i dobro bi bilo da je više takvih ljudi u bh. sportu. Žao mi je što je to kratko trajalo, čujem da sad postoje određeni problemi, ali nadam se da će to biti riješeno. Ove sezone sjajna priča Širokog koji je zasluženo osvojio naslov prvaka u fantastičnoj atmosferi. Imaju puno mladih igrača, trener Jusup je to dobro posložio, i nadam se da je to početak jedne sjajne generacije koja će nizati uspjehe“.

Marin Rozić svoju igračku karijeru izgradio je mukotrpnim radom i s razlogom je ponosan na sve ostvareno. I danas kada se približava igračkoj mirovini može poslužiti kao primjer mladim košarkašima kako se odnositi prema dresu kluba koji nose.

hercegovina.info